Kralj Petar i kraljica Marija na Oplencu – Sprema se povratak...
Toliko vremena je potrebno i zbog toga što treba najmanje 6 meseci da se pozovu i da se organizuje dolazak u Srbiju članova stranih dinastija - kaže Dragomir Acović, prvi čovek Krunskog saveta.
"Novosti" saznaju da bi prva trebalo da bude sahranjena kraljica Marija, supruga kralja Aleksandra Karađorđevića i baka princa Aleksandra.
Kraljica Marija počiva na groblju u Frogmoru, blizu vindzorskog zamka, pored kraljice Viktorije i drugih rođaka britanske krune. U svojim pismima Kraljevskom dvoru i porodici Karađorđević britanska kraljica Elizabeta je napisala kako ona kada odlazi u Vindzor posećuje grob svoje rođake Marije.
Kako Novosti saznaju, što se tiče kraljice Elizabete, prenos kovčega kraljice Marije na Oplenac je gotova stvar.
Miro Miketic, Kroz pakao i natrag, Knjiga III, deo petnaesti –...
Partizanski oficir, utegnut u englesku uniformu sa uskim pantalonama, bluze sa stotinu džepova, rukavima do šaka okićenih petokrakama i nekim poprečnim crvenim štraftama, pritegnut crvenim opasačem – pojavi se iznenada. Pištolj za pasom, na glavi titovka sa petokrakom. Usijane čizme, od njih sunce odskače. Pope se na jednu klupu, poziva nas da se okupimo i da slušamo. Narod poslušno prilazi. Čekamo na njegov govor.
Pogleda okolo, nasloni desnu ruku na pištolj, vjerovatno da nam pokaže ko je vlast i ko ovdje komanduje. „Narode, za nekoliko sati da ste svi spremni za daleki put. O putu neću da vam mnogo govorim, samo znam jedno: da vam neće biti ništa teži nego onaj koji ste prošli dovde. Taj put koji ste prošli bio je uzaludan i nepotreban. Zašto ste ga prošli, to vi znate, nijesmo vas mi tjerali. Taj put je bila vaša volja i sila onih koji su vas gonili na tom putu...
Ovaj put će biti nešto drugačiji, ko izdrži i preživi, ovaj put će vas voditi vašim mjestima, ko ne preživi, neka se priključi onima koji neće stići. Koji prežive i stignu u svoja mjesta, biće saslušavani od narodne vlasti. Ko nema krivice, i to dokaže, biće pušten na slobodu, ko je kriv, biće suđen, a visina kazne zavisi od učinjenih nedjela protivu partije, naroda i države. Oni koji su ostali u logoru, biće suđeni. Stigli su sudije, tužioci, branioci i sve će biti po zasluzi, jer naši sudovi su pravični.
„OLUJA“ 1995-2015
Za cetiri dana „Oluje“ uništeno je oko:
- 211 ugostiteljskih objekata
- 410 zanatskih radnji.
- 25.000 kuća
- 13.000 privrednih objekata
- 182 zadružna doma
- 56 zdravstvenih stanica
- 78 crkava
- 29 muzeja
- 181 groblje
- 352 trgovine
- 96 trafo-stanica
- svi srpski industrijski pogoni
- 920 spomenika
- u Krajini je prije „Oluje“ živjelo 450.000 Srba.
- 1991-1995. ukupno je ubijeno 6.765 Srba.
- nestalo je 2.670 Krajišnika
Na današnji dan 10.aprila 1941.proglašena Nezavisna država Hrvatska
Stvaranjem NDH na delu teritorije Kraljevine Jugoslavije, koja je obuhvatala uglavnom današnje teritorije Hrvatske, Bosne i Hercegovine i deo Srbije, otpočeo je proces “rasparčavanja” odnosno okupatorske podele Kraljevine Jugoslavije.
Novostvorena država NDH, je već po dolasku poglavnika Ante Pavelića i formiranja prve vlade, oslonjena u potpunosti na Nemačku, otpočela sprovodjenje etničke i rasne diskriminatorske politike, koja će dovesti do najvećeg stradanja srpskog naroda u njegovoj istoriji.
Građani Zagreba su 10. aprila 1941. godine sa neskrivenim oduševljenjem pozdravili vojnike 10. njemačke oklopne divizije, koja je trijumfalno ušla u Zagreb. Dok je euforija na ulicama Zagreba trajala sa talasa radija čule su se reči penzionisanog pukovnika vojske kraljevine Jugoslavije Slavka Kvaternika, koji se kao zamenik odsutnog poglavnika Ante Pavelića i zapovednik celokupne oružane snage «slobodne hrvatske države» obratio hrvatskom narodu:
Popularni članci
Miro Miketić, Kroz pakao i natrag,1-3,Beoštampa, Beograd 2010;
U narednih desetak dana redakcija savremeneistorije (www.savremenaistorija.com) objaviće najinteresantnije delove iz treće knjige Miketićeve trilogije "Kroz pakao i natrag". O ovoj knjizi mi smo pisali nedavno prenoseći recenziju mladog istoričara Nemanje Devića, a danas prenosimo tekst pod naslovom "Egzodus Djurišićeve kolone", koji je 17.06. objavljen u "Novostima", a koji može poslužiti kao uvod u prikaz delova treće knjige, koja govori o stradanju ove bezgrobe kolone na Lijevče polju i u Sloveniji, viđenog očima devetogodišweg dečaka.
O sudbini ljudi iz ove bezgrobe kolone i njihovim potomcima najbolje svedoče reči Matije Bećkovića:
"- Da nije poražen komunizam, ni 60 godina od pobede nad fašizmom ne bi bilo dovoljno da se okonča njihovo posmrtno mučeništvo. Oni nisu bili brisani samo iz spiska živih, nego i iz mrtvih, kako bi se poništilo njihovo postojanje. I zato oni danas ne traže ništa više nego pravo na smrt i ničeg nisu željni nego grobnog mesta."
Komentari