Čuvar srpskog vojničkog groblja u Solunu bez naslednika – Čika Đorđe...
Povijenih leđa u izbledeloj vojničkoj uniformi, sa šajkačom na glavi i srdačnim osmehom uz vojničko držanje Đorđe Mihailović, najstariji čuvar vojničkog groblja u Solunu, dočekuje novu grupu turista koji su došli da vide čuveno groblje srpskih ratnika.
Mihailović, koga svi oslovljavaju sa čika Đorđe, u 85. godini života sa velikim žarom i ponosom nabraja imena junaka čije kosti počivaju pod čempresima na Zejtinliku. Za “Večernje novosti” priča o svom životu koji je posvetio čuvanju uspomene na srpske ratnike. Teško mu, kaže, pada što nema naslednika koji će nastaviti porodičnu tradiciju.
- Od 1960. čuvam srpsko vojničkog groblje na Zejtinliku u Solunu, pre mene taj posao su radili moj deda Savo Mihailović, koji je najpre bio borac, zatim i otac Đuro, ali eto meni se nije dalo da imam sina, imam ćerku, ali se i dalje nadam unuku – priča čika Đorđe.
On je rođen na groblju, oženio se Grkinjom koja je sa njim upravo na groblju svila porodično gnezdo. Već godinama mu pomaže i u poslovima oko održavanja groblja.
„Kako su se iskonstruisanim lažima skidale glave“ – priča Dragoljuba Mićovića...
Stari Ruđani se sećaju moga brata Siniše. Bio je treće dete mojih roditelja Krsta i Nevene. Rođen je 16. oktobra 1923. godine. Završio je tri razreda trgovačke akademije u Beogradu, a dalje školovanje sprečile su ratne prilike.
Krajem aprila 1941. godine, Rudo je ušlo u sastav zloglasne Nezavisne države hrvatske. Vlast te nove države, odmah se okomila na srpski živalj, a sve što je bilo slove-nsko, jugoslovensko i srpsko našlo se na udaru te nove vlasti.
Sinišin otac Krsto, trgovac, hotelijer i špediter, bio je dugi niz godina, predsednik udruženja Jugoslovenskih nacionalista, «ORJUN»-e. Zbog toga se on i njegova porodica nađoše među prvima na udaru ustaške vlasti. Kao imućnom čoveku, oduzeta mu je velika imovina iz magacina špedicije. Razrezan mu je i enormno visok porez od 300.000 predratnih dinara, koji je morao odmah da plati. Krsto je uhapšen, teško maltretiran i mučen. Posledica tih patnji bilo je teško obolenje za koje nije bilo leka. Od fizičke likvidacije spasila su ga tri časna čoveka – muslimana, koji su u momentu kada je trebao biti likvidiran, stali ispred njega i ustašama rekli:
«Pre nego što njega likvidirate, prvo ubijte nas, jer je on nama u životu mnogo valjao.»
Oni su ga slomljenog i izmrcvarenog doveli kući. Nažalost i pored pokušaja lečenja u Beogradu, spasa mu nije bilo. Umro je u tokom Drugog svetskog rata 1944. godine u 54. godini života.
Sinišin stariji brat Veljko, zahvljujući jednom čoveku koji mu je javio da ga ustaše traže, uspeo je da pobegne te se u leto 1941. godine prebacio u Beograd. Najzad je i sam Siniša u avgustu 1941. godine izbegao hapšenje od strane ustaša, bekstvom na italijansku okupacionu teritoriju.
Radoš Bajić: Ravna gora će promeniti Srbiju
Bajić najavljuje seriju o srpskoj kataklizmi tokom Drugog svetskog rata, najveći projekat u istoriji naše televizije: Istina o bratoubilačkoj tragediji pomoći će nam da daleko bolje shvatimo današnje beznađe. Srbija posle ove serije više neće biti ista
DOSTA smo žmurili. Pre sedamdeset godina u Srbiji je brat na brata povukao oroz od puške i potegao nož. Stradali smo kao narod. Moramo da otvorimo oči, skinemo kataraktu i vidimo jasno šta nam se to tada desilo. Jer, još sluđeni tumaramo i ne pronalazimo put. Nismo izvukli pouke te velike tragedije.
Tako Radoš Bajić, srpski glumac, scenarista i režiser, ekskluzivno za "Novosti", najavljuje početak snimanja produkcijski najveće igrane serije RTS.
Radi se o dramskoj trilogiji "1941-1945" o srpskoj kataklizmi tokom Drugog svetskog rata, čiji će prvi serijal "Ravna gora" imati 15 epizoda po sat vremena, a koji će u produkciji RTS i "Kontrast studija" početi da se snima 24. jula na mokrogorskoj Šarganskoj osmici.
- Posle tri i po godine rada na scenariju i temeljnog istraživanja, prvi put će iz istorijski tačnog i objektivnog ugla biti ispričana priča o tragici srpskog naroda 1941. godine, ali i o protagonistima velike tragedije, pukovniku Mihailoviću, Titu, Nediću i ostalima. Bez ideoloških predrasuda, bez ambicije i namere da stvaramo nove podele, da ravnogorce pretvaramo u anđele, a partizane da demonizujemo i kaljamo im ordenje i slavu, prvi put će biti prikazana istina, bespuće i nacionalni sunovrat srpskog naroda - zaneseno priča Radoš, u beogradskom studiju gde se priprema za prvu klapu.
Na današnji dan 10.aprila 1941.proglašena Nezavisna država Hrvatska
Stvaranjem NDH na delu teritorije Kraljevine Jugoslavije, koja je obuhvatala uglavnom današnje teritorije Hrvatske, Bosne i Hercegovine i deo Srbije, otpočeo je proces “rasparčavanja” odnosno okupatorske podele Kraljevine Jugoslavije.
Novostvorena država NDH, je već po dolasku poglavnika Ante Pavelića i formiranja prve vlade, oslonjena u potpunosti na Nemačku, otpočela sprovodjenje etničke i rasne diskriminatorske politike, koja će dovesti do najvećeg stradanja srpskog naroda u njegovoj istoriji.
Građani Zagreba su 10. aprila 1941. godine sa neskrivenim oduševljenjem pozdravili vojnike 10. njemačke oklopne divizije, koja je trijumfalno ušla u Zagreb. Dok je euforija na ulicama Zagreba trajala sa talasa radija čule su se reči penzionisanog pukovnika vojske kraljevine Jugoslavije Slavka Kvaternika, koji se kao zamenik odsutnog poglavnika Ante Pavelića i zapovednik celokupne oružane snage «slobodne hrvatske države» obratio hrvatskom narodu:
Popularni članci
Održan parastos generalu Mihailoviću u Beogradu i Herceg Novom
U beogradskoj crkvi SV. Save na Vračaru u organizaciji Udruženja pripadnika JVuO 1941 -1945 i Republičke asocijacije za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta održan je parasto generalu Mihailoviću.U prisustvu većeg broja građana, saboraca i poštovaoca generala Mihailovića i Ravnogorskog pokreta, parastos su slućili sveštenici Srpske pravoslavne crkve
Između ostalih parastosu su prisustvovali: narosni poslanik Aleksandar Čotrić, predsednik Asocijacije za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta, dr Dušan Đukić, predsednik Udruženja JVuO 1041 - 1945, dr Dušan Bataković, bivši ambasador republike Srbije u Parizu, dr Biljana Plavšić, bivša predsednica Republike Srpske, predstavnik Udruženja Kraljevina Srbija, Miloš Pavković, dramski umetnik Slobodan Rankić i dr.
U prilogu fotografije sa parastosa u Beogradu i Herceg Novom na Savini gde je isto tako služen parastos generalu Mihailoviću.
Redakcija savremeneistorije se zahvaljuje Milošu Pavkoviću (Udruženje Kraljevina Srbija) i Nebojši Rašu, predsedniku Srpskih sokola iz Herceg Novog na prosleđenim fotografijama.
Komentari