Čuvar srpskog vojničkog groblja u Solunu bez naslednika – Čika Đorđe...
Povijenih leđa u izbledeloj vojničkoj uniformi, sa šajkačom na glavi i srdačnim osmehom uz vojničko držanje Đorđe Mihailović, najstariji čuvar vojničkog groblja u Solunu, dočekuje novu grupu turista koji su došli da vide čuveno groblje srpskih ratnika.
Mihailović, koga svi oslovljavaju sa čika Đorđe, u 85. godini života sa velikim žarom i ponosom nabraja imena junaka čije kosti počivaju pod čempresima na Zejtinliku. Za “Večernje novosti” priča o svom životu koji je posvetio čuvanju uspomene na srpske ratnike. Teško mu, kaže, pada što nema naslednika koji će nastaviti porodičnu tradiciju.
- Od 1960. čuvam srpsko vojničkog groblje na Zejtinliku u Solunu, pre mene taj posao su radili moj deda Savo Mihailović, koji je najpre bio borac, zatim i otac Đuro, ali eto meni se nije dalo da imam sina, imam ćerku, ali se i dalje nadam unuku – priča čika Đorđe.
On je rođen na groblju, oženio se Grkinjom koja je sa njim upravo na groblju svila porodično gnezdo. Već godinama mu pomaže i u poslovima oko održavanja groblja.
Miro Miketić, Kroz pakao i natrag, Knjiga III, Deo jedanaesti –...
Žurimo preko mosta. Mama je ostala bez konja. Zaboravila je na bolest, tifus, prisilno istjeran iz njenog tijela. Prihvatila Milijanu za ruku sa jedne strane, sa druge majka Vasilija. Poslednji u našoj grupi je Branko Đukić, bacio ranac sa ramena, razmahao se, štapom podupire ranjenu nogu i ne dozvoljava sebi da se odvaja od naše grupe. Prije nego smo krenuli preko mosta, tata je zamolio djedove da se oslobode ranaca i pušaka, pošto je pored puta bilo boljeg naoružanja, svakome je dao po automat sa torbicama punim šaržera. Izgleda da Njemci shvatili svoju propast, naoružanje ih više ne interesuje, a djedovima dobro došlo jer, kako reče ujak Milo, partizana ima na buljuke.
Kao što je rečeno, pravac kretanja je samo Celje. Svi drugi pravci su neprihvatljivi. Moramo žuriti da se što prije prebacimo do Celja, pa dalje put Dravograda i preko granice.Tata objašnjava djedovima da u slučaju susreta sa partizanima ne treba čekati ili možda raspravljati. „Znate da rukujete automatima, pa ih ne treba nositi za ukras, nego po njima pa šta bude. Ne smijemo dozvoliti da se umiješaju među nas.“ Milo napomenu da su nas partizani opkolili sa svih strana: „moraćemo na silu se probijati kroz njihove linije“.
„Branko, sine“, kaže Radovan, „razumijemo situaciju, čuli smo sve i vidim da je došao momenat da stanemo na braniku ove đece. Nećemo se žaliti, niti kolebati, ono što možemo daćemo od sebe. Znači, došao je taj momenat da se pogledamo brk u brk sa našim neprijateljima, premda su to naša đeca, naši prijatelji, kumovi, rođaci, komšije koji su se prihvatili lošeg posla i krenuli protivu krsta“.
KRALjICA MARIJA (SELO DOL MAJ 1945 – BEOGRAD MAJ 2013)
Konačno je ispravljena 68 godina duga nepravda prema Karađorđevićima. Posmrtni ostaci kraljice Marije, kralja Petra II, kraljice Aleksandre i princa Andreja stigli su uz državne počasti u naš glavni grad. To je kod mnogih građana izazvalo iskreno poštovanje i zahvalnost, a anatema bačena na Karađorđeviće od strane revolucionarnog komunističkog režima, donekle ublažena, jer Karađorđevići nisu bili onakvi, kakve ih je posleratni režim prikazivao.
Ovom tekstom, između ostalog želim da istaknem izuzetan humanitaran rad pokojne kraljice Marije, kojem je bila posvećena, posebno u periodu posle ubistva kralja Aleksandra, njenog supruga, ne žaleći i lična sredstva za te namene.
Slučaj je hteо, da sam se na samom kraju Drugog svetskog rata, kao petnaestogodišnjak našao u zarobljeničkom partizanskom logoru u selu Dol kod Hrastnika u Sloveniji. Taj privremeni logor bio je smešten u mesnoj Osnovnoj školi, a u njemu je bilo oko 1500 zarobljenika ( vojnih obveznika, pripadnika JVuO i civila, izbeglica). Ulazeći tog 9. maja 1945. godine u objekat zapazio sam natpis na fasadi škole izveden u malteru, koji mi se duboko urezao u pamćenje. Pisalo je: Osnovna škola "Kraljice Marije".
Kako je taj kraj Slovenije bio pripojen nemačkom Trećem rajhu, posle okupacije Kraljevine Jugoslavije, zidovi u svim prostorijama škole bili su ispisani parolama u nemačkoj gotici. Pošto sam u školi (tada završena tri razreda niže gimnazije) učio nemački jezik ja sam uglavnom te parole čitao i razumeo.
Posle 10 dana boravka u logoru, gde nas je morila i glad i žeđ u grupi od stotinak osoba (stariji ljudi, ženske osobe i deca ispod 17 godina) pušten sam iz logora i upućen kući.
Na današnji dan 13.marta 1946. godine zarobljen je general Dragoljub Mihailović
Na današnji dan pre 66 godina u na lokaciji Undrulja u rejonu sela Dobrunska Rijeka (opština Višegrad) zarobljen je general Mihailović. Prilikom akcije zarobljavanja koju je nesto iza ponoći izvela specijalna grupa pripadnika OZN-a poginuli su major Dragiša Vasiljević, ratni komandant Višegradske brigade JVuO i njegovi pratioci Blagoje Kovač i Nikola Majstorović. Sa lica mesta uspeo je pobeći Lazar Gajić, vodič ove grupe sa kojom se kretao Mihailović.
Na mestu događaja, na stazi iznad undruljskog potoka nedaleko od puta Dobrun-Priboj podignut je 2000. godine spomenik kojim je obeležen ovaj događaj, a pored staze 2002. godine porodica Majstorović iz Klivlanda podigla je i nadgrobni spomenik poginulim pripadnicima JVuO, koji su tu i sahranjeni od strane meštana.
Danas 13.marta se u Undrulji (Draževini) istorijskim časom obeležava ovaj događaj, a molitvenim sećanjem i parastosom pomen ubijenim pripadnicima JVuO.
Popularni članci
Vojni puč i demonstracije u Beogradu 27.marta 1941.
Vojni puč 27. marta 1941. je izvela grupa visokih oficira Jugoslovenske vojske na čelu sa brigadnim generalom Vojnog Vazduhoplovstva Borivojem Mirkovićem zbacivši s vlasti tročlano kraljevsko namesništvo, kneza Pavla Karađorđevića, dr Radenka Stankovića, dr Ivu Perovića, Vladu Dragiše Cvetkovića i Vlatka Mačeka, koja je dva dana ranije, 25. marta 1941. potpisala protokol u Beču o pristupanju Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu. Vojni zaverenici su predali vlast maloletnom kralju Petru II Karađorđeviću i osnovali Vladu na čijem čelu se našao komandant Vojnog Vazduhoplovstva general Dušan Simović, a kao potpredsednik Vlade akademik Slobodan Jovanović. Vojni zaverenici su bili podstaknuti na puč od pojedinih domaćih antinacističkih političkih opozicionih krugova, kao i na vojna i politička obećanja Velike Britanije, koja se tada nalazila u ratu sa Nemačkom.
Komentari