Kad Ozna vodi kroz izložbu
„U ime naroda! - represija u Srbiji 1944-1953“ naziv je muzejske izložbe o višedecenijskim tabu temama iz komunizma.
Dokumenti, fotografije, audio, video materijal, filmovi... od sredine aprila u Istorijskom muzeju Srbije kazuju o običnim, malim ljudima koji su stradali u vremenu revolucionarnog terora.
- Jedan dan na robiji mogao vas je deformisani za ceo život. Ubijali su boga u ljudima, mnogi su nestajali preko noći - navodi dr Srđan Cvetković, istoričar i autor.
Ideja je nastajala godinama kroz rad na doktoratu, kao i kroz istraživanja Državne komisije za tajne grobnice.
Naš brat Flora Sends
Delo Luiz Miler govori o jedinoj ženi iz zapadne Evrope koja je služila kao vojnik u srpskoj vojsci tokom Prvog svetskog rata
Flora Sends, članica britanskih medicinskih misija u Srbiji tokom Prvog svetskog rata, jedina je žena iz zapadne Evrope koja je služila kao vojnik u srpskoj vojsci i jedina Britanka koja je u „velikom ratu” bila u uniformi i koja je ikada odlikovana Karađorđevom zvezdom sa mačevima. O ovoj izuzetnoj ličnosti, i jedinoj ženi koja je tokom ratnih dejstava uspela da napreduje do oficirskog čina, Britanka Luiz Miler napisala je biografsku studiju „Naš brat, život kapetana Flore Sends”, koju je objavila „Laguna”, u prevodu Nenada Dropulića
Odgovor Udruženja pripadnika JVuO 1941-1945 na članak SUBNOR-a objavljen u „Politici“6.6.2012.
UREDNIŠTVU POLITIKE- RUBRIKA „POGLEDI“
Poštovani.
Članovi Udruženja jugovoslovenske vojske u otadžbini 1941-1945. (JVuO) godine i njegov Glavni odbor očekuju da ćete omogućiti u istoj rubrici repliku na članak SUBNOR-a koji je objavljen u „Politici“ od 06.06..2012. godine tekstom koji nas vraća u 1945/46 godinu, znači 71. godinu od završetka II svetskog rata i građanskog rata između partizana i JVuO, u kojem se, ni posle tolikog protoka vremena ne može naći ni reč pomirenja ili bar nagoveštaja da se, radi utvrđivanja istorijske istiine o zlodelima poćinjenih sa obe strane u tom ratu, otkriju krivci ako je to moguće i na odgovarajući način kazne zarad usmrćenih kao i preživelih. To ne bi bila satisfakcija zbog izgubljenih živora, ali bi mogao biti korak ka okončanju ovog sukoba koji, po mnogima, i dalje besmisleno traje, uvek iznova podstaknut upravo od SUBNOR-a, preciznije od njegovih članova ili pristalica.
Možda se i ne bismo osvratli na ovaj članak, ali svrstavanje JVuO u isti „koš“ sa ustašama, balistima, ljotićevciam i drugim kvislinzima nakon, ponovićemo, sedamdesetak godina, zaista je necivilizovani sumrak ljudskog uma i izraz mržnje koje bi pisac Kačavenda hteo da prenese i na druge ljude, pogotovu na mladost naše nacije koja, sasvim razumljivo, i ne zna šta se to dešavalo od 1941 do 1945. godine, a naroćito od kraja 1945. godine pa nadalje. No, u članku koji Vam dostavljamo, nadamo se da ćete uočiti razumnost s naše strane i spremni da se stavi tačka na „kame i klanje sopstvenog naroda“ kako kaže Kačavenda i prekine praksa da se od nekih sporadičnih slučajeva uopštavanjem (indukcijom) okalja čitav jedan rodoljubivi i patriotski – Ravnogorski – pokret kao i njegova vojna varijante JVuO na čelu sa generalom Mihailovićem.
Očekujemo razumevanje i pozdravljamo Vas.
Beograd, 10.06.2012. god.
Udruženje pripadnika JVuO-Beograd
Predsednik,
Dr Dušan Đukić
Дан сjећања на жртве холокауста, геноцида и других жртава фашизма у...
СТРАДАЊЕ СРБА У ИСТОЧНОЈ БОСНИ У ДРУГОМ СВЈЕТСКОМ РАТУ
Окупаторска војска, углавном њемачко-италијанске јединице, су послије капитулације Краљевине Југославије биле суочене са отпором углавном српског...
Popularni članci
Miro Miketić, Kroz pakao i natrag, III knj. Deo prvi...
„Ustaški tenkovi i čitava njihova navala na selo Razboj je završena pobjedom naših snaga na čelu sa vojvodom Pavlom,“ objašnjava nam ujak Milan. „To je bila nadčovječna borba, borba Davida i Golijata, borba srpskih junačkih prsiju uz pomoć nešto malo lakog naoružanja i ručnih bombi sa kojima su živi junaci skakali na ustaške tenkove. Bio sam sa Vojvodom i majorom Ostojićem kada su, zbog ozbiljnosti situacije i tenkovske navale, njih dvojica odlučili da lično povedu izabrane na tenkove.
Ustali smo svi u štabu protivu te Vojvodine odluke da njih dvojica idu na tenkove. Ali nije pomoglo ništa. Vojvoda Pavle je rekao: ’To je poslednje što mogu da uradim za spas svog naroda. Ako poginem, ostavljam vam u amanet da se narod, ranjenici, tifusari, sveštenstvo i Nacionalni komitet moraju čuvati do poslednjeg vojnika mog odreda‘. Poslije ovih riječi nije bilo nijednog vojnika koji nije glasno i uzvišeno povikao: ’Svi na tenkove, svi u smrt za naš narod‘.
Komentari