Najnovije

KO SU BILI SRBI 1914. – MILOŠ KOVIĆ

Srbija je bila mnogo zavisnija od Austro-Ugarske nego danas od EU, ali 1914. se odupirala naređenjima koja su dolazila iz Beča. U vremenu u kome je zaista važno obeležiti stogodišnjicu početka Prvog svetskog rata mi od naše države dobijamo prilično zbunjene signale. Ukoliko se dogodi ono što se dogodilo sa Njegošem, to neće biti dobro, a šteta bi ovoga puta mogla da bude i veća, kaže Miloš Ković, istoričar, urednik knjige Srbi 1903-1914 u tri toma, čiji je prvi tom sa podnaslovom Intelektualna istorija predviđen da se pojavi na jesen ove godine.

OTKRIVAMO: OZNA ubila 56.000 Jugoslovena između 1944. i 1953. godine!

Među ubijenima su bili sveštenici, đaci, čuveni glumci, književnici, profesori univerziteta, domaćice, radnici... Princip je bio da se među one za koje se znalo da su izdajnici upiše neko sa zvučnim nemačkim prezimenom i pregršt imena nevinih građana, kojih su Udbaši želeli da se reše. Spiskovi likvidiranih su javno objavljivani na stubovima po gradu. Nimalo slučajno, po želji autora izložbe “U ime naroda! Politička represija u Srbiji 1944-53” istoričara dr Srđana Cvetkovića podaci o tome koliko je ljudi i na koji način likvidirala tajna policija u drugoj polovini 40-ih godina prošlog veka javnosti su obelodanjeni u nekadašnjoj zgradi Ozne, Agitpropa, CK KPJ u kojoj je danasIstorijski muzej Srbije

NAUČNO O NENAUČNOM – Status Vojske Kraljevine Jugoslavije u Drugom svetskom ratu

generalštabni pukovnik Živomir R. Podovac Jugoslovenska vojska Kraljevine Jugoslavije u Drugom svetskom (velikom) ratu, NIJE Vojska Ravnogorskog, niti „četničkog pokreta“, kako se ne naučno piše. Evo zašto. Vojske i paravojske na tlu Kraljevine Jugoslavije u Drugom velikom ratu U istoriji ratova, vojska nekog ideološkog pokreta je uvek u statusu - paravojske (nelegalne). One nisu imale utemeljenje u ustavnom i zakonodavnom pravu domicilne (svoje) države. Dakle, pored političkog delovanja, pokreti, bilo da su reakcionarni ili revolucionarni, nastojali su da osnuju i svoje oružane (vojne) formacije. Cilj osnivanja je da i nasilna sredstva upotrebe u ostvarivanju svojih ideoloških ciljeva. Ti ciljevi su, u stvari, ciljevi ideologije pokreta. Ideologija je strategija nastupanja pokreta. U istoriji, najčešći, cilj nastupanja je rušenje državne vlasti, društveno-političkog sistema, radi dovođenja neke interesne (ideološke) grupe na vlast, sa ili bez promene političko-društvenog sistema. Državna vlast svake države je ustanovljena ustavom ili dekretom - suverena. Suveren u demokratskim državama je - narod. U rojalističkim to je nasledni suveren - car, kralj, knez.. Savremeni sistem je poznat kao parlamentarna monarhija. U uredjenim državama položaj Vojske je određen Ustavom, kao najvišim pravnim aktom svake demokratske države. Iz njega, potom, proističu svi ostali zakonski akti o svim sastavnim činiocima u strukturi državnog sistema. Tako i o Vojsci. Zato su sve druge oružane formacije (snage), na teritoriji suverene države, dokle seže njena međunarodno priznata (suverena) i integralna teritorija - nezakonske i nelegalne. Nemaju - legitimnost. Ne samo u domicilnom (domaćem) nego i u međunarodnom pravnom poretku (sistemu). Samo Vojska postavljena na osnovama Ustava i Zakona o Vojsci, ima - državni legitimitet. Ona je jedino - legalna.

Drvar: Vrhunac propagandne promocije partizanskog maršala

U okviru Savezničke specijalne operacije i zamene amrijskog generala Mihailovića partizanskim maršalom Titom na vojnopolitičkoj sceni, britanski premijer V. Čerčil naređivao je (1.4.1944) svom ministru spoljnih poslova A. Idnu: “Sastavićete Kralju (jugoslovenski, Petar II) dobru deklaraciju, nateraćete ga da razreši dužnosti Purića (predsednik Vlade) i prekine svaku vezu sa Mihailovićem (vojni ministar, načelnik štaba VK i pomoćnik Vrhovnog komandanta); zatim ćete ga prisiliti da obrazuje vladu za nuždu na koju Tito neće popreko gledati. Tako nam bar ostaje mršava nada da ćemo kroz nastupajućih 5-6 nedelja izgraditi most između njih dvojice...” (Drugi svetski rat, t. 5, s. 456) pa će tako, kao “šlag na tortu”, uslediti nemačka Operacija “Konjički skok” (“Reselsprung”, 25.5-6.6.1944).

SUBNOR Srbije – Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata

2
Pismo Predsedniku Srbije Vratite spomenik Titu u Užicu! Srbija mora da počne da brani svoje časno mesto u istoriji i doprinos ličnosti. Ovo je u pismu Predsedniku Republike Tomislavu Nikoliću naglasio, u ime Republičkog odbora, predsednik SUBNOR-a prof.dr Miodrag Zečević. Juče smo objavili saopštenje Republičke asocijacije za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta u vezi inicijative za vraćanje spomenika Josipa Broza - Tita na Trg u Užicu. Ova reakcija usledila je na osnovu inicijative Republičkog SUBNOR-a odnosno pisma koje je ova organizacija uputila predsedniku Republike gospodinu Tomislavu Nikoliću. Redakcija www.savremenaistorija.com nije komentarisala ovu inicijativu, već je to prepustila javnosti. Možemo samo da kažemo da je i ovo deo Srbije u kojoj živimo, ne želeći da pišemo o stotinama uništenih i bačenih spomenika od strane "oslobodilaca" iz vremena Kraljevine Jugoslavije i Srbije i o onom poimeničnom spisku od 42000 žrtava komunističkog terora iz vremena kada je Broz uspostavljao svoj režim u Srbiji. Pismo u celosti glasi:

DRAŽA – SMRT DUŽA OD ŽIVOTA (9) – Sovjeti biraju Tita

1
Pero Simić | 28. jun 2012 AGENT MOSKVE Malo je poznat podatak da je ban Hrvatske banovine Ivan Šubašić, koji je od sredine 1944. zastupao interese kralja Petra u pregovorima sa Titom, bio klasični sovjetski agent. Još 1942. u SAD ga je za moskovskog obaveštajca zavrbovao šef sovjetske rezidenture Vasilij Zarubin, koji je Šubašiću dodelio agenturno ime Seres. Pored Šubašića, Zarubin je tada za sovjetsku tajnu službu pridobio i jednog od najvažnijih članova kraljevske jugoslovenske vlade Savu Kosanovića, čije je konspirativno ime bilo Kolo.

Odnos generala Mihailovića prema muslimanima Bosne, Hercegovine i Starog Rasa...

0
Odnos Mihailovića prema muslimanima Bosne, Hercegovine i Starog Rasa – Sandzaka očigledno nije bio onakav kakav su ga prikazali komunisti, tokom i posle Drugog svetskog rata. Kada bi neko u posleratno vreme uperio prst na Hrvate, njihov ustaški pokret, masovne zločine u logorima smrti, jamama i vrtačama Dalmacije i Hercegovine... odmah bi dušebrižnici i branitelji ideje bratstva i jedinstva posezali za Srbima i četnicima. Tako su godinama posle rata slovili kao pandan: poglavnik Ante Pavelić = đeneral Mihailović, nadbiskup Stepinac = vladika Nikolaj Velimirović, ustaški ideolog Mile Budak = Stevan Moljević, jedan od vodećih ljudi Centralnog nacionalnog komiteta. Dugo skrivana istina, ipak izlazi na svetlost dana, mada se još uvek malo ili nedovoljno zna o pripadnicima drugih naroda koji su se borili u JVuO, pripadali Ravnogorskom pokretu ili jednostavno bili jugoslovenski nacionalisti.Malo se zna o Prema njima komunisti su bili nemilosrdni. Oni su najčešće likvidirani i tokom rata, a i neposredno posle njega, a o njima se nije smelo govoriti. Evo samo jednog primera: Major Fehim Musakadić je pre rata bio šef policije u Sarajevu, odakle beži po nailasku ustaša. Osnovao je Konjički muslimanski četnički odred. Major Musakadić je inače bio Solunac, tj. srpski oficir na Solunskom frontu, pa je i to bio razlog što je napravio veoma dobru jedinicu. Tokom operacije "Švarc" major Musakadić se sklonio u varošicu Obalj i srećno je izbegao Nemce. Ali, i njega su komunisti uskoro likvidirali. Posle rata Tito je izjavio Vladi Šegrtu da ga je ''jako obradovala'' vest o likvidaciji majora Musakadića i njegovog četničkog štaba. (Vlado Šegrt, Ratne uspomene, Beograd 1964. godine, strana 326.) Još ilustrativniji primer daje jedan partizanski dokument – pismo (Zbornik dokumenata NOR-a, tom 2, knjiga 9, strana 172, Beograd 1960. godine.) Velimira Terzića upućenog Aleksndru Rankoviću (1943.) u kome se kaže: "Situacija u Bjelimiću (kod Konjica) i okolini... slaba je. Drug Šator nije uspeo da mobiliše nikog. Svi izbjegavaju... Više su raspoloženi četnicima, nego nama". Ovih i sličnih primera ima bezbroj pa se s pravom pitamo da li je išta ostalo od komunističke "ratne i poratne istine"? Kao prilog ovog teksta dajemo prepis pisma generala Mihailoviće muslimanskim prvacima Bosne, Hercegovine i Starog Rasa, koje se čuva u Vojnom arhivu - Štab VK JV, br. reg. 42/3, K-15, VK, Štab VK JV, br. reg. 42/3, K-15, VK-P-669а

Na današnji dan – Vojni puč i demonstracije u Beogradu...

0
Vojni puč 27. marta 1941. je izvela grupa visokih oficira Jugoslovenske vojske na čelu sa brigadnim generalom Vojnog Vazduhoplovstva Borivojem Mirkovićem zbacivši s vlasti tročlano kraljevsko namesništvo, kneza Pavla Karađorđevića, dr Radenka Stankovića, dr Ivu Perovića, Vladu Dragiše Cvetkovića i Vlatka Mačeka, koja je dva dana ranije, 25. marta 1941. potpisala protokol u Beču o pristupanju Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu. Vojni zaverenici su predali vlast maloletnom kralju Petru II Karađorđeviću i osnovali Vladu na čijem čelu se našao komandant Vojnog Vazduhoplovstva general Dušan Simović, a kao potpredsednik Vlade akademik Slobodan Jovanović. Vojni zaverenici su bili podstaknuti na puč od pojedinih domaćih antinacističkih političkih opozicionih krugova, kao i na vojna i politička obećanja Velike Britanije, koja se tada nalazila u ratu sa Nemačkom. Pošto su Britanci došli do zaključka da se od kneza Pavla „ništa više ne može očekivati“, britanska Vlada izdala je nalog da se „preduzmu mere za promenu Vlade u Beogradu, čak i putem državnog udara“. Glavni posao oko podsticanja „državnog udara“ imala je da obavi Služba za specijalne operacije — SOE, koja je od leta 1940. stvarala svoje uporište uglavnom u moravskoj Srbiji. Igrajući na savezništvo sa Srbima iz Prvog svetskog rata i na novac, agenti SOE vezali su za sebe jedan veći broj viđenijih ljudi u nacionalnim udruženjima i u Zemljoradničkoj i Samostalnoj demokratskoj stranci.

Popularni članci

Državna sahrana Njihovih Veličanstava Kralja Petra II, Kraljice Aleksandre, Kraljice Marije...

0
U petak, 24. maja 2013. biće služena Liturgija u kapeli Sv. Andreja Prvozvanog u Dvorskom kompleksu na Dedinju od 9 do 10 časova. Od 10 do 10.15 časova biće služen pomen, a zatim će kolona krenuti iz Dvorskog kompleksa. U 10.30 časova posmrtni ostaci Njihovih Veličanstava i Njegovog Kraljevskog Visočanstva stižu pred Sabornu Crkvu u Beogradu. Od 10.30 do 10.45 biće služen pomen, a od 11 časova pa dok se ne završi počinje mimohod građana. U subotu, 25. maja od 9 do 11 časova biće služena Sveta Arhijerejska Liturgija u Sabornoj Crkvi, a zatim od 11 do 11.15 časova pomen. U 11.30 kolona sa posmrtnim ostacima Njihovih Veličanstava i Njegovog Kraljevskog Visočanstva polazi ka Crkvi Sv. Đorđa na Oplencu, gde stiže u 13 časova. Od 13.15 do 13.30 časova Njegovo Preosveštenstvo Vladika šumadijski G. Jovan služiće pomen. Od 13.30 do 20 časova trajaće mimohod građana. U nedelju, 26. maja 2013. zvanični program Državne sahrane počinje u 10 časova Svetom sabornom Arhijerejskom Liturgijom u Crkvi Svetog Đorđa na Oplencu, koju će služiti Njegova Svetost Patrijarh srpski G. Irinej sa Arhijerejima Srpske Pravoslavne Crkve. Zvanični program Državne sahrane završava se u 13.30 časova.

Komentari