Najnovije

ПРОБЛЕМ СРПСКОГ МОНАРХИЗМА – Милош Павковић

Имајући у виду свеобухватниу ситуацију у Србији од завођења републиканског облика владавине па све до данас, монархизам у Србији се сусреће са бројним како унутрашњим тако и спољашњим проблемима. Ово питање је веома сложено и захтева једно дубоко разматрање свих непосредних и посредних чинилаца који су имали утицај на његов развој. Покушаћу да из свог угла дам један пресек актуелне ситуације са историјским освртом на ову проблематику. На Другом заседању АВНОЈ-а 1943. године донесене су одлуке уставног значаја на којима ће се у будућности темељити нова Југословенска држава. Иако без потребног легитимитета, комунистичко руководство, показује своје право лице и усред светског рата доноси одлуке које се не односе на даље вођење ратних операција већ одлчује о одузимању права законитој влади Краљевине Југославије у избеглиштву и о забрани повратка у замљу краљу Петру II Карађорђевићу.

Partizanski zločin u Rudom 1943. godine

Ne samo pri kraju Drugog svetskog rata 1944. i 1945. godine, već i tokom njega, partizanske jedinice su se obračunavale i vršile likvidacije političkih neistomišljenika, potencijalnih protivnika revolucije i svih onih koji bi po procenama komunističkih poverenika na terenu, mogli predstavljati smetnju ili pretnju uspostavljanju “pravednog i humanog komunističkog poretka”. Ne retko o likvidacijama su odlučivali pojedinci, a za krivicu je bilo dovoljno da “neko” u vas ponišani prstom, da vas lažno okleveta. Bilo je dovoljno da ste pripadali gazdinskoj ili kulačkoj porodici, građanskom staležu ili da vam je neko iz bliže ili dalje porodice bio u “neprijateljskim” formacijama, posebno ako je bio pripadnik JVuO, pa da budete na listi ZA ODSTREL.

Četnički pokret nije fašistički – Hrvatski istoričar šokirao hrvatsku javnost

Istoričar Hrvoje Klasić spada u mlađe hrvatske intelektualce koji nisu omiljeni “širokim masama”. Njegove ocene događaja iz nedavne prošlosti odudaraju od stereotipa, pa ga zapenušani “domoljubi” presreću na ulici i optužuju da je Srbin, izdajnik, prodana duša… O prošlosti bez predrasuda: Dr Hrvoje Klasić Često dobijate preteće poruke, pisma, telefonske pozive? - Da, prozivaju me kao Jugoslovena, Srbina, iako me ime odaje. Ali onda mi napišu Hrvoje Jovo Klasić. Nedavno u centru Zagreba u jednom kafeu punom gostiju sede tri starija gospodina, lepo obučena. U jednom trenutku jedan od njih viče, okrenut prema meni, ustaje, prilazi i gotovo preteći govori: “Lažeš, loš si istoričar, krivo govoriš…” Nisam se iznenadio, ali me šokiralo saznanje da se to nikad nije desilo onima kojima se sudi za milionske krađe, pronevere. Oni gradom šetaju kao heroji i ljudi ih uglavnom ljubazno pozdravljaju.

Saopštenje savetodavnih tela Krune o odnosu države i državnog protokola prema Kraljevskoj porodici Karađorđević

Ove godine navršilo se sto godina od izbijanja Prvog svetskog rata. Naši saveznici u toj svetskoj kataklizmi nazvali su ga Velikim ratom za civilizaciju! Mi Srbi smatrali smo ga ratom za oslobođenje i ujedinjenje Srba i drugih južnih Slovena. Nismo ga izazvali, nismo mu težili, ali smo kao narod i kao država na napad odgovorili onako kako je trebalo i kako smo morali! Sve države i narodi koji su imali sudbinu da u tom ratnom vihoru učestvuju, voljno ili nevoljno, obeležile su sećanje na te davne događaje, davne vremenski, a bliske po posledicama koje i danas snosimo i živimo. I u Srbiji je učinjen napor da se uspomeni i žrtvama oda dužna pažnja i priznanje. Da li je učinjeno dovoljno možemo se slagati ili ne, ali napor nije sporan, a verujemo ni želja da potomci ne dokazuju svoju savremenu štedljivost na zahvalnosti precima, niti namera da se njihov heroizam ne uloži u sopstveni politički i etički pragmatizam.

Sedam decenija „Halijarda“: Rizikovali živote da spasu američke pilote

0
Da nije bilo hrabrih ljudi iz Pranjana i okoline koji su rizikovali živote skrivajući savezničke pilote, mog oca bi ubili Nemci i ja danas ne bih pričala sa vama. Ovo su reči Barbare Hetsted, ćerke američkog pilota Čarlsa Dejvisa, koji je avgusta 1944. godine evakuisan u operaciji "Halijard", najvećoj akciji spasavanja savezničkih vojnika iza neprijateljskih linija u Drugom svetskom ratu. Ona je iz SAD stigla u podsuvoborsko selo Pranjane, gde je na nekadašnjem improvizovanom aerodromu Galovića polje obeležena 70. godišnjica misije. - Iz svake očeve reči o ovom događaju izvirala je ogromna zahvalnost koju je osećao prema narodu ovog dela Srbije, jer su ti ljudi sebe dovodili u ekstremnu opasnost skrivajući i štiteći američke pilote koji su oboreni iznad Jugoslavije. Kod svojih hrabrih domaćina, koji su njega i saborce hranili, pojili i oblačili, boravio je 66 dana. Pričao je da su seljani često gladovali kako bi piloti imali šta da jedu. Do smrti mu je bilo žao što nikada za tu plemenitost i požrtvovanost nije mogao da im se oduži - priča Barbara Hetsted.

Promocija knjige Predraga Ostojića, „Crnogorska Sandžačka vojska na Gornjodrinskom frontu 1914-1915...

0
U organizaciji JU Centar za kulturu Berane i Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912-1918. njihovih potomaka i poštovalaca Berane, 23. jula 2016. u galeriji Polimskog muzeja.održana je promocija knjige: Crnogorska Sandžačka vojska na Gornjodrinskom frontu (1914-1915), autora Predraga V. Ostojića. O knjizi su pored autora govorili: protojerej stavrofor Dragan Ristić, Miličko Trifunović, predsjednik Udruženja ratnih dobrovoljaca 1912-1918. njihovih potomaka i poštovalaca, Goran Kiković, istoričar i Branislav Otašević, književnik. Knjiga govori o periodu 1914-1915. godine kada su pripadnici Crnogorske Sandžačke vojske serdara Janka Vukotića pokazavši veliku hrabrost i samopožrtvovanje braneći strateški važan pravac, kojim je nastupala višestruko brojnija i tehnički apsolutno nadmoćnija austrougarska vojska Na početku svog izlaganja autor je i naveo da je knjigu posvetio „Herojima onog vremena: Hrabrim pripadnicima crnogorske Sandžačke vojske, serdara Janka Vukotića, koji su tokom 1914-1915. branili strateški važan pravac dolinom Lima, kojim je nastupala austrougarska vojska u namjeri da presječe odstupnicu i uništi srpsku vojsku. Svima njima koji su se životom odužili Srpstvu, Vo vijeki vijekov amin”

Dirljiva priča o jednom srpskom vojniku i njegovom psu (Luka Soldatović...

0
Kada je izbio Prvi svetski rat 1914. godine Luka Soldatović se zatekao u Beogradu, gde se javio na zborno mesto kao rezervni narednik-telegrafista. Komandira voda je obavestio da, pošto je lovac, ima psa, koga, budući da je samac, nema kome da ostavi i zamolio za odobrenje da ga povede sobom. Komandir voda se složio i pas je krenuo sa Lukom na front. Pas, koga je zvao Tref, bio je nemački dugodlaki ptičar, odlično dresiran i izvežban za lov na fazane i divlje patke. Iznad svega, bio je veoma privržen svome gospodaru. Lukin vod je pripadao puku iz sastava poznate Drinske divizije, a on je, kao narednik, komandovao sastavom od desetak vojnika, koji su nosili mobilni telegraf, poljske telefone kao i motalice s kablovima i svi su bili naoružani puškama. Luka je pored puške i službenog pištolja poneo i svoj privatni lovački revolver.

Petnaesta godišnjica NATO bombardovanja

0
Navršava se 15 godina od početka NATO bombardovanja. Dan sećanja na žrtve stradale u bombardovanju biće obeležen nizom komemorativnih skupova. Za 78 dana ubijeno je najmanje 2.500, a ranjeno i povređeno više od 12.500 ljudi. Vazdušni napadi NATO snaga na Srbiju, odnosno tadašnju SRJ, počeli su na današnji dan pre 15 godina. Za 78 dana ubijeno je najmanje 2.500, a ranjeno i povređeno više od 12.500 ljudi. Poginuo je 1.031 pripadnik vojske i srpske policije, a teže i lakše ranjeno oko 6.000 civila, među njima 2.700 dece. Ranjena su 5.173 vojnika i policajca, a desetak osoba se i dalje vode kao nestali. Ukupna materijalna šteta procenjena je na više desetina milijardi dolara. Ratni gubici NATO u ljudstvu i tehnici nikada nisu obelodanjeni.

Popularni članci

Kapitulacija Nemačke u Drugom svetskom ratu – Dan pobede

0
Dan pobede nad fašizmom je dan kada je Nacistička Nemačka potpisala kapitulaciju u Drugom svetskom ratu. Slavi se 9. maja, iako je Drugi svetski rat konačno završen tek nekoliko meseci kasnije bezuslovnom kapitulacijom carskog Japana posle tragične upotrebe A-bombe u Hirošimi i Nagasakiju. Naime 9. maja 1945. godine sovjetski maršal Žukov ratifikovao je u ime Saveznika, koje je predstavljao britanski general Teder, sporazum o nemačkoj kapitulaciji, koji je dan ranije u ime Trećeg rajha potpisao nemački feldmaršal Vilhelm Kajtel (Vilhelm Bodevin Johan Gustav Kajtel) u prisustvu generala K. J. Štumpfa i generala H. G. Hindeburga. Prethodni protokol o bezuslovnoj kapitulaciji svih nemačkih oružanih snaga potpisao je u Remsu, u Francuskoj, 7. maja nemački general Alfred Jodl. Prema ovom protokolu, pored ostalog, bilo je predviđeno da nemačka Vrhovna komanda izda naređenje potčinjenim komandantima svojih kopnenih, pomorskih i vazduhoplovnih snaga da 8. maja u 23.01 časa obustave sve operacije. Dan pobede svečano se obeležava u velikom broju zemalja sveta, i to u Rusiji, Jermeniji, Azerbejdžanu, Belorusiji, Gruziji, Kazahstanu, Kirgistanu, Moldaviji, Tadžikistanu, Turkmenistanu, Ukrajini, Uzbekistanu i Izraelu od 2000. Najveća parada održava se svake godine 9. maja u Moskvi, sa velikim mimohodom više roda vojske i preleta avijacije. Na toj paradi se svaki put pokažu i poslednja postignuća ruske tehnologije ali i oprema iz Drugog svetskog rata.

Komentari