Najnovije

Saopštenje savetodavnih tela Krune o odnosu države i državnog protokola prema Kraljevskoj porodici Karađorđević

Ove godine navršilo se sto godina od izbijanja Prvog svetskog rata. Naši saveznici u toj svetskoj kataklizmi nazvali su ga Velikim ratom za civilizaciju! Mi Srbi smatrali smo ga ratom za oslobođenje i ujedinjenje Srba i drugih južnih Slovena. Nismo ga izazvali, nismo mu težili, ali smo kao narod i kao država na napad odgovorili onako kako je trebalo i kako smo morali! Sve države i narodi koji su imali sudbinu da u tom ratnom vihoru učestvuju, voljno ili nevoljno, obeležile su sećanje na te davne događaje, davne vremenski, a bliske po posledicama koje i danas snosimo i živimo. I u Srbiji je učinjen napor da se uspomeni i žrtvama oda dužna pažnja i priznanje. Da li je učinjeno dovoljno možemo se slagati ili ne, ali napor nije sporan, a verujemo ni želja da potomci ne dokazuju svoju savremenu štedljivost na zahvalnosti precima, niti namera da se njihov heroizam ne uloži u sopstveni politički i etički pragmatizam.

Princ Aleksandar Karadjordjević nije bio u zvaničnom protokolu obilježavanja 100.godišnjice Kolubarske bitke -Zaobiđeni Karađorđevići

Princ Aleksandar Karađorđević, unuk vrhovnog komandanta srpske vojske u Prvom svetskom ratu, nije bio pozvan na obeležavanje 100. godišnjice Kolubarske bitke, niti je zvaničnim protokolom bilo predviđeno da položi venac u čast vojnika palih u ovoj bici, potvrđeno je Danasu u Kraljevskom dvoru na Dedinju. U Dvoru smatraju „zlonamernim nepozivanje prestolonaslednika Aleksandra ne samo na obeležavanje Kolubarske nego i Cerske bitke, kao i druge državne svečanosti u okviru obeležavanja 100. godišnjice početka Prvog svetskog rata, jer su na njih pozvani potomci srpskih vojvoda Stepe Stepanovića i Živojina Mišića“. Takođe, ukazuju i da predsednik Srbije Tomislav Nikolić u govoru nije ni pomenuo kralja Petra Prvog i kralja Aleksandra.

Princ Aleksandar Karadjordjevic: “Možda sam problem za vladu.” –

Princ Aleksandar Karađorđević o razlozima za neučestvovanje u obeležavanju 100. godišnjice Velikog rata u Srbiji i odnosima sa vlašću. Možda sam problem za vladu Razočaran sam nedostatkom poštovanja za moje pretke, ne šalju mi ni pozivnice Postoje strašna kršenja ljudskih prava moje porodice i mene, koja treba rešiti To što smo dobili spomenik ruskom caru Nikolaju Drugom pre nego što su spomenike dobili vladari naše krvi je vrlo interesantno, ali i tužno. Samo diktatori čiste istoriju: Princ Aleksandar Karađorđević Ova godina bila je veoma važna zbog naše istorije, ali sam konstatovao da u Srbiji nije bilo mnogo prilika da se vidi šta su moji preci - kraljevi Petar Prvi Oslobodilac i Aleksandar Prvi Ujedinitelj radili pre 100 godina, iako su veoma važni ljudi za našu istoriju.

Уз 70-годишњицу од битке за ослобођење престонице Краљевине Југославије – Три стратегије за слободу Београда

Ове године 20. октобра обележава се 70-тогодишњица ослобођења Београда од немачке нацистичке окупације и колаборатера у Другом светском (великом) рату. После седам деценија занимљиво је вратити се на тадашње ратне прилике и суочити се са неким чињеницама које сума сумарум казују да нису биле у питању извесне “савезничке рачунице” закамуфлиране нарочитим стратегијама, она коју је имао помоћник Врховног команданта и начелник ШВК Југословенске Краљевске Војске армијски ђенерал Михаиловић “масовни устанак војске и народа”, на дати сигнал “Дан-Д” из Савезничке врховне команде, било је најбоље решење.

Посљедњи витез солунске епопеје (нови број часописа Глас Гуслара – Канада)

0
Из новог броја часописа Глас Гуслара доносимо прилог посвећен Ђорђу Михајловићу чувару српског војничког гробља на Зејтинлику. Лист гусларског друштва "Филип Вишњић" - Глас...

Miro Miketić, Kroz pakao i natrag, Knjiga III, Deo osamnaesti –...

0
Pred nama se otvara dolina Zlorečice i Lima. Balj ostaje na desnu stranu, u poluluku se savija sve više i više udesno. Padine Balja Lim je davno ocrtao i isklesao svoje korito, tamo u pravcu Marsenića rijeke i dalje. Sve se pojavi pred nama, Mali Krš, Veliki Krš, a Komovi iza njih podupiru nebesa. Komovi nijesu ništa veseliji nego što su bili prošle godine u oktobru, kada smo ih posljednji put vidjeli sa Čakora. Željevica se skučila, a sve uokvirilo staru i izlinjalu Andrijevicu, pogurenu nad Zlorečicom i Limom. Prosulo se proletnje sunce po njoj a ona zakovana za svoje vrleti, čeka na jadnike sa golgotskog puta. Mislim se, dočekaće samo mali broj nas, čak ni jednu petinu onih koji je napustiše prošle godine. Možda je u bolu, kao da zna kako se većina njenih građana neće više nikada pojaviti, na nekada njenoj jedinoj ulici, sa radošću, sa osmijehom, sa borbenošću i sa ljubavlju. Za nju i Gospoda nestala je plejada rodoljuba i vjernika. Moja draga Andrijevica, uvela, žalosna, pogurena, svjedok strijeljanja, jamarenja, svjedok najtežih događaja u njenom životu i svjedok svih neočekivanih čuda na koje nije naučila. Kao što je i ranije bila svjedok paljenja, rušenja, prolaza raznih neprijatelja sa mačem i vatrom, svjedok pljački i konfiskacija.

SVEŠTENOMUČENIK PLATON JOVANOVIĆ EPISKOP BANJALUČKI

0
Ubrzo nakom formiranja NDH mučeničkom smrću je stradao episkop banjalučki i zaštitnik srpskog naroda, Platon Jovanović. Platon Jovanovć (1874-1941) je rukopoložen za vikarnog episkopa moravičkog 4. oktobra 1936, u Sremiskim Karlovcima. Patrijarh Varnava mu je tokom obreda uputio sledeće riječi: Život i rad tvoj, dragi Platone, pobuđuje da se čovek mora zadiviti i osvedočiti se, da Bog kroz naše ljudske nemoći i slabosti doista čuda čini… Episkop Platon je poslušao patrijarhove reči. Živeo je i radio u skladu sa njima. Samo dva mjeseca kasnije episkop Platon je pokazao da ima umjeća i smjelosti da brani prava Crkve kojoj pripada. Naime, najvjerovatnije je on bio autor brošure „Primjedbe i prigovori na projekat konkordata između naše države i Vatikana parafiranog 25. VII 1935”, koja je u javnosti, iako zabranjena, pokrenula raspravu i čitav niz akcija koje su dovele do pada konkordata. U jedenoj od poslednjih akcija, u „Krvavoj litiji”, povrijeđen je i vladika Platon uz još dvojicu episkopa.

Na današnji dan pre sto godina prvi srpski pilot izgubio je...

0
Mihajlo Petrović poginuo je tokom Prvog balkanskog rata, kada je u njegov "farman" pogodila snažna vazdušna struja. Bio je jedan od prvih srpskih pilota koji su se školovali u Francuskoj, a njegova srpska legitimacija nosila je broj jedan. Navršio se vek otkako je poginuo Mihajlo Petrović, prvi srpski pilot koji je izgubio život na borbenom zadatku. Komemoracija povodom stogodišnjice od smrti Mihajla Petrovića biće održana na Novom Groblju u Beogradu danas u 11 sati. Mihajlo Petrović bio je pilot sa dozvolom broj jedan. Pripadao prvoj grupi od šest srpskih pilota školovanih u Francuskoj 1912. godine. Nakon srednje škole u Kragujevcu, Petrović je pokušao da upiše neku od vojnih akademija u St. Petersburgu u Rusiji. Kako mu to nije pošlo za rukom, vratio se u Srbiju gde je učio u podoficirskoj artiljerijskoj školi. Kao dvadesetjednogodišnji vodnik 1905. godine bio je raspoređen u Gardijski artiljerijski puk u Nišu, a narednik je postao pet godina kasnije u garnizonu Beograd.

Popularni članci

Сто година Великог рата: Офанзивни горњодрински фронт 1914., Нова књига Предрага...

0
Овај књига представља нешто измјењен текст студије „Офанзивни Горњодрински фронт 1914. године“ коју сам излагао на научном скупу „Црна Гора у Првом свјетском рату“ 26. и 27. јуна 2014.године у Подгорици. Скуп је одржан поводом обиљежавања сто година Великог рата у организацији Српског националног савјета Црне Горе. На овом скупу учествовали су најеминентнији стручњаци из Србије, Црне Горе и Републике Српске, познати у сфери науке у Европи и свијету, који су у протеклом периоду, бавећи се искључиво струком, дали велики допринос научном тумачењу овог периода историје. У конгресној сали хотела „Подгорица“ учеснике скупа пргодном бесједом поздравио је др Момчило Вуксановић, предсједник Српског националног савјета Црне Горе.

Komentari