Promovisana “Srpska priča” po memoarima majora Aleksandra Miloševića
FOČA – Knjiga “Srpska priča – sećanja iz rata i revolucije 1941-1945” predstavljena je u Foči, a riječ je o djelu koje je na...
Miro Miketić, Kroz pakao i natrag, Knjiga III, Deo deseti –...
Prošli smo Zagreb, tu jazbinu koljača Pavelića i izroda Drljevića. U tom gradu su donošene odluke „kako će nas biti i mučiti, prebijati noge i ruke i vaditi oči čarne“, kako kaže narodna pjesma. Ostavljajući grad iza nas, osjetili smo neku lakoću, topli znoj se spustio niz naša tijela i kao da je očistio strah i sve naše muke, naše patnje.
Pošto je nestao strah iz moje duše, vratili su se umor i glad. I jedno i drugo su nepodnošljivi. Ne vidim sebe, ali vidim Miketu, Milorada, Milijanu, Miraša, vidim majku, mamu, moje djedove, izgledaju kao aveti. Roba što imaju na sebi se raspala, obuća poderana, ranci prazni. Puške mlataraju kao kakve cepanice. Kosti samo što ne izniču kroz kožu. Žalost i tuga, nešto što nijesam vidio u mom životu. Znači i ja tako izgledam, možda i gore.
Odmora nema, naređenje i dalje važi: „Samo naprijed da se što prije izađe sa hrvatske teritorije“. Uz pomoć mojih djedova išao sam prilično dobro. Koraci su radili svoj posao, a umorne noge hvatale bijedni takt mučenika. Žurba nam nije dozvoljavala da primijetimo da li je vedro ili oblačno, da li gore sa nebesa Sunce grije ili Mjesec žmirka. Ne osjećamo proleće iako je maj, prohladni vjetar i neka podmukla hladnoća zadire duboko u naša srca.
Pogledi sa strane: Puriša Đorđević, O Ravnoj gori i običnim ljudima
Radoš Bajić napustio Beograd. Otkud to da se nismo sreli makar u mojim knjigama u kojima sam pisao kako su obični ljudi doživeli Drugi svetski rat? Pa i predsednik vlade je lepo rekao: „Dosta sa tim četnicima i partizanima!” Da, ali Ravnu goru kao seriju hoće Tijanić, hoće je i Kragujevac, grad koji je doživeo pokolj đaka i njihovih profesora. To je i priča Đorđa Kovbaska, profesora u kragujevačkoj gimnaziji, ruskog emigranta. Mogao je svojim poreklom da se spase od hitlerovaca, mogao je, ali je Đorđe Kovbasko zajedno sa svojim razredom otišao u smrt. Dragi kolega, Ti i Tijanić u Tvojoj seriji o selu i češljanju jedne babe okupili ste ispred televizora milione ljudi. Zašto? Zato što je to bila priča o običnim ljudima. Nova serija, Tvoja i Tijanićeva, ima naslov „Ravna gora”, što odmah određuje buduću temu. Ali pre Ravne gore došli su hitlerovci. Kako su obični ljudi na to gledali? Ćutali su. Ja sam video te nemačke vojnike u Čačku. Ulaze u kafanu ,,Car Lazar”, dižu ruku u hitlerovski pozdrav, piju pivo, kače na čiviluk oružje. Prva diverzija je bila baš u kafani ,,Car Lazar”. Cole Nešić, sa dvanaest godina, ukrao je sa čiviluka revolver. Posle toga, Cole je bio kurir u četnicima.
Na današnji dan [28.04.1918. godine] preminuo Gavrilo Princip / „Vostok“ April...
Na današnji dan 28.04.1918. godine je preminuo Gavrilo Princip, atentator na austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda u Sarajevu na Vidovdan 1914. Atentat je Beču poslužio kao izgovor za vojnu invaziju na Srbiju, čime je izazvan Prvi svetski rat.
Kaznu je služio u češkom Terezinu, gde je i umro od tuberkuloze 28. aprila 1918., malo pred kraj Prvog svetskog rata. Pri kraju života je bio zbog loših zatvorskih uslova vrlo oslabio i imao oko četrdeset kilograma.
U unutrašnjosti ćelije smeštene u tvrđavi Terezin, danas samo u zid ugrađeni okovi za koje je Gavrilo Princip bio svezan, svedoče o njegovoj mučeničkoj smrti. Na zidu ispred ćelije ugrađena je skromna ploča sa imenom zatvorenika, glavnog aktera sarajevskog atentata, koji je poslužio vladajućoj monarhiji da ultimatumom Srbiji započne jedan od najkrvavijih ratova u svetskoj istoriji.
Popularni članci
Draža nije zarobljen u akciji pod šifrom „Bogdanka javlja Pobedi“ kako...
Predrag Ostojić
Redakcija: Pisali ste o zarobljavanju generala Mihailovića a vaša knjiga je doživela 4 izdanja. Da li Vam je poznato da je šifra operacije zarobljavanja Mihailovića bila “Bogdanka javlja Pobedi” kako to navodi publicista Pero Simić u svojoj tek objavljenoj knjizi “Draža Mihailović – Na krstu sudbine”
Predrag Ostojić: U svojoj novoj knjizi „Draža Mihailović – Na krstu sudbine“ publicista Pero Simić, opisujući završnu operaciju zarobljavanja generala Mihailovića u Trećem delu knjige u odeljku pod naslovom „Šifra za hvatanje generala Mihailovića: Bogdanka javlja Pobedi“, napravio je kardinalnu grešku, koja se njemu kao iskusnom i „proverenom“ publicisti ne bi smela dogoditi.
Naime, on je od imena osoba, koje su sticajem okolnosti našle u vrtlogu završne operacije zarobljavanja generala Mihailovića, koje se pominju i u nekoliko depeša Aleksandra Rankovića , a koje su bile veza između „Mihailovićevih ljudi“ na terenu i njihovog punkta u Beogradu, sastavio šifru „Bogdanka javlja Pobedi“
Komentari