Branko M. Jevtić, “Hladno oružje Jugoslovenske vojske u otadžbini” u izdanju Beoknjige

0

Naime, posleratna propaganda je sečivo u rukama pripadnika JVuO predstavila kao glavni atribut njihovog ”zločinačkog” delovanja. Autor po prvi put potpuno ispravno zaključuje da su noževi i kame, u suštini, predstavljali prvenstveno dekorativni element u opremanju i naoružanju JVuO, neku vrstu simbola pripadnost pokretu i nastavak tradicije nastale još u 19 veku. Borbena upotreba ove vrste oružja bila je praktično zanemarljiva, ako je uopšte i postojala. No, tema je utoliko interesantnija jer je zahtevala obradu  borbenih noževa praktično svih evropskih država od 1917 do Drugog svetskog rata, zatim, noževa izrađenih u domaćim zanatskim radionicama, sa lokalnim odlikama ili dizajniranim po želji naručioca i, konačno, većine bajoneta epohe, koji su prepravljani za novu – reprezentativnu namenu. Autor se držao već uobičajenog, kataloškog pristupa, gde dominira vizuelni prikaz artefakata, praćen istorijskim fotografijama koje potvrćuju upotrebu svakog tipa sečiva od strane pripadnika JVuO. Svako poglavlje ima koncizan uvod, sa najbitnijim istorijskim činjenicama a svaki primerak prati spartanski ali dovoljno inforativan opis sa taktičko-tehničkim podacima.

Posebno treba pohvaliti napore autora da istraži sve muzejske i privatne kolekcije i na svetlost dana ”izvuče” primerke koji su do sada uglavnom podcenjivani i zanemarivani. Ništa manje nije bitno ni to što su publikovana sečiva koja su pripadala poznatim ličnostima iz obrađivanog perioda. Naime, identifikacija odnosno atribucija ličnog oružja, ukoliko ne postoji ugravirana posveta, zahtevala je mukotrpan istraživački rad.  Naravno, u knjizi su obrađeni i noževi-kame sa imenima vlasnika koje je bilo nemoguće bliže obraditi ali to samo otvara novo istraživačko polje.

Poseban problem koji se otvara nakon pojave ove knjige su radionice JVuO. Dosadašnja istoriografija je uglavnom bila posvećena partizanskim vojno-tehničkim radionicama. Dosadašnji trud gospodina Jevtića dokazuje da je JVuO u uslovima okupacije imala možda i bolje organizovanu i razvijenu ilegalnu proizvodnju oružja, u kojoj je radio niz talentovanih konstruktora ali i dizajnera, koji su razvili nekoliko prepoznatljivih obeležja četničkog  pokreta. Ovo važi za čitav period ”četničke akcije”, od njenog nastanka, pa do nastavka tradicije u emigraciji.

Knjiga u svakom slučaju predstavlja pomak u jednoj malo istraženoj oblasti i nezaobilazno uputstvo u daljem izučavanju tipologije, simbolike, zanatskih radionica i uopšte ”sive zone” naše istoriografije.

Rad svakako preporučujemo za štampu kao značajan doprinos istoriografiji 19 i 20 veka.

  Iz recenzije     Branka Bogdanovića

                    Urednika  edicije ,,Военное дело Балканских стран,,

                 Фонда содействия авиации “Русские витязи“, Moskva

                               Stručnog saradnika Vojnog muzeja, Beograd