Izložba U ime naroda – represija u Srbiji 1944 – 53
U sredu u 18 časova u Muzeju Srbije (Trg Nikole Pašića) biće otvorena izložba pod nazivom U ime naroda - represija u Srbiji 1944- 1953.
Na otvaranju izložbe govoriće: Dušan Kovačević, Dragoslav Mihailović, Jelisaveta Karađorđević, Miroslav Živković, Jelena Pekić i autor izložbe dr Srđan Cvetković.
Pevaju: Katarina Jovanović (Bože Pravde) i Aleksandar Manevski (Vostani Serbije)
Program vodi: Pavle Pekić
Na izložbi ce biti predstavljeni glavni nalazi, podaci i dokumentarna građa o žrtvama komunističkog režima, koji ne mogu biti osporeni ili promenjeni. Cilj izložbe je da se tema otvori na objektivan način i da se društvo suoči sa teškim nasleđem, ne da bi se pokrenuo revanšizam, već da se tako nešto nikad ne ponovi.
Miro Miketić, Kroz pakao i natrag, Knjiga III, Deo jedanaesti –...
Žurimo preko mosta. Mama je ostala bez konja. Zaboravila je na bolest, tifus, prisilno istjeran iz njenog tijela. Prihvatila Milijanu za ruku sa jedne strane, sa druge majka Vasilija. Poslednji u našoj grupi je Branko Đukić, bacio ranac sa ramena, razmahao se, štapom podupire ranjenu nogu i ne dozvoljava sebi da se odvaja od naše grupe. Prije nego smo krenuli preko mosta, tata je zamolio djedove da se oslobode ranaca i pušaka, pošto je pored puta bilo boljeg naoružanja, svakome je dao po automat sa torbicama punim šaržera. Izgleda da Njemci shvatili svoju propast, naoružanje ih više ne interesuje, a djedovima dobro došlo jer, kako reče ujak Milo, partizana ima na buljuke.
Kao što je rečeno, pravac kretanja je samo Celje. Svi drugi pravci su neprihvatljivi. Moramo žuriti da se što prije prebacimo do Celja, pa dalje put Dravograda i preko granice.Tata objašnjava djedovima da u slučaju susreta sa partizanima ne treba čekati ili možda raspravljati. „Znate da rukujete automatima, pa ih ne treba nositi za ukras, nego po njima pa šta bude. Ne smijemo dozvoliti da se umiješaju među nas.“ Milo napomenu da su nas partizani opkolili sa svih strana: „moraćemo na silu se probijati kroz njihove linije“.
„Branko, sine“, kaže Radovan, „razumijemo situaciju, čuli smo sve i vidim da je došao momenat da stanemo na braniku ove đece. Nećemo se žaliti, niti kolebati, ono što možemo daćemo od sebe. Znači, došao je taj momenat da se pogledamo brk u brk sa našim neprijateljima, premda su to naša đeca, naši prijatelji, kumovi, rođaci, komšije koji su se prihvatili lošeg posla i krenuli protivu krsta“.
Na meti je bio i sam Bog (14)
Zbog čega su sveštenici i mitropolit odlučili da napuste Crnu Goru
LEVA SKRETANjA
Ubijanje sveštenika, učitelja, profesora, sudija, najistaknutijih intelektualaca bilo je opomena i poruka svim ostalima kako će se provesti ukoliko se odmah i bezuslovno, javno, ne stave na stranu nove komunističke vlasti. Ovakva ubilačka doktrina prvo i najtemeljitije je sprovedena u Crnoj Gori. Na čelu pokreta u Crnoj Gori 1941. bili su Moša Pijade, Milovan Đilas i Ivan Milutinović, članovi Politbiroa CK KPJ i Vrhovnog šta6a. Zbog počinjenih grešaka Đilas i Pijade su povučeni iz Crne Gore krajem 1941, a čelna pozicija je povjerena Ivanu Milutinoviću
Na današnji dan 10.aprila 1941.proglašena Nezavisna država Hrvatska
Stvaranjem NDH na delu teritorije Kraljevine Jugoslavije, koja je obuhvatala uglavnom današnje teritorije Hrvatske, Bosne i Hercegovine i deo Srbije, otpočeo je proces “rasparčavanja” odnosno okupatorske podele Kraljevine Jugoslavije.
Novostvorena država NDH, je već po dolasku poglavnika Ante Pavelića i formiranja prve vlade, oslonjena u potpunosti na Nemačku, otpočela sprovodjenje etničke i rasne diskriminatorske politike, koja će dovesti do najvećeg stradanja srpskog naroda u njegovoj istoriji.
Građani Zagreba su 10. aprila 1941. godine sa neskrivenim oduševljenjem pozdravili vojnike 10. njemačke oklopne divizije, koja je trijumfalno ušla u Zagreb. Dok je euforija na ulicama Zagreba trajala sa talasa radija čule su se reči penzionisanog pukovnika vojske kraljevine Jugoslavije Slavka Kvaternika, koji se kao zamenik odsutnog poglavnika Ante Pavelića i zapovednik celokupne oružane snage «slobodne hrvatske države» obratio hrvatskom narodu:
Popularni članci
Promocija knjige Dušana Mirkovića, Dragačevo Ravna Gora
U prostorijama Kluba srpskog pravoslavlja Bogotražitelj 28. februara 2013. odražana je promocija knjige Dušana Mirkovića, Dragačevo Ravna Gora. Ovu knjigu priredio je Milutin Velisavljević, a izašla je u izdanju izdavačke kuće Armon iz Beograda.
O knjizi su govorili istoričari Predrag Ostojić, Nemanja Dević, Ana Filipović i priređivač knjige Milutin Velisavljević.
Ovom prilikom prenosimo obraćanje istoričarke Ane Filipović, koje je dalo pečat ovoj večeri.
Poštovani Prijatelji dobre knjige,
Još na samom početku izučavanja istorijskog zanata, kreće se sa razumevanjem istorijskih izvora. Sve vrste autobiografskih izvora, a to su dnevnici, memoari i autobiografije, su pouzdaniji od istoriografskih izvora, kako je to govorio naš akademik, nedavno preminuli Sima Ćirković. Između autora autobigrafskog teksta i zbivanja koje je u njemu, nema posrednika. Zato autobiografski izvori, po svojoj prirodi, spadaju u izvore prvoga reda. Pored ovoga, u „sukobu“ sa drugim izvorima prvog reda, kakvi su akti, povelje ili, u ovom konkretnom istorijskom periodu, raznorazne depeše, naredbe ili pisma, autobiografski izvori nam daju povezaniju sliku zbivanja kakvu bismo vrlo teško, a u ovom konkretnom slučaju-nikako, mogli dobiti iz gore pomenutih izvora prvog reda, koja nam daju samo fragmente čitave slike. Takođe, autobiografski izvori nam bolje no ijedna druga vrsta izvora daju živu predstavu o opštoj atmosferi i duhovnoj klimi nekog perioda, a to je ono što je najteže dokučiti iz izvora, koji su po svojoj prirodi oskudni. Konačno, autobiografski izvori nam dosta često govore o zbivanjima o kojima nema ili postoji vrlo malo pisanih dokumenata, što je ovde slučaj iz dobro poznatih razloga.
Komentari