Najnovije

Posleratna istoriografija pod lupom – Razgovor s povodom: Predrag Ostojić, istoričar

Piše: Dragana Bokan - Evropska perspektiva koja važi za sve zemlje Zapadnog Balkana utvrđena je u Lisabonskom sporazumu, tako da se taj model neće menjati....

Генрал Михаиловић на данашњи дан пре 74 године заробљен у рејону Добрунске Ријеке

На данашњи дан 13. марта 1946. године, пре 74. годину заробљен је армијски генерал Драгољуб Дража Михаиловић, начелник штаба Врховне команде и министар војни...

МАЛЕШЕВЦИ ИЗ ДРЕНОВАЦА (Ужичка Црна Гора) – књига Братислава М. Ђуровића

Ових дана из штампе је изашла књига Братислава М. Ђуровића - Малешевци из Дреноваца (Ужичка Црна Гора), којом нас аутор уводи у историју једног...

ISTORIJA PISANA STIHOVIMA – Milan Nikčević „Poslije devedesetih“ SPKD „Prosvjeta“ Gacko, 2019

Sala parohijskog doma u Gacku, gdje je u subotu 8 .februara održana   promocija, knjige Milana Nikčevića “Poslije devedesetih” bila je tijesna da primi sve one koji...

Kada politika odlučuje o našoj prošlosti (i budućnosti) onda to izgleda...

0
Kacin: "Rehabilitacija Mihailovića korak nazad" Josipović:"Rehabilitacija Mihailovića protivna činjenicama" Samo su neke od izjava političara iz okruženja, koje ovih dana prenosi dnevna štampa. Da apsurd bude veći armijski general Dragoljub Mihailović, komandant JVuO i ministar vojni 1942-1944. u vladi Kraljevine Jugoslavije, odlikovan je od strane američkog predsednika Harija Trumana (Legion of Merit) i francuskog vođe pokreta otpora, predsednika Francuske Šarla De Gola (Ratni krst), za učinjene napore tokom rata i doprinos sveukupnoj savezničkoj pobedi u Drugom svetskom ratu. Prenosimo samo deo izjave Jelka Kacina iz dnevne štampe iz koje se vidi da general Mihailović, najodlikovaniji oficir XX veka ima direktnu vezu sa putem Srbije u Evropu.

Dragoljub Jovanović, MEDALJONI, I-IV, priredili dr Nadežda Jovanović, Goran Babić i...

0
Službeni glasnik Republike Srbije izdao je 2008. Izabrana dela Dragoljuba Jovanovića u 16 knjiga; u okviru ovog izdanja objavljene su Jovanovićeve Političke uspomene (12 knjiga) i Medaljoni (4 knjige). Medaljone su priredili dr Nadežda Jovanović, Goran Babić i Slobodan Gavrilović. Reč je o hvale vrednom projektu, koji je za cilj imao obnovu sećanja na autora, ali i mnoge druge bitne okolnosti i ličnosti koje su uticale na razvoj istorijskih zbivanja na Balkanu u prvoj polovini 20. veka.

Njegoševa Kapela (i Komunističko svetogrđe)

0
"Ne bojim se od vražjega kota, neka ga je ka na gori lista, no se bojim od zla domaćega" - Njegoš Petar II Petrović Njegoš je 1845. godine (ili 1846.) na Lovćenu, na Jezerskom vrhu, podigao crkvicu i posvetio je svome stricu svetom Petru Cetinjskom. Prilikom podizanja, a i neposredno pred smrt, Njegoš je izrazio želju da u ovoj crkvi bude i sahranjen, "na onoj visini, koja je najviša u Crnoj Gori i od kud se vide ponajviše samo srbske zemlje i sinje more," kako nam priča Milorad Medaković, Njegošev ađutant i prijatelj, kasnije i državni sekretar crnogorskog knjaza Danila Petrovića Njegoša. Medaković je zabilježio i Njegoševe riječi kojima obavezuje Crnogorce da ga sahrane na Lovćenu: "To je moja potonja želja, koju u vas ištem da je ispunite, i ako mi ne zadate Božju vjeru da ćete tako učinjet, kako i ja hoću, onda ću ve ostaviti pred prokletstvom, a moj posljednji čas biće mi najžalostniji i tu moju žalost stavljam vami na dušu." Njegoš je umro 19. (31) oktobra 1851, u 10 sati ujutru. Iz bojazni da bi se Turci mogli noću prikrasti na Lovćen i počivšem vladici odrubiti glavu, sahranjen je Njegoš u Cetinjskom manastiru, da bi 27. avgusta 1855. njegove kosti bile prenešene na Lovćen.

Na današnji dan [28.04.1918. godine] preminuo Gavrilo Princip / „Vostok“ April...

0
Na današnji dan 28.04.1918. godine je preminuo Gavrilo Princip, atentator na austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda u Sarajevu na Vidovdan 1914. Atentat je Beču poslužio kao izgovor za vojnu invaziju na Srbiju, čime je izazvan Prvi svetski rat. Kaznu je služio u češkom Terezinu, gde je i umro od tuberkuloze 28. aprila 1918., malo pred kraj Prvog svetskog rata. Pri kraju života je bio zbog loših zatvorskih uslova vrlo oslabio i imao oko četrdeset kilograma. U unutrašnjosti ćelije smeštene u tvrđavi Terezin, danas samo u zid ugrađeni okovi za koje je Gavrilo Princip bio svezan, svedoče o njegovoj mučeničkoj smrti. Na zidu ispred ćelije ugrađena je skromna ploča sa imenom zatvorenika, glavnog aktera sarajevskog atentata, koji je poslužio vladajućoj monarhiji da ultimatumom Srbiji započne jedan od najkrvavijih ratova u svetskoj istoriji.

Popularni članci

Njegoševa Kapela (i Komunističko svetogrđe)

0
"Ne bojim se od vražjega kota, neka ga je ka na gori lista, no se bojim od zla domaćega" - Njegoš Petar II Petrović Njegoš je 1845. godine (ili 1846.) na Lovćenu, na Jezerskom vrhu, podigao crkvicu i posvetio je svome stricu svetom Petru Cetinjskom. Prilikom podizanja, a i neposredno pred smrt, Njegoš je izrazio želju da u ovoj crkvi bude i sahranjen, "na onoj visini, koja je najviša u Crnoj Gori i od kud se vide ponajviše samo srbske zemlje i sinje more," kako nam priča Milorad Medaković, Njegošev ađutant i prijatelj, kasnije i državni sekretar crnogorskog knjaza Danila Petrovića Njegoša. Medaković je zabilježio i Njegoševe riječi kojima obavezuje Crnogorce da ga sahrane na Lovćenu: "To je moja potonja želja, koju u vas ištem da je ispunite, i ako mi ne zadate Božju vjeru da ćete tako učinjet, kako i ja hoću, onda ću ve ostaviti pred prokletstvom, a moj posljednji čas biće mi najžalostniji i tu moju žalost stavljam vami na dušu." Njegoš je umro 19. (31) oktobra 1851, u 10 sati ujutru. Iz bojazni da bi se Turci mogli noću prikrasti na Lovćen i počivšem vladici odrubiti glavu, sahranjen je Njegoš u Cetinjskom manastiru, da bi 27. avgusta 1855. njegove kosti bile prenešene na Lovćen.

Zločin u Rudom 1943. godine

Komentari