Izložba o ustaškim logorima „Moje Jadovno“ u Beogradu
“Moje Jadovno“ naziv je izložbe o zločinima u sistemu logora za Srbe na planini Velebit i ostrvu Pagu koja je otvorena večeras u Ruskom domu.
Pred velikim brojem posetilaca, koji su došli da vide ovu izložbu, prisutnima se prilikom njenog otvaranja obratio direktor Ruskog doma gospodin Denisov
podsetivši da je ovih dana obeleženo 70 godina Staljingradske bitke presudne bitke Drugog svetskog rata:
-U Staljingradskoj bitci srušena je fašistička armada, to je istorija i mi je ne možemo promeniti . Treba da smo objektivni i prihvatiti realnost, a to znači da Volgograd treba opet zvati Staljingrad. Mi nikada ne zaboravljamo i treba svim žrtvama podići spomen i žrtvama koje su stradale u NDH i koje su stradale u Beogradu koji je dva puta bombardovan – prvi put od Nemačke, a drugi put znate od koga – rekao je Denisov aludirajući na bombardovanje Beograda 1944. Godine koje su izvele savezničke snage.
Pero Simić „Draža Mihailović – Na krstu sudbine“ – promocija knjige...
Na promociji knjige “Draža Mihailović – Na krstu sudbine“, koja je održana u prostorijama knjižare Laguna u SKC u Beogradu 7. novembra, autor Pero Simić, pored akademika Matije Bećkovića i istoričara Srdjana Cvetkovića, koji su govorili o njegovoj novoj knjizi, pozvao istoričara Predraga Ostojića.
„Ovo je lep gest i redak primer u praksi da autor na dan promocije pozove gosta koji će demontovati jednu konstataciju iz knjige i on dovoljno govori o gospodinu Simiću, reči su istoričara Predraga Ostojića.
Naime, gost na promociji knjige “Draža Mihailović – Na krstu sudbine” istoričar Predrag Ostojić ukazao je na jednu omašku koja je autoru promakla kada je u pitanju deo knjige koji se odnosi na zarobljavanje generala Mihailovića.
Uverenje autora da je deo koji je izvučen iz konteksta jedne depeše, koju je Aleksandar Ranković u vreme operacije zarobljavanja generala Mihailovića marta 1946. uputio u Višegrad Slobodanu Peneziću Krcunu - “Bogdanka javlja Pobedi”, šifra ove operacije, Predrag Ostojić autor istorijske studije “Zarobljavanje generala Mihailovića” je negirao objasnivši da su Bogdanka i Pobjeda Miković devojke iz Rudog, koje su bile vrlo poverljivi kuriri na relaciji Mihailović (koji se tada nalazio u rejonu Dobrunske Rijeke) i njegovog punkta u Beogradu. „Tačnije one su sestre od tetke Srpka Medenice, obaveštajnog oficira Višegradske brigade JVuO, koji je u zimu 1945/46 bio zadužen za bezbednost i vezu generala Mihailovića.“, reči su Predraga Ostojića koje su izazvale pažnju brojnog auditorijuma ove promocije.
Tom prilikom istoričar Predrag Ostojić je predao autoru njihove fotografije i istorijsku studiju Zarobljavanje generala Mihailovića, koje su razrešile njegovu dilemu.
Autor Pero Simić se zahvalio na ovom prilogu i istakao da će se svakako u drugom izdanju ove knjige ispraviti ovu omašku.
www. savremenaistorija.com
Pronađena spomen-ploča prvoj žrtvi Prvog svetskog rata [Dušan Đonović]
Centralna komemoracija povodom početka Prvog svetskog rata treba da se održi u Beogradu, 28. jula 1914, kaže reditelj Boško Savković
Posle pisanja „Politike” o početku snimanja filma „Sedam dana koji su promenili vek”, u kojem smo izneli podatak da je u srpskoj javnosti nedovoljno poznato da je Prvi svetski rat zapravo počeo u Beogradu, a ne u Sarajevu, našoj redakciji obratio se akademski vajar Ljubiša Mančić.
– Nije tačno da u Beogradu ne postoji nijedno obeležje prvoj žrtvi Prvog svetskog rata Dušanu Đonoviću, učeniku Kraljevske trgovačke akademije. Pre devet godina, a povodom obeležavanja devet decenija od početka Prvog svetskog rata, ratnom dobrovoljcu Dušanu I. Đonoviću postavljena je spomen-ploča u Prvoj ekonomskoj školi, na inicijativu Udruženja ratnih dobrovoljaca 1912-1918 i njihovih potomaka i poštovalaca, i uz podršku opštine Stari grad – objašnjava Mančić, nosilac ordena Svetog despota Stefana Lazarevića, koji mu je upravo ovih dana uručio patrijarh Irinej.
Mančić je u Muzeju Prvog svetskog rata u francuskom gradu Mo, zastupljen sa šest radova, plaketa i jednom statuetom Milunke Savić, koja je postavljena na počasno mesto u muzeju.
– Lično sam napravio ovu ploču za Dušana Đonovića, oplemenio je reljefom mladog srpskog đaka i vojnika, sa pratećom ikonografijom. Ploča je urađena od livene patinirane bronze, veličine 70 puta 50 centimetara. Pošto nismo uspeli da pronađemo Đonovićevu originalnu fotografiju, jer ona nigde i ne postoji, napravili smo portret mladića sa srpskom vojničkom kapom i puškom. Ispred njega je globus, knjiga i rasuta slova, kao i mastionica sa držaljom i perom. Natpis na globusu je „1914”, kao godina kada je Đonović nastradao. Desna ruka je podignuta i ispred nje je ptica kao simbol slobode, mladosti. Na ramenu je naravno puška, jer je Đonović bio kraljevski dobrovoljac, ratnik – otkriva Ljubiša Mančić.
Na danasnji dan 4.maja 1980. godine umro je Josip Broz Tito
Na današnji dan, pre 32 godine umro je Josip Broz Tito, doživotni predsednik SFRJ, posle 36 godina autoritarne vladavine. Spiker radio-televizije Miodrag Zdravković ovu vest saopštio je javnosti rečima: "Umro je drug Tito". Četiri dana kasnije Broz je sahranjen u Kući cveća u Beogradu, a sahrana je bila jedna od najvećih koju pamti moderno doba.
Biografija Josipa Broza puna je kontraverzi što je dalo povoda za različita viđenja njegove ličnosti. Bilo kako bilo, Broz je obeležio jednu epohu u kojoj je na prostore bivše Kraljevine Jugoslavije, posle krvavog građanskog rata, koji je trajao sve vreme okupacije zaveden komunistički režim - vladavine jednog čoveka i jedne partije, čiji je on bio i doživotni vođa.
Pristalice Josipa Broza i danas žale za vremenom njegove vladavine, dok ga protivnici ocenjuju kao jednog od najvećih diktatora XX veka
Popularni članci
Povodi: Tekst posvećen stradalim srpskim vojnicima i oficirima u nemačkim logorima...
U blizini grada Osnabrika u Donjoj Saksoniji u vreme Drugog svetskog rata nalazio se nacistički logor. U oficirskom logoru VI C (OFLAG VI C Osnabrück Eversheide), tokom Drugog svetskog rata bili su zatočeni i oficiri bivše Jugoslovenske vojske. Među njima su bili poznati intelektualci: Oto Bihalji Merin, Milan Bogadnović, Stanislav Vinaver, Dušan Timotijević i mnogi drugi.
Pred kraj Drugog svetskog rata, kada je Nemačka već uveliko gubila bitke na svim frontovima i njena vojska bila u povlačenju, britanska avijacija se počevši od 6. decembra 1944.u 79 avio naleta fosfornim bombama obrušila na grad, ali i logor zarobljenih jugoslovenskih kraljevskih oficira i vojnika. Prilikom tih bombardovanja stradalo je 116 logoraša, a šezdesetak ih je bilo ranjeno.Porušeno je 68% grada i 85% gradskog jezgra je potpuno uništrno.
Kada su, potom Nemci počeli sa raseljavanjem preživelih, zarobljenike je kod Osterkapena ponovo bombardovala britanska avijacija. Tada je poginulo još 14 jugoslovenskih oficira.
Konačno, krajem rata, s proleća 1945. Britanci su oslobodili preživele jugoslovenske kraljevske oficire i vojnike. U znak sećanja ne nevino pobijene, srpska antikomunistička emigracija raseljena po celom svetu, inicirala je podizanje srpskog spomen hrama u Osnabriku, koji je izgrađen 1966. Nedaleko od hrama je staro vojničko srpsko groblje, kao i groblje srpskih emigranata iz čitave Evrope.
Komentari