Kako je Božić posle Velikog rata postao praznik u januaru

0

politika-newspaper-montage-december-25

O kalendarskom pitanju pisao je i blaženopočivši Patrijarh Pavle u svojoj knjizi „Da nam budu jasnija neka pitanja naše vere“:

Julijanski, takozvani stari kalendar, uveden je u celom Rimskom carstvu 46. godine pre Hrista, a ime nosi po Juliju Cezaru koji je posao reforme kalendara poverio egipatskom svešteniku. On je  odredio da svaka godina počinje u januaru umesto u martu, a sedmi mesec je nazvan po Cezaru – jul. Patrijarh dalje objašnjava da kada se javila hrišćanska crkva, ona nije stvorila poseban kalendar, već je prihvatila julijanski koji je bio u opštoj upotrebi. U doba renesanse, pored drugih nauka i astronomija je dobila polet, pa je izračunato da ovaj kalendar kasni 10 dana. Zato je papa Grigorije XIII odredio komisiju stručnjaka da ispravi ovu grešku. Sačinjen je gregorijanski kalendar, koji je bio precizniji od julijanskog (kašnjenje nije bilo šest već pet sati, 49 minuta i 12 sekundi), a papa je naredio da se ovih 10 dana, koliko je bilo kašnjenje, izostave, tako da posle 4. oktobra bude odmah 15. oktobar 1582. godine.

Razlog zašto se u pravoslavnim zemljama toliko kasnilo sa prelaskom na novi kalendar, piše patrijarh Pavle u svojoj knjizi, leži u tome što su pravoslavne zemlje u to vreme bile pod turskim ropstvom i nisu uzele učešća u reformi kalendara. Papa je doduše zatražio od carigradskog patrijarha 1583. godine da se saglasi sa ispravkom kalendara, ali je ovaj odgovorio da „nije poznato koliko bi sablazni nastalo iz tih novotarija”.

Kada su novi kalendar usvojile i pojedine pravoslavne zemlje, sazvan je Svepravoslavni kongres u Carigradu 1923. godine, a delegaciju SPC su činili profesor nebeske mehanike na Beogradskom univerzitetu dr Milutin Milanković i mitropolit crnogorsko-primorski dr Gavrilo Dožić.

Jedni su predlagali da treba zadržati julijanski kalendar koji bi tek za 2.100 godina zadocnio jedan dan, a drugi da treba usvojiti gregorijanski, iako će i on za 3.300 godina kasniti za jedan dan. Kako bi prvi predlog stavio kalendar van savremenih dostignuća nauke, a drugi bi „doneo teškoće kod dobronamernih ali neupućenih vernika koji bi u tome videli izdaju svoje vere”, Kongres je prof. Milankoviću poverio zadatak da izradi treći kalendar, koji je on uradio i kao najpreciznijeg do tada predao Kongresu (365 dana, pet časova, 48 minuta i 48 sekundi).

– Za sva ova pitanja oko usaglašavanja tropske i kalendarske godine, Pravoslavna crkva se ne bi interesovala, nego ih primila bez reči, kao što je primila i julijanski kalendar, kada ne bi bilo pitanja Vaskrsa i kanonskih propisa o tome – objašnjava patrijarh Pavle.

Po njegovom mišljenju, niko ne može da prigovori želji da kalendar bude što savršeniji. Stoga je pravo učinila država usvojivši za građanske potrebe i trgovačke odnose novi kalendar, savršeniji od julijanskog.

Problem ostaje u odnosu kalendara i Vaskrsa, koji je suština hrišćanske vere, „jer ukoliko Hristos ne ustade, uzalud propoved i vera naša”. O tome kada se praznuje Vaskrs, govore dva apostolska pravila i dva iz nepisanog predanja: posle proletnje ravnodnevnice, ne istog dana kada i judejski praznik, posle prvog punog meseca iza ravnodnevice i posle tog punog meseca, ne inače nego u prvi dan sedmice tj. u nedelju.

Dakle, ovde se ne pominje nikakav kalendar, nego određena zbivanja u kosmosu, stvorenom Bogom, koja ne zavise od kalendara već obratno – kalendar od njih.

Reformom pape Grigorija XIII, kojom je usvojen novi kalendar rimokatolici mogu da slave Vaskrs zajedno sa jevrejskom Pashom, pa i pre nje. U pravoslavnim pomesnim crkvama stara pashalija ostala je u jedinstvenoj upotrebi sve do danas, ali je julijanski kalendar u većini pravoslavnih pomesnih crkava zamenjen novim.

Pored Srpske pravoslavne crkve, starog kalendara i za pokretne i za nepokretne praznike drže se još i Jerusalimska i Ruska patrijaršija. Jerusalimskoj ovo posebno pogoduje zbog velikih teškoća oko usklađivanja prazničnog bogosluženja na istim svetim mestima sa rimokatolicima, ako bi se praznici slavili istog dana.

Patrijarh Pavle na kraju svog teksta piše da veruje da će ova pitanja na budućem Vaseljenskom saboru naći svoje pravo rešenje.

Taj Svepravoslavni sabor najavljen je upravo za ovu godinu, ali je pod znakom pitanja hoće li on biti održan i da li će biti stavljena tačka na kalendarsko pitanje.

Kada vernici SPC slede novi kalendar

Grčka pravoslavna crkva uvela je novi kalendar 1923. godine, jednostrano i bez konsultacije sa ostalim pravoslavnim pomesnim crkvama, piše patrijarh Pavle, a kasnije su novi kalendar primile i Carigradska, Aleksandrijska, Antiohijska, Rumunska i Bugarska patrijaršija. Kako da se ponašaju vernici i sveštenstvo SPC kada se zateknu, na primer, u Grčkoj baš 25. decembra – da li da učestvuju u božićnoj liturgiji, budući da njihova crkva praznuje Rođenje Hristovo tek za 13 dana? Patrijarh Pavle navodi da je SPC “svojim članovima, kad su odlazili u Grčku, savetovala da se za vreme bavljenja onde, u pogledu praznika, drže i oni novog kalendara”. Takav stav zauzelo je i Moskovsko savetovanje Pravoslavnih crkava propisujući kliricima i mirjanima da su obavezni da slede kalendar “one pomesne Crkve u čijim predelima žive”.

http://www.politika.rs/sr/clanak/346659/Kako-je-Bozic-posle-Velikog-rata-postao-praznik-u-januaru