Zahtev za podizanje optužnice protiv dr Bojana Dimitrijevića i dr Koste...
Više udruženja, među kojima su Savez antifašlsta Srbije Beograd, Zene u crnom, Helslnški odbor za Ijudska prava u Srbiji, Udruženje "Nauka i društvo" Društvo za istinu o NOB I Jugoslaviji i Nezavisno drustvo novinara Vojvodine prvog avgusta 2013. podnelo je Prvom osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu krivičnu prijavu protiv istoričara dr Bojana Dimitrijevića i dr Koste Nikolića, zato što su navodno
" Učestvujući kao svedoci u postupku rehabilitacije četnickog vode Dragoljuba Mihailovića koji se vodi pred Višim sudom u Beogradu, predmet Reh.br.69/2010, iznosili netacne podatke i lažne tvrdnje, iako su I kao istoričari, bili svesni da njihovi iskazi ne odgovaraju materijalnoj istini, čime su počinili krivično delo davanja laznog iskaza iz clana 335. Krivičnog zakonika Republike Srbije.
Na taj način, eventualnim pokretanjem optužnice protiv eminentnih stručnjaka iz oblasti savremene istorije nastaviće se u nedogled predstava u vezi postupka "rehabilitacije generala Mihailovića."
Apsurd da udruženja i pojedinci osporavaju naučno potkrepljene dokaze svedoka u jednom sudskom postupku moguća su samo kod nas. Neosporna je činjenica da su mnogi već odavno shvatili da u nedostatku argumenata samo sudskim postupcima mogu da prekrajaju naučno utemeljenu istorijsku istinu.
U cilju sagledavanja ovog apsurda čitaocima predočavamo prepis Krivične prijave preuzete sa http://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/krivicna%20prijava%20hos%20sept_17_2013.pdf
DRAŽA SMRT DUŽA OD ŽIVOTA (7) – Odmazda ili kuršum!
Pero Simić | 26. jun 2012
UCENJENI GENERAL DOK je Tito pukovnika Mihailovića sve više optuživao za kolaboraciju sa Nemcima, nemačke vlasti su decembra 1941. raspisale prvu poternicu u okupiranoj Jugoslaviji. Glava četničkog vođe ucenjena je na 200.000 dinara. Nemci su tada streljali Mihailovićeve majore Aleksandra Mišića i Ivana Fregla, kralj Petar Drugi Karađorđević unapredio je pukovnika Mihailovića u čin brigadnog generala, a Tito je u depešama poslatim u Moskvu Mihailovića ocrnio dva puta, Hitlera i Pavelića – nijednom.
Dr Milo Lompar „Dok se srpski narod ne izleči od jugoslovenstva,...
Dok se srpski narod ne izleči od jugoslovenstva, ne može imati ni svoj nacionalni program. Ali ja znam da sve ovo što govorim ne vredi ništa. Biće mnogo Srba koji će ove moje ideje smatrati izdajničkim. U svakom Srbinu čuči Jugosloven i jedva čeka da ponovo pojuri u svoju staru propast.
Ovu misao Borislava Mihajlovića Mihiza je Milo Lompar, profesor na Filološkom fakultetu u Beogradu, iskoristio kao uvod u svoju najnoviju knjigu „Duh samoporicanja“. Ona predstavlja prilog kritici srpske kulturne politike i društva. Autor se, pored kulturoloških i socioloških manifesta, bavi nekadašnjom i aktuelnom političkom mišlju. I kao što prema Mihizu jugonostalgija „čuči“ u svakom od nas, tako i, prema autoru, u programu srpskih vlasti duh titoizma i titonostalgije ne jenjava.
U to naizgled neuzburkano i prividno srećno vreme titoističke Jugoslavije, koje sve više biva idealizovano u sećanjima nostalgičara“, Lompar ističe kako je svima, pa i našem sada već bivšem predsedniku Republike, bio san da bude svetioničar na Jadranu. „Ponekad žalimo što se bar nekim ljudima snovi ne ostvaruju.
Jednopartijski sistem misli i delanja, tako autentičan u vreme „stare Juge“, postao je javna tajna u današnjoj Srbiji. On se, između ostalog, promovisao parolom i filozofijom predsednika Republike iz 2008. godine kako „Evropa nema alternativu“. Jedina stvar koja „nema alternativu“, prema Lomparu je smrt, koju su Srbi, posredstvom politike i medija, izjednačili sa Evropom. Život i smrt, dakle, kao jedine „ideje“ koje nemaju alternativu, postavili smo u isti rang sa novim božanstvom – Evropom. Ovaj novonastali evropski mit, kako ističe pisac, razlikuje se od svih naših prethodnih mitova u jednoj ključnoj stvari – on je pozitivan!
77 godina od 27. marta 1941.
Danas je 77 godina od vojnog prevrata koji je izvršen 27. marta 1941. godine, kojim je poništeno potpisivanje protokola o pristupanju Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu - Nemačka, Italija i Japan, i određena dalja sudbina zemlje koja se svrstala u protivnike nacističke Nemačke. Puč izvršen u jedan sat po ponoći, a njegova direktna posledica biće uvođenje Jugoslavije u najkrvaviji i najtragičniji sukob u istoriji njenih naroda.
U Beogradu i drugim srpskim gradovima a ponegde i širom Jugoslavije (Dalmacija), izbile su masovne ulične demonstracije u znak podrške građana vojnom puču.
Planeri i izvođači puča bili su pripadnici neformalne grupe uglavnom vazduhoplovnih oficira i pojedinaca iz redova jedinica garde.
Centralna ličnost puča bio je vazduhoplovni general Dušan Simović, potonji predsednik vlade, ali je nepodeljeno mišljenje da je iza njega stajao general Bora Mirković, a istaknutu ulogu imao i major Živan Knežević. Bez sumnje presudan podsticaj državnom udaru, u tako prelomnom trenutku, ima uticaj inostranstva, Londona pre svega, a najverovatnije i Moskve. General Mirković nije ni krio kontakte i susrete sa Maplbekom, ili Kempeblom.
Generacije u Jugoslaviji odrasle su na učenju da je "herojski čin" naroda 27. marta 1941. godine urađen pod vođstvom KPJ i Josipom Brozom Titom, što apsolutno nije tačno, jer je učešće komunista u događajima 27. marta bilo pojedinačno i zanemarljivo. Sa druge strane učešće britanske tajne službe bio je nesumnjivo veliki na određene ključne ličnosti puča i patriotske organizacije u Beogradu, koje su dale masovnu podršku, novoj Vladi i kralju Petru II Karađorđeviću, koji je preuzeo kraljevska ovlaštenja.
Namesništvo, čija je prva ličnost bio knez Pavle Karađorđević uklonjeno je, a knez namesnik uz određenu pratnju poslat je u progonstvo.
Srpske opozicione stranke i patriotske grupe, kao i Srpska crkva oduševljeno su primili vest o državnom udaru.
Veliki masovni bunt 27. marta upamćen je po parolama "Bolje rat nego pakt“ i "Bolje grob nego rob“. A britanski lider Vinston Čerčil izjavio je da je „Jugoslavija pronašla svoju dušu“.
Popularni članci
За слободу и демократију против свих диктатура
Представио се у Господу и отишао у вечност Проф. Др Огњан Адум (1924-2014.) ветеран Југословенске војске у Отаџбини и учесник Другог светског рата.
Рођен је у Београду 1924. године. Рат га је затекао као ученика седмог разреда гимназије. Са великим бројем својих другова, чланова Српског културног клуба одлучује да крене у борбу за ослобођење своје земље и прикључује се покрету Драже Михаиловића, Југословенској војсци у Отаџбини. Био је распоређен у Штабној чети ЈУРАО 501 ( Југословенска равногорска омладина).
Током рата је унапређен у чин подофицира и за заслуге је је одликован. По завршеном курсу зашифранта постаје члан обавештајно- контролне службе. Касније прелази у Шифрантско одељење у Штабу ВК ЈВУО.
Komentari