Najnovije

На данашњи дан прије 78 година заробљен је армијски генерал Драгољуб Дража Михаиловић

На данашњи дан 13. марта 1946. године, прије 78 година, заробљен је армијски генерал Драгољуб Дража Михаиловић (1893-1946), начелник штаба Врховне команде и министар...

09.09.2023. – Освећење споменика гатачким Равногорцима припадницима Невесињског корпуса ЈВуО

Поводом освећења споменика гатачким Равногорцима припадницима Невесињског корпуса ЈВуО у Гацком ће се 08. септембра у 20 часова одржати предавање историчара Немање Девића "Војска...

17. јул 2023 – Помен и парастос генералу Михаиловићу у Добрунској Ријеци

У присуству већег броја припадника равногорског покрета генерала Михаиловића, њихових потомака и поштовалаца 17. јула 2023. године у Добрунској Ријеци код Вишеграда обиљежено је...

22. маја убијен је Војислав Д. Михаиловић (1924-1945)

Послије одлуке да са главнином снага припадника ЈВуО крене из подручја сјеверне Босне према Србији, генерал Михаиловић је одлучио да се најсигурнијим тереном пробије...

Održan parastos generalu Mihailoviću u Beogradu i Herceg Novom

0
U beogradskoj crkvi SV. Save na Vračaru u organizaciji Udruženja pripadnika JVuO 1941 -1945 i Republičke asocijacije za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta održan je parasto generalu Mihailoviću.U prisustvu većeg broja građana, saboraca i poštovaoca generala Mihailovića i Ravnogorskog pokreta, parastos su slućili sveštenici Srpske pravoslavne crkve Između ostalih parastosu su prisustvovali: narosni poslanik Aleksandar Čotrić, predsednik Asocijacije za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta, dr Dušan Đukić, predsednik Udruženja JVuO 1041 - 1945, dr Dušan Bataković, bivši ambasador republike Srbije u Parizu, dr Biljana Plavšić, bivša predsednica Republike Srpske, predstavnik Udruženja Kraljevina Srbija, Miloš Pavković, dramski umetnik Slobodan Rankić i dr. U prilogu fotografije sa parastosa u Beogradu i Herceg Novom na Savini gde je isto tako služen parastos generalu Mihailoviću. Redakcija savremeneistorije se zahvaljuje Milošu Pavkoviću (Udruženje Kraljevina Srbija) i Nebojši Rašu, predsedniku Srpskih sokola iz Herceg Novog na prosleđenim fotografijama.

Mladomir Ćurčić, „Parastos u Klisuri – Zločinci sa potpisom žrtve“

0
Udruženje „Dragačevo – Jovan Bojović“ iz Dragačeva u saradnji sa izdavačem „Grafoplast plus“ iz Užica nedavno je objavilo knjigu Mladomira Ćurčića „Parastos u Klisuri – Zločinci sa potpisom žrtve“. U naslovu knjige pomenut je događaj iz novije istorije starog srednjovjekovnog manastira Svetih Arhangela Mihaila i Gavrila iz atara sela Dobrače, poznatog i kao manastir Klisura, koji će izazavati veliku pažnju ne samo poznavaoca prošlosti ovog kraja, ne samo onih „neobaveštenih" već i onih koji su tu prošlost kreirali i uklopili u ideološke okvire posleratne istorije. Manastir Klisura, smešten u klisuri reke Moravice,na sredokraći između Arilja i Ivanjice, sagrađen krajem XII i početkom XIII vijeka u doba Nemanjića, imao je burnu prošlost. Palili su ga i Turci i Austrougari, devastirali i bugarski okupatori, ali je manastir odolevajući svim nedaćama iz prošlosti opstao do danas u svoj svojoj lepoti, kao luča, svetleći put novim naraštajima. Polazeći od jednog događaja koji se desio 29. juna 2014. godine u porti ovog manastira kada je u prisustvu episkopa Šumadijskog Jovana (Mladenovića), tada administratora Žičke eparhije osvećena dvodelna spomen ploča sa imenima stradalih meštana sela Dobrača u ratovima od Karađorđevog vremena do završetka Drugog svetskog rata, Mladomir Ćurčić je pokrenuo lavinu, koja je više od sedamdeset godina tinjala u srcima retkih, ali istinoljubivih ljudi ovoga kraja.

Major Nikola Bojović u “Kurirovim” varijacijama na temu

0
U rubrici "Crna hronika" dnevnog lista Kurir , pod naslovom “PROKLETSTVO DEVETOG KOLENA! Tragična sudbina jedne porodice”, 13. avgusta 2017.objavljen je tekst s namerom da se kroz nekoliko generacija opiše nekakav usud porodice Bojović. Uredništvo ili novinar “Kurira” odabravši bombastičan naslov u svom tekstu pisao je konkretno o nekoliko ličnosti porodice Bojović da bi povezao priču, opravdao naslov i ostavio utisak na čitaoce, koji će posle komentarisati tekst do besvesti, a da, uglavnom, nisu ni svesni šta je bila njegova namere. Ne želeći da ocenjujemo članak ovog dnevnog lista, nameru ili sl. osvrnućemo se na samo par detalja, koji su vezani za kapetana Jugoslovenske Kraljevske vojske Nikolu Bojovića (1907 - 2004), ratnog komandanta Durmitorske brigade JVuO. Onako, u negativnom kontekstu, kako ga autor teksta prikazuje, Nikolu Bojovića nisu ni posleratni komunisti prikazali. Bez proverenih istorijskih činjenica i podataka, koristeći vrlo nepouzdanu wikipediu (koju piše svako) autor ovom časnom oficiru pripisuje nekakve zločine navodeći da je Nikola Bojović na kraju rata pobegao u London. Mada su to novinari, koji svoje znanje stiču, guglajući internetom i preuzimajući ono što im se sviđa, (u istom članku wikipedie i mitropolit Amfilohije govori o Nikoli Bojoviću, ali je to nešto što se ne bi uklopilo u koncepciju objavljenog članka), ipak bi trebala da postoji neka granica između dnevno-političkih i crnohroničnih tekstova i istorijske prošlosti, koju ni novinari ne bi smeli tumačiti s pozicije nekakve četrdesetosmaške inkvizicije. A to je ovaj (i po ko zna koji) put I urađeno Ono što je istina je da je major Bojović u toku rata oprostio život, golobradom mladiću, partizanu, ubici svoje majke, koji mu je doveden na njenu sahranu da ga likvidira, što bi retko ko, da ne kažemo niko, a posebno zločinac kako ga opisuje “Kurir” učinio. Ono što je istina je da je major Bojović zarobljen kao ranjenik u okolini Kolašina 14. maja 1943. godine od strane Nemaca i kao ratni zarobljenik sproveden u nemački logor, što znači da nije “posle rata uspeo da pobegne u London” kako to piše “Kurir” kako bi poređenje sudbine genracija Bojović bilo uverljivije. Ono što je žalosno je da “Kurir” ne dozvoljava komentare, koji su stručni i koji ukazuju na očigledne insinuacije, što dovoljno govori o nivou pisanog teksta i ne čudi. Čudi, što se na ovakav način I u ovom kontekstu koriste imena, poput majora Bojovića, koji je časno proživeo svoj vek. Ako je zbog tiraža previše je, jer i tu treba imati meru. www. savremenaistorija.com

Na današnji dan: U Marselju ubijen kralj Aleksandar I Karađorđević

0
Na današnji dan 1934. godine Ubijen je kralj Aleksandar I Karađorđević - Kralj Ujedinitelj. Od 1921. do 1929. vladar Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, od 1929. do 1934. Jugoslavije. Atentat u Marselju, u kojem je ubijen i šef francuske diplomatije Luj Bartu, organizovali su hrvatski teroristi - ustaše, uz podršku Musolinijeve Italije. Dalja pozadina nije nikada rasvetljena, postoji nekoliko oprečnih teza. Pasoš pronađen kod ubice izdat na ime Petra Kelemana, bio je čehoslovački. Aleksandar se školovao u Švajcarskoj, Rusiji i na francuskoj vojnoj akademiji Sen-Sir. Postao je prestolonaslednik 1909. umesto starijeg brata Đorđa, a od 1914. kao regent vladao je Srbijom u ime bolesnog oca kralja Petra I. Bio je na čelu Vrhovne komande srpske vojske u pobedonosnim ratovima od 1912. do 1918. u kojima je ispoljio izuzetnu hrabrost. Postao je kralj Srba, Hrvata i Slovenaca 6. novembra 1921. nakon smrti kralja Petra I. http://www.nspm.rs/hronika/na-danasnji-dan-u-marselju-ubijen-kralj-aleksandar-i-karadjordjevic.html Iz memoara Petra II Karadjordjevica...

Popularni članci

Najava događaja – Dan zahvalnosti oslobodiocima Kosova i Metohije 1912. i...

0
Povodom 100 godina od oslobodilačkih Balkanskih ratova i sjećanja na 7. novembar 1918. kada je srpska vojska oslobodila Boku, a potpukovnik Drugog jugoslovenskog puka Svetislav Simović preuzeo komandu nad Herceg Novim od Austrougarske vojske Matica Boke, Srpski Soko Herceg – Novi, Društvo za arhive i povjesnicu Hercegnovsku, Srpsko viteško društvo «Herceg Stefan», Kolo srpskih sestara, SPKD «Prosvjeta», Glas, Društvo srpsko-ruskog prijateljstva obeležiće prigodnom manifestacijom, koja će početi u 10 sati parastosom oslobodiocima Kosova i Metohije 1912. i Herceg Novog 1918. godine Grad i ostatak zaliva su posle pada Napoleona, od 1814 godine uključeni u sastav habsburškog krunskog poseda, a 1918 godine narod je sa oduševljenjem dočekao srpsku oslobodilačku vojsku. U prilogu obeležavanja Dana zahvalnosti donosimo pismo đenerala Svetislava T. Simovića iz 1937. godine predsedniku gradskog poglavarstva Herceg Novog gospodinu Jovu Sekuloviću u kome se izražava zahvalnost što je Gradsko vijeće donelo odluku da pristanište dobije naziv po imenu oslobodioca Herceg Novog i u kome on podseća na događaje iz 1918. godine

Balkanski ratovi : 1912 – 1913

Komentari