Oglas u „Službenom glasniku“: Da se javi Draža Mihailović
Tekst u "Večernjim novostima" pod naslovom "Oglas u Službenom glasniku: Da se javi Draža Mihailović, naveo nas je na razmišljanje o našoj stvarnosti i zloupotrebi jedne istorijske ličnosti u senzacionalističke i pre svega dnevno-političke svrhe.
Najodlikovanijeg oficira XX veka, vođu prvog pokreta otpora u okupiranoj Evropi, ministra vojnog u tri vlade Kraljevine Jugoslavije (1942-1944.) priznate od Saveznika, čoveka kome je sudio i presudio sud jedne partije, koji nije imao pravo na žalbu i koji je pogubljen pre nego mu je i uručena presuda, oglasom traže da se javi...
Kome i zašto? Kako i zbog čega? Da nije tragično bilo bi smešno!
Generala Mihailovića, istorija je smestila na mesto koje mu pripada. On je odavno rehabilitovan, jer kako reče umni vladika Rade: „Pokolenja djela sude, šta je čije daju svakom!”
Redakcija
U Ruskom domu predstavljena knjiga Mire Radojević i Ljubodraga Dimića „Srbija...
U prepunoj dvorani Ruskog doma u Beogradu predstavljena je knjiga „Srbija u Velikom ratu 1914. – 1918.“ autora prof. Mire Radojević i akademika Ljubodraga Dimića. Pored autora, o knjizi su govorili Prof. Aleksandar Životić, Dragan Lakićević (Srpska književna zadruga) i Živadin Jovanović (Beogradski forum).
Na promociji je istaknuto da su izdavanje ove knjige inicirali intelektualci iz srpskog rasejanja kako bi srpski istoričari afirmisali istinu o pravim uzrocima Prvog svetskog rata i ogroman doprinos Srbije pobedi saveznika. Knjiga je svojevrsno reagovanje vrhunskih srpskih istoriografa na veliku produkciju literature na Zapadu čije cilj revidiranje istorijski verifikovanih ocena o uzrocima, posledicama i odgovornostima za pokretanje rata 1914. i pokušaj prebacivanja odgovornosti na Srbiju. Istaknuto je takođe da se izgradnji nacionalne i državne strategije mora polaziti od istorijskih iskustava Srbije, od dobrog razumevanja savremenih trendova u kretanjima u Evropi i u svetu kao i od dugoročnih prioriteta i ciljeva Srbije.
Radoš Bajić: Ravna gora će promeniti Srbiju
Bajić najavljuje seriju o srpskoj kataklizmi tokom Drugog svetskog rata, najveći projekat u istoriji naše televizije: Istina o bratoubilačkoj tragediji pomoći će nam da daleko bolje shvatimo današnje beznađe. Srbija posle ove serije više neće biti ista
DOSTA smo žmurili. Pre sedamdeset godina u Srbiji je brat na brata povukao oroz od puške i potegao nož. Stradali smo kao narod. Moramo da otvorimo oči, skinemo kataraktu i vidimo jasno šta nam se to tada desilo. Jer, još sluđeni tumaramo i ne pronalazimo put. Nismo izvukli pouke te velike tragedije.
Tako Radoš Bajić, srpski glumac, scenarista i režiser, ekskluzivno za "Novosti", najavljuje početak snimanja produkcijski najveće igrane serije RTS.
Radi se o dramskoj trilogiji "1941-1945" o srpskoj kataklizmi tokom Drugog svetskog rata, čiji će prvi serijal "Ravna gora" imati 15 epizoda po sat vremena, a koji će u produkciji RTS i "Kontrast studija" početi da se snima 24. jula na mokrogorskoj Šarganskoj osmici.
- Posle tri i po godine rada na scenariju i temeljnog istraživanja, prvi put će iz istorijski tačnog i objektivnog ugla biti ispričana priča o tragici srpskog naroda 1941. godine, ali i o protagonistima velike tragedije, pukovniku Mihailoviću, Titu, Nediću i ostalima. Bez ideoloških predrasuda, bez ambicije i namere da stvaramo nove podele, da ravnogorce pretvaramo u anđele, a partizane da demonizujemo i kaljamo im ordenje i slavu, prvi put će biti prikazana istina, bespuće i nacionalni sunovrat srpskog naroda - zaneseno priča Radoš, u beogradskom studiju gde se priprema za prvu klapu.
77 godina od 27. marta 1941.
Danas je 77 godina od vojnog prevrata koji je izvršen 27. marta 1941. godine, kojim je poništeno potpisivanje protokola o pristupanju Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu - Nemačka, Italija i Japan, i određena dalja sudbina zemlje koja se svrstala u protivnike nacističke Nemačke. Puč izvršen u jedan sat po ponoći, a njegova direktna posledica biće uvođenje Jugoslavije u najkrvaviji i najtragičniji sukob u istoriji njenih naroda.
U Beogradu i drugim srpskim gradovima a ponegde i širom Jugoslavije (Dalmacija), izbile su masovne ulične demonstracije u znak podrške građana vojnom puču.
Planeri i izvođači puča bili su pripadnici neformalne grupe uglavnom vazduhoplovnih oficira i pojedinaca iz redova jedinica garde.
Centralna ličnost puča bio je vazduhoplovni general Dušan Simović, potonji predsednik vlade, ali je nepodeljeno mišljenje da je iza njega stajao general Bora Mirković, a istaknutu ulogu imao i major Živan Knežević. Bez sumnje presudan podsticaj državnom udaru, u tako prelomnom trenutku, ima uticaj inostranstva, Londona pre svega, a najverovatnije i Moskve. General Mirković nije ni krio kontakte i susrete sa Maplbekom, ili Kempeblom.
Generacije u Jugoslaviji odrasle su na učenju da je "herojski čin" naroda 27. marta 1941. godine urađen pod vođstvom KPJ i Josipom Brozom Titom, što apsolutno nije tačno, jer je učešće komunista u događajima 27. marta bilo pojedinačno i zanemarljivo. Sa druge strane učešće britanske tajne službe bio je nesumnjivo veliki na određene ključne ličnosti puča i patriotske organizacije u Beogradu, koje su dale masovnu podršku, novoj Vladi i kralju Petru II Karađorđeviću, koji je preuzeo kraljevska ovlaštenja.
Namesništvo, čija je prva ličnost bio knez Pavle Karađorđević uklonjeno je, a knez namesnik uz određenu pratnju poslat je u progonstvo.
Srpske opozicione stranke i patriotske grupe, kao i Srpska crkva oduševljeno su primili vest o državnom udaru.
Veliki masovni bunt 27. marta upamćen je po parolama "Bolje rat nego pakt“ i "Bolje grob nego rob“. A britanski lider Vinston Čerčil izjavio je da je „Jugoslavija pronašla svoju dušu“.
Popularni članci
Ubistvo kralja Aleksandra Karadjordjevića u Mareseju
Pre 78 godina u Marseju, u Francuskoj, ubijen je srpski kralj Aleksandar Prvi Karađorđević.
Kralj Aleksandar Prvi Karađorđević ubijen je prilikom državne posjete Francuskoj, u koju je otputovao da bi učvrstio odbrambeni savez protiv nacističke Njemačke.
Zajedno sa njim 9. oktobra 1934. godine ubijen je i francuski ministar inostranih poslova Luj Bartu, dok je atentator, Vladimir Georgijev Kerin, zvani Vlado Černozemski, pogođen sa više metaka u tijelo, isječen udarcima sablje i linčovan od gnijevne mase.
Prava verzija tragične sudbine kralja Aleksandra, koji je bio stub jedinstvene države južnih Slovena i novog evropskog poretka na jugoistoku Evrope, ostala je nerazjašnjena.
Komentari