ПРЕДЛАЖЕM: “МЕМОРИЈАЛНА БАШТА ХЕРОЈА СРБИЈЕ 1912 -1918” / Александра Ребић
Aleksandra Rebić - Jedna interesantna inicijativa
ПРЕДЛАЖЕМ:
1. Да Влада или Скупштина Републике Србије формира Одбор који ће организовати да се ископа мала количина земље са сваког од бојишта у Србији где је у току Балканских и Првог светског рата пало на хиљаде Хероја Србије, као што су Цер, Колубара, десна обала реке Дрине, Битољска долина, Брегалница, Добро поље, Кајмакчалан, итд. Да ова земља буде пренета у Храм Св Саве на Врачару и ту буде освећена пре него буде закопана као СВЕТА ЗЕМЉА у ново-подигнуту МЕМОРИЈАЛНУ БАШТУ ХЕРОЈА СРБИЈЕ 1912-1918.
2. Да Влада или Скупштина Републике Србије прими на себе одговорност за израду поменуте Баште на пригодном месту.
3. Да ћаци основних школа, као у Енглеској и Белгији, буду изведени на бојна поља да ископају земље. Да им се објасни зашто то чине, да им се уреже у њихову младу свест и невина срца историја јединственог нараштаја Срба, њихових предака, који су несебично пали жртвама да би Србија опстала.
Iz knjige “Sjećanje na Sava P. Derikonju” autora Ozrena Grujića
U želji da sačuvamo od zaborava ljude iz naroda, koji su od samog početka ratnih dešavanja na prostoru Kraljevine Jugoslavije stali u zaštitu i odbranu srpskog naroda, prenosimo samo deo priče o Savu P. Derikonji, ratnom komandantu Prve Sarajevske brigade JVuO.
Istoričar Dušan Bataković: Svoje zločine brišu a Srbima ih tovare
IMPERIJALNI diskurs u dominantnim državama danas ponovo preovlađuje, dok se interesi malih naroda komentarišu i tumače s nekom naglašenom netrpeljivošću. Uporedo s tim, sve što miriše na suverenost, nacionalni ponos ili nacionalni interes neke od manjih nacija i država, a nije u skladu sa širim - imperijalnim interesima, redovno se omalovažava zarad multinacionalnih, multilateralnih i imperijalnih ambicija. Takav diskurs, posebno kada je rušenjem komunizma nestalo ideoloških izazova, zavladao je savremenom svetskom istoriografijom. Prenošenjem težišta odgovornosti na sporedne aktere, koji su, poput atentata u Sarajevu, samo demagoški izgovor za sukobe blokova velikih sila, prikriva se, zapravo, imperijalna suština borbe za kontrolu resursa u kolonijama.
Dr Dušan T. Bataković, direktor Balkanološkog instituta SANU, ovim rečima sumira stanje u savremenoj svetskoj istoriografiji, zbog čega, kaže, našim ljudima od struke ne preostaje ništa drugo nego da naučnim argumentima i na stranim jezicima objasne srpske pozicije.
Na današnji dan 13.marta 1946. pre 71. godinu zarobljen je armijski...
Na danasnji dan 13. marta 1946. godine, pre sedamdest i jednu godinu zarobljen je armijski general Dragoljub Draža Mihailović, načelnik štaba Vrhovne komande i ministar vojni Vlade Kraljevine Jugoslavije od januara 1942 do druge polovine maja 1944. Operacijom zarobljavanja sa najvišeg vrha, tadašnjeg komunističkog režima, rukovodio je lično, u odsustvu Josipa Broza, Aleksandar Ranković savezni ministar unutrasnjih poslova FNRJ.
Operacija zarobljavanja izvedena u periodu od 6-13. marta 1946. godine. Prilikom zarobljavanja Ili bolje rečeno kidnapovanja generala Mihailovića u praskozorje 13. marta ubijeni su njegovi lični pratioci Nikola Majstorović i Blagoje Kovač, kao i komandant Višegradske brigade JVuO major Dragiša Vasiljević. Sa mesta događaja to jutro uspeo je pobeći pripadnik JVuO, Lazar Gajić, brat od strica Budimira Gajića, čoveka koji je lično generalu Mihailoviću izrazio sumnju u "grupu četnika" koja se nesmetano tih dana kretala terenom i koja je nepuna dva meseca, “uz pomoć Nikole Kalabića” pokušavala uspostaviti vezu sa komandantom JVuO”.
"Grupu za hvatanje Mihailovića" predvodili su visoki oficiri Ozne potpukovnik Svetolik Lazarević i major Dragoljub Vasović, uz logističku podršku pukovnika Jova Kapičića, koji je pod šifrom "Marjan" iz rejona Višegrada, zajedno sa majorom Vladanom Bojanićem I odabranom grupom, vršio koordinaciju akcije sa saveznim ministrom Aleksandrom Rankovićem u Beogradu.
Po okončanju akcije, to jutro, vršeći pretres na licu mjesta, pripadnici milicije su odneli kasu Vrhovne komande u kojoj je bilo 45 zlatnika I zobnicu sa dve kožne torbe sa dokumentima I ličnim stvarima generala Mihailovića, koje su ležale pored tela Nikole Majstorovića.
_________________________________________________________________
Kosta Nikolić i Bojan Dimitrijević, Zarobljavanje i strijeljanje generala Dragoljuba Draže Mihailovića 1946., časopis Istorija XX veka, broj 2/2009, str. 11.
“Prema istraživanju u dokumentaciji BIA, obavljenom 26. maja 2009, ustanovili smo da je verodostojna verzija prema kojoj je general Mihailović zarobljen od strane grupe OZN-e za Srbiju uz „pomoć“ Nikole Kalabića.”
Popularni članci
Miro Miketić, Kroz pakao i natrag, Knjiga III, Deo deveti –...
Stigli smo srećno i zdravo do Dugog Sela. Moji djedovi su, ispunili vojničku obavezu i srećno nas doveli dovde. Bilo je partizanskih prepada ali je sve na vrijeme odbijano, ali su dugo putovanje i teška noć činili svoje. Ostalo je dosta premorenih pored puta. Iz mjesta Dugo Selo krenuli smo put Zagreba. Mršavi, jadni, izgladnjeli, skoro bosi i goli, nogu pred nogu u nekoj nijemoj tišini, ili samrtničkoj povorci. Bez riječi, bez glasa, skoro reći bez duše mili beskonačna povorka patnika.
Većina te mase, te jadne bose i gole kolone, kretala se uglavnom pješke. Nekome su se vukle nogavice po prašnjavom putu. Nekom su cipele klopocale. Nekom su virili prsti iz pocijepanih kožnjaka ili razvaljenih cipela.
Milijana i ja smo našli pored puta jedno sadljivo kljuse čija su rebra štrčala u visinu tako da je jahanje bilo nemoguće, jer su rebra duboko zadirala u naše guze. Milijana je probala da jaše, a ja sam vodio kljuse za jednu kraću uzicu. No, ona nije mogla da izdrži dugo. „Miro, ‘odi ti jaši, ja ne mogu više. Lakše je hodati nego trpjeti ovaj bol među nogama“. Dadoh joj konopce da vodi kljuse, a ja se sa teškoćom nekako popeh na
Komentari