Najnovije

Генерал Мирослав Трифуновић – Др Оња (1894-1945)

Мирослав Трифуновић (Крагујевац, 14. август 1894 — Зеленгора, 13. мај 1945) је био бригадни генерал у војсци Краљевине Југославије и командант Србије у Југословенској...

Kapitulacija Nemačke

Fotografija (sa naslovne strane) je svojevrsna repriza prvog postavljanja zastave na Rajstag. Prvobitno postavljanje zastave i vojnika koji je to fotografisao nije zabilježeno. Originalna...

САВА БАНКОВИЋ – У ПРЕДВОРЈУ ПАКЛА – пише др Срђан Цветковић

Истражујући репресију комунистичког режима читао сам многе затворске мемоаре. У једном тренутку Слободан Мавреновић, тадашњи председник Удружења жртава комунистичког режима, препоручио ми је и...

Pomen generalu Mihailoviću na Crnogorskom primorju

0
Ravnogorci, potomci boraca JVuO i poštovaoci Ravnogorskog pokreta danas su u nekoliko hramova i manastira duž crnogorskog primorja prisutvovali pomenu besmrtnom komandantu kraljeve vojske generalu Dragoljubu Mihailoviću i njegovim saborcima. U manastiru Reževići nadomak Petrovca na Moru, jednom od najznačajnijih paštrovskih manastira parastos generalu Draži i njegovim stradalim i upokojenim borcima održan je danas, 17. jula, u 9 časova. Veliko prisustvo građana ovom događaju dokazuje da mnogobrojne srpske žrtve iz ovih krajeva nisu zaboravljene a njihovi potomci dostojanstveno i uz veliko poštovanje održaše svečani pomen svojim precima i njihovom slavnom komandantu.

KO SU BILI SRBI 1914. – MILOŠ KOVIĆ

0
Srbija je bila mnogo zavisnija od Austro-Ugarske nego danas od EU, ali 1914. se odupirala naređenjima koja su dolazila iz Beča. U vremenu u kome je zaista važno obeležiti stogodišnjicu početka Prvog svetskog rata mi od naše države dobijamo prilično zbunjene signale. Ukoliko se dogodi ono što se dogodilo sa Njegošem, to neće biti dobro, a šteta bi ovoga puta mogla da bude i veća, kaže Miloš Ković, istoričar, urednik knjige Srbi 1903-1914 u tri toma, čiji je prvi tom sa podnaslovom Intelektualna istorija predviđen da se pojavi na jesen ove godine.

Hercegnovski pomorci u savezničkim konvojima 1941-1945.

0
Nebojša Rašo „Bokelju je od pamtiveka morska pučina ravno polje. Tu on ore, tu kopa, tu sije, tuna blago grđe, ama sve krvavijem znojem i grdnom pogibijom“. Tomo Krsto.v Popović Boka je iznijedrila veliki broj vrsnih pomoraca čuvenih i mnogo dalje od rodne grude. Tako su i u Drugom svjetskom ratu mnogi bokeljski pomorci dali svoj doprinos savezničkoj pobjedi nad silama osovine. Nakon Aprilskog rata Jugoslovenska vlada je rekvirirala sve brodove koji su se našli u slobodnim i neutralnim lukama a posadu mobilisala. Oni su nastavili da plove pod jugoslovenskom ili engleskom zastavom. Koristeći iskustva iz Prvog svjetskog rata Saveznici su organizovali plovidbu trgovačkih brodova u konvojima. Sami brodovi naoružavani su protivpodmorničkim i protivavionskim naoružanjem. U početku rata veliki broj brodova nastradao je od magnetnih mina ali je kasnije inovativnom metodom onemogućeno njihovo dejstvo. Komandni most bio je ojačan armiranim betonom. Plovilo se u radio tišini i noću bez svjetala. Brži konvoji plovili su bez pratnje a sporiji sa pratnjom. Na čelu konvoja nalazio se komodor, kapetan sa iskustvom koji je snosio odgovornost za funkcionisanje konvoja po pravilima. Svi kapetani morali su se strogo držati naredbi komodora i držati se svoje pozicije u konvoju. Od Novljana dužnost komodora vršili su kapetani Milivoj Bukorović i Đorđe Ivanković iz Herceg Novog.

Kraj aprilskog rata 1941. – Na današnji dan

0
Zgrada Češkog poslanstva -Beograd, 17 april 1941. 21 čas. Može biti, I ima, spora oko tumačenja potpisanog akta, kojim je okončana agonija kratkotrajnog aprilskog rata 1941. godine, ali spora nema kada su u pitanju posledice jedne, možemo slobodno reći “avanture” iz koje će se izroditi najveća katastrofa u istoriji srpskog naroda sa području Kraljevine Jugoslavije. Dileme, ali I različita tumačenja se vezuju za imena ovlaštenih osoba od strane novoimenovanog načelnika Vrhovne komande KV armijskog generala Danila Kalafatovića , bivšeg ministra spoljnih poslova u Vladi Dragiše Cvetkovića, Aleksandra Cincar Markovića i generala Radivoja Jankovića I njihovih ovlaštenja u vezi potisa samog akta. Da li su oni već bili ratni zarobljenici s obzirom da su Beograd došli njemačkim vojnim avionom iz Sarajeva, koje je bilo već okupirano od strane njemačkog Vermahta? Da li su imali ovlaštenja za potpis bezuslovne kapitulacije ili časnog mira? Da li su njihovi potpisi važeći i kakve su pravne posledice tog čina dileme su za malo širu raspravu. Bilo kako bilo, ali po stavljanju njihovih potpisa na dokument o “bezuslovnoj kapitulaciji” kojim se regulišu odredbe primirja između jugoslovenske i njemačke oružane sile, ratne operacije su prekinute. Akt su potpisali pomenuti opunomoćenici načelnika štaba Vrhovne komande vojske KJ. generala Kalafatovića, Aleksandar Cincar Marković i general Radivoje Janković s jedne strane, a sa druge po zapovjesti Vrhovnog komandanta njemačke vojske, armijski general Makimilijan fon Vajks u Beogradu u zgradi Češkog poslanstva 17. aprila u 21 čas, a imao je stupiti na snagu petnaest sati kasnije – 18. aprila u 12 časova. U prilogu je dat potpisani akt (preveden sa njemačkog) “bezuslovne kapitulacije, kako ju je nazvao u svom kratkom uvodnom govoru prisutni njemački general fon Vajks, komandant 2. njemačke armije

Popularni članci

Nacionalni sastav Jugoslovenske Vojske u Otadžbini Branko M. Jevtić

0
Posle skoro šest godina krvavih borbi i milionskih žrtava 9. maja 1945. fašistička Nemačka je potpisala bezuslovnu kapitulaciju i tim činom završen je Drugi svetski rat. Oružje je konačno utihnilo a narodi sveta oslobođeni straha i ratnih užasa krenuli su u energičnu obnovu porušenih zemalja. Razorena Evropa oduševljeno je dočekala kraj ratnih strahota i slavila teško stečenu slobodu. Tragična ratna iskustva mirila su nekada zaraćene narode i svi su krenuli putem opšte obnove i stvaranja novog kvalitetnijeg i humanijeg društva. Svima je rata, razaranja i krvi bilo preko glave. Ali nije u svim zemljama bilo baš tako. U novoj komunističkoj Jugoslaviji barutni dim je i posle obustave ratnih dejstava zamagljivao mnoge krajeve. Krvavi i nemilosrdni obračun sa preostalim pripadnicima pobeđene kraljevske vojske trajao je još dugo.Preostale grupe i pojedinci mesto predaje i ponuđene lažne amnestije u strahu za sopstvene živote potražili su očajnički spas u planinskim skrovištima gde su progonjeni kao zveri hvatani i odmah ubijani od poternih odelenja Ozne. Tek po završenom ratu započeo pravi bračun sa ideološkim protivnicima, monarhistima a kao glavne neprijatelje novog komunističkog društva označeni su bivši pripadnici ravnogorskog pokreta i JVuO. Tada je započela hajka na ideološke protivnike koja ne prestaje ni sedam decenija posle Drugog svetskog rata a mrcvarenje davno pobeđenog neprijatelja i dalje je aktuelno. Posleratni režimski istoričari su sve svoje snage usmerili u dokazivanje neprijatljeskog delovanja JVuO. Na prvom mestu isticali su da je JVuO za vreme rata sarađivala sa okupatorom i na taj način dokazala svoju pripadnost fašističkom bloku. Profesionalni režimski ,,antifašisti,, izmišljanjem fašizma u Srbiji i njegovim vezivanjem za JVuO pokušali su da daju legitimitet upotrebe svih sredstava represije, jer, zaboga , protiv zloglasnog fašizma sve je dozvoljeno i opravdano. U naporima da dokažu saradnju JVuO sa okupatorom prikrivani su, falsifikovani i iskrivljeno prikazivani mnogi ratni događaji.

Srbija se umiriti može. ...

Komentari