MERE ZAPRETILE DRAŽINOJ ČASTI
Da li će nedavno postavljanje ploče Aćif –efendije u Novom Pazaru, kojoj je prisustvovao i ministar bez portfelja u Vladi republike Srbije Sulejman Ugljanin poslužiti kao povod «da se ubuduće ne dozvole proslave godišnjica pravno i istorijski spornih događaja i ličnosti»?
Da li će ovaj događaj biti povod da nova vlast u Srbiji i sudski proces o rehabilitaciji generala Mihailovića definitivno stavi ad acta?
Odgovore na ova pitanja sigurno nećemo čekati dugo, jer se navodno već vrše pripreme predloga mera Vlade, kojima treba sprečiti da "sporni događaji iz prošlosti ugroze dobre međunacionalne odnose u Srbiji".
Uz tekst objavljen u Večernjim novostima 08.08. 2012. prenosimo komentar istoričara Aleksandra Dinčića.
Čičina priča ili stradanje srpsko ** 3. izdanje knjige**
Prvo javno predstavljanje ove knjige bilo je na Sajmu knjiga u Beogradu na Štandu pisaca iz rasejanja 30. oktobra 2006. godine. Tom prilikom o knjizi su govorili: dr Veselin Đuretić, istoričar, Miodrag Pešić, publicista i Miodrag Jakšić, književnik. U nizu promocija, koje su usledile po gradovima Srbije i Republike Srpske knjiga je dobila publicitet, koji u svakom slučaju i zaslužuje. O njoj su govorili i pisali, pored pomenutih aktera prve promocije i dr Kosta Nikolić, istoričar, Aleksandar Čotrić, književnik, Ratko Vukelić, istoričar i recezent ove knjige, Dragoljub Mićović, publicista i Borivoje
Strategija Jugoslovenskog partizanskog pokreta u Drugom svetskom ratu 20. veka ...
Autor teksta je generalštabni pukovnik u penziji Novica Stevanović.
Posle susreta “Trojice Velikih” u Teheranu, krajem novembra 1943. godine, i savezničkog legalizovanja Brozove vojne sile (NOV i POJ), partizanskom Vrhovnom štabu bila je preko potrebna ubojitija propagandna “municija” posle Drugog AVNOJ-a radi “legalnog” preuzimanja funkcija Jugoslovenske kraljevske vojske i vlade. A i trebalo je overiti opravdanost prve tačke savezničke Konferencije “da se jugoslovenskim partizanima maksimalno pomogne u namirnicama i opremi, kao i akcijama komandosa”. I dogodiće se stravičan zločin u Vraniću!
Nakon donošenja Zakona (2004) o uvrštavanju još dva činilaca (Ravnogorski pokret i Jugoslovenska vojska u Otadžbini) u činioce Oslobodilačkog rata 1941-1945. u nekadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, i, budući da su oni bili nešto sasvim novo u poslu koji sam obavljao (glavni i odgovorni urednik Redakcije posebnih izdanja u Novinsko-izdavačkom centru “Vojska”) započeo sam da kroz analizu funkcije komandovanja Vrhovne komande Jugoslovenske vojske spoznam nešto više o njima. Stoga sam bio česti posetilac Vojnog arhiva od 2004. godine.
Kosta Nađ:“Druže Tito rat je završen“ (15.maj 1945. na Dravi)
Na danšnji dan 15 maja 1945. godine zvanično je završen Drugi svetski rat na prostoru Jugoslavije. Reči generala Koste Nađa komandanta Treće "partizanske" armije, koja se tih dana našla na prostoru Celovec - Celje - Maribor ": "Druže Tito rat je završen" (15.maj na Dravi) faktički su trebale označiti prestanak ratnih operacija.
Međutim u Sloveniji, kao i u drugim krajevima Jugoslavije, tek tada je otpočeo završni čin obračuna sa svim neistomošljenicima i protivnicima komunizma, bez obzira da li su angažovani u vojnim formacijama ili su kao civili predstavljali moguću smetnju za uspostavljanje komunističkog poretka u Jugoslaviji.
U Sloveniji, maja 1945. godine počinjen je masovni zločin o kome svedoče 581 evidentirana masovna grobnica u kojima se po proceni Komisije slovenačke vlade za otkrivanje masovnih grobnica nalazi oko 100.000 ljudi.
Popularni članci
Bratsko krvavo kolo (12)
Zgrada barske gimnazije, nemi svedok krvoprolica
Po kojima su to kriterijumima partizani u Baru likvidirali osamdeset ljudi. Risto Knežević je uzviknuo: “Ja za mene grob kopati neću”, a onda se dao u bijeg
KAKO SU OTKRIVENE JAME
Stevo Boreta je pošao na mjesto zločina nekoliko mjeseci nakon što je demobilisan. Bilo je to rizično, ali, ispostaviće se mnogo kasnije i - korisno.
- Pošao sam u Stari Bar, jer mi nije bilo poznato da postoji naređenje koje isključuje tako nešto. Kraj turskih zidina, ispred ulaza, stajao je naoružani stražar. Pitao me kuda sam namjerio i šta tražim po zidinama. Kazao sam mu da nikada nisam bio u starom gradu, da želim da malo razgledam pošto sam se već našao tu. Povjerovao mi je... Vidio sam utonuća u zemlji gdje su se ocrtavale dvije jame. Veća je bila sasvim prepoznatljiva. Dobro sam sve to osmotrio i zapamtio. To je pomoglo da precizno pokažem jame kada smo poslije 47 godina vršili ekshumaciju - ispričao je Stevo Boreta.
Komentari