Kada politika odlučuje o našoj prošlosti (i budućnosti) onda to izgleda...
Kacin: "Rehabilitacija Mihailovića korak nazad"
Josipović:"Rehabilitacija Mihailovića protivna činjenicama"
Samo su neke od izjava političara iz okruženja, koje ovih dana prenosi dnevna štampa.
Da apsurd bude veći armijski general Dragoljub Mihailović, komandant JVuO i ministar vojni 1942-1944. u vladi Kraljevine Jugoslavije, odlikovan je od strane američkog predsednika Harija Trumana (Legion of Merit) i francuskog vođe pokreta otpora, predsednika Francuske Šarla De Gola (Ratni krst), za učinjene napore tokom rata i doprinos sveukupnoj savezničkoj pobedi u Drugom svetskom ratu.
Prenosimo samo deo izjave Jelka Kacina iz dnevne štampe iz koje se vidi da general Mihailović, najodlikovaniji oficir XX veka ima direktnu vezu sa putem Srbije u Evropu.
DRAŽA – SMRT DUŽA OD ŽIVOTA (1) – Generala niko neće...
FELJTON je napravljen na osnovu najnovije biografije Draže Mihailovića, koja se u petak 22 .juna pojavila na kioscima u Beogradu, a od subote 23. juna i širom Srbije.
Knjiga DRAŽA - SMRT DUŽA OD ŽIVOTA, autora Pere Simića, još u pripremi ocenjena je kao dosad najobjektivnija biografija generala Dragoljuba - Draže Mihailovića. Čitaoci će uz knjigu besplatno dobiti i CD sa odbranom generala Mihailovića, izgovorenom 1946, pred sudom koji ga je osudio na smrt.
Ove stihove je Gavrilo Princip u zatvoru noktima urezao
Zatvor u Terezinu bio je mesto u kom je Princip tamnovao zbog atentata na Franca Ferdinanda. Tamo je Gavrilo napisao svoj jedini sačuvani literarni rad, koji je nosio političku poruku.
Shvativši da mu nema izlaska iz tamnice, Gavrilo Princip je ove stihove, kako se prepričava, urezao sopstvenim noktima na limenoj činiji (manjerki).
Neki kažu da je jedine sačuvane stihove ispisao kašikom, i to šifrovanim robijaškim slovima, kao poruku ostalim zatočenicima.
Pesma je prvi put objavljena 17. marta 1919. godine, posle Prvog svetskog rata, u "Zvonu", pod naslovom "Sarajevski atentat 1914".
Tromo se vreme vuče
I ničeg novog nema,
Danas sve ko juče
Sutra se isto sprema.
I mesto da smo u ratu
Dok bojne trube ječe,
Evo nas u kazamatu,
Na nama lanci zveče.
Svaki dan isti život
Pogažen, zgnječen i strt.
Ja nijesam idiot –
Pa to je za mene smrt.
Al' pravo je rekao pre
Žerajić soko sivi:
"Ko hoće da živi nek mre,
Ko hoće da mre nek živi!"
http://www.24sata.rs/vesti/aktuelno/vest/ovde-mozete-procitati-jednu-jedinu-pesmu-koju-je-napisao-gavrilo-princip/130243.
Srpko Medenica (1924 – 1951) ubijen prije 66 godina u akciji...
U kući Bjelovića u selu Lunići opština Priboj u večernjim satima 13. januara 1951.godine ubijen je Srpko Medenica*, poručnik JVuO, obavještajni oficir Višegradske brigade JVuO komandanta majora Dragiše Vasiljevića. U vrijeme akcije zarorobljavanja generala Mihailovića Medenica je bio zadužen za obavještajne poslove vezane za bezbjednost armijskog generala Dragoljuba Draže Mihailovića, komandanta JVuO.
Akcija pripadnika UDB, okončana je ubistvom Srpka Medenice iz Višegrada i Ivana Šljukića iz prijepoljskog sela Babine. Treći član grupe Dušan Rađen iz sela Tukovi, mjesto Štrpci, opština Rudo u pucnjavi te večeri, teško je ranjen i pod okriljem mraka se uspio izvući iz kuće i privremeno skloniti u jednu planinsku kolibu iznad sela Lunići u predjelu Crnog Vrha, gdje su ga pripadnici milicije poslije par dana i pronašli mrtvog.
____________________________________________________________
*Srbobran Srpko Medenica rođen 15. maja 1924 u Višegradu, ubijen u selu Lunići opština Priboj 13. januara 1951.
Popularni članci
Dragoljub Mićović, Zapisi Starog Rudjanina 5 – NOVA SAZNANjA NA TEMU...
Pre nekoliko dana pojavila se nova knjiga Dragoljuba Mićovića "Zapisi Starog Ruđanina 5, u izdanju izdavačke kuće Armon iz Beograda. Ovaj vredni publicista, istraživač i zaljubljenik u svoj rodni kraj, petom po redu knjigom "Zapisa" zaokružio je sećanja na ljude i događaje nedavne prošlosti u kojima je i sam učestvovao i tako bio svedok ratnih i poratnih dešavanja u svom rodnom Rudom, ali i šire.
Dragoljub Mićović dipl. ing. arhitekture, rođen je 1929. godine u Rudom u trgovačkoj porodici, koja je stradala i u toku rata i posle njega od nove komunističke vlasti. Otac Krsto umro je 1944. godine od posledica torture ustaških vlasti, a najstariji brat Veljko ubijen je u Sloveniji maja mjeseca 1945. godine u selu Dol kod Hrastnika, od strane Titovih partizana, koji su iskoristili priliku da na monstruozan način likvidiraju masu nevinih ljudi bez suda i dokaza bilo kakve krivice. Srednji brat Siniša, zbog pripadnosti Ravnogorskom pokretu, lažno je optužen od strane vojnog suda X divizije JA na smrt streljanjem sa gubitkom svih građanskih prava. Ova presuda, koja je bila zasnovana na optužbi da se Siniša prilikom odsluženja vojnog roka, avgusta 1945., neutvrđenog datuma u Beogradu sastao sa neimenovanim američkim oficirom iz ambasade SAD i tom prilikom pozvao američku vojsku da okupira Jugoslaviju, ipak nije izvršena. Siniša je odležao dugogodišnju kaznu zatvora, sa nesagledivim posledicama po izlasku na slobodu.
Ovih dana u Rudom (BiH, RS) porodična kuća Mićovića tzv. "Stari hotel", koju su komunističke vlasti ovoj porodici oduzele 1959. godine je prodata nekom od novopečenih biznismena, jer je Bosna i Hercegovina, a sa njom i Republika Srpska uz Crnu Goru, jedina država u kojoj zakon o restituciji nije usvojen, a uz Srbiju i jedine zemlje komunističke diktature koje, po preporuci Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope nisu usvojile Deklaraciju o osudi komunističkih zločina.
Redakcija savremene istorije prenosi jedan tekst iz tek objavljene knjige" Zapisi starog Ruđanina 5"
Komentari