Pomen generalu Mihailoviću na Crnogorskom primorju
Ravnogorci, potomci boraca JVuO i poštovaoci Ravnogorskog pokreta danas su u nekoliko hramova i manastira duž crnogorskog primorja prisutvovali pomenu besmrtnom komandantu kraljeve vojske generalu Dragoljubu Mihailoviću i njegovim saborcima. U manastiru Reževići nadomak Petrovca na Moru, jednom od najznačajnijih paštrovskih manastira parastos generalu Draži i njegovim stradalim i upokojenim borcima održan je danas, 17. jula, u 9 časova. Veliko prisustvo građana ovom događaju dokazuje da mnogobrojne srpske žrtve iz ovih krajeva nisu zaboravljene a njihovi potomci dostojanstveno i uz veliko poštovanje održaše svečani pomen svojim precima i njihovom slavnom komandantu.
Miro Miketić, Kroz pakao i natrag, Knjiga III, Deo šesnaesti –...
Nedaleko od naše barake gdje smo prenoćili žubori bistra i hladna Bistrica. Zvona sa crkve Pećke patrijaršije tiho i tužno zvone, ili se meni tako čini. Zvone, ali se u tom zvuku osjeća neki strah, nekakav pritisak, kao da bi željela da što jače zvone, ali ih nešto uznemirava, nešto ih guši, pritiska. Da li tuga i žalost za prošlim vremenima ili strah od nove vlasti, a možda se mole za nas i one nesrećnike koji ostaše u Titovim žicama u Mariboru.
Narod u baraci ustaje, svi se krste uzdignute glave, gledajući visoko, gore ka nebesima, moleći se svako u sebi, svako na svoj način. Osjeća se tiha molba Gospodu, svetom Arhanđelu, svetom Savi, svetom Petru Cetinjskom, svetom Vasiliju Ostroškom.
Majka Vasilija uzdiše, tiho izgovara svoju molbu Višnjem: „Za sve mrtve i žive, da Gospod podari svakom sreću i zdravlje a mrtvim rajsko naselje i vječni život u Nebeskoj Srbiji. Gospode, ‘vala što jutros čujemo Tvoj glas preko zvuka sveti‘ zvona našeg Cara Svedržotelja. ‘Vala ti, Gospode, na jutrošnjoj poruci spasa, mira i Božje ljubavi.“
Majka presta da se krsti, okrenu se put mame: „Anđo, ovo nešto znači jutros. Ova zvona, ovi topli zvuci mirosti, ovaj žubor Bistrice, kao da će sve biti bolje.“
Pravi Kalabić u Moljevićevim memoarima „ Ravna gora u svetlu i...
“I na pragu 2014.godine zvanična istorija u Srbiji ostaje (neo) komunistička. То vidimo po njenom najnovijem (ne) delu: najavi štampanja „Мoljevićevih mеmoara“ – mada је reč о falsifikatu Udbe, najverovatnije iz radionice Nikole Milovanovića Grbe” (“Pogledi” 28-12-2013)
Ovako piše administrator foruma „Četnički pokret“, nastavljajući na portalu „Pogleda“ i fejsa nekakve svoje bitke, etiketirajući knjige, koje nisu još ni objavljene, ali i ljude, koji se profesionalno i časno bave istorijskom naukom.
Ovo etiketiranje je poznato još iz vremena kojim se na istovetan način etiketirale knjige, koje nisu ni pročitane.Sve u stilu Vlada Šegrta, koji je svojevremeno osudio Vukov „Nož“ ,iako ga kaže „nijesam pročitao.“
Jasno je da u slučaju Moljevićeve knjige etiketiranja ne bi bilo da se u njoj ne pominje ulogu pravog Nikole.
Sve je „Udba „ što pominje ulogu pravog Kalabića I to je presudni argument kojim administrator foruma „Četnički pokret“ i dalje meri kada etiketira.
Na danasnji dan 4.maja 1980. godine umro je Josip Broz Tito
Na današnji dan, pre 32 godine umro je Josip Broz Tito, doživotni predsednik SFRJ, posle 36 godina autoritarne vladavine. Spiker radio-televizije Miodrag Zdravković ovu vest saopštio je javnosti rečima: "Umro je drug Tito". Četiri dana kasnije Broz je sahranjen u Kući cveća u Beogradu, a sahrana je bila jedna od najvećih koju pamti moderno doba.
Biografija Josipa Broza puna je kontraverzi što je dalo povoda za različita viđenja njegove ličnosti. Bilo kako bilo, Broz je obeležio jednu epohu u kojoj je na prostore bivše Kraljevine Jugoslavije, posle krvavog građanskog rata, koji je trajao sve vreme okupacije zaveden komunistički režim - vladavine jednog čoveka i jedne partije, čiji je on bio i doživotni vođa.
Pristalice Josipa Broza i danas žale za vremenom njegove vladavine, dok ga protivnici ocenjuju kao jednog od najvećih diktatora XX veka
Popularni članci
Šta se krije iza najavljenih filmova „rasvetlhavanju ubistva“ austrougarskog prestolonaslednika Franca...
Velika revizija istorije na velikom ekranu. Stogodišnjica početka Prvog svetskog rata, po svemu sudeći, poslužiće pojedinim istoričarima, ali I filmskim umetnicima, da istorijske događaje izrežiraju na način koji odgovara današnjim centrima moći. Jer, posle izjava nekoliko uglednih evropskih istoričara da su za Veliki rat krive Srbija i Rusija, sada je najavljeno i snimanje igranih filmova o Sarajevskom atentatu, koji će, po rečima producenata, "baciti novo svetlo na ubistvo Franca Ferdinanda".
Tako je austrijski reditelj Andreas Prohaska dobio sredstva iz Fonda za podsticaj filma grada Beča za snimanje trilera "Sarajevo". U pitanju je priča iz ugla istražnog sudije Lea Pfefera, koji pokušava da "rasvetli pozadinu atentata". Takođe u Austriji, povodom stogodišnjice atentata, počinje i snimanje dokumentarnog filma, dok se sličan projekat sprema i u Sarajevu, gde režiser Jasmin Duraković priprema igrano-dokumentarni film o Ferdinandu i Sofiji.
Komentari