Italija spasla srpske heroje – Italija otvorila obeležavanje 100-godišnjice od početka...
Na trgu Venecija u srcu Rima, na simboličnom mestu u zdanju Oltara Otadžbine (popularno zvanom Vitoriano) podno groba Neznanom junaku, jednom od stotina hiljada Italijana poginulih tokom Prvog svetskog rata, u ponedeljak je održana ceremonija kojom je Italija otvorila obeležavanje 100-godišnjice od početka Prvog svetskog rata prezentacijom knjige "Za Srpsku vojsku - jedna zaboravljena priča".
Reč je o reprint izdanju vojnog dokumenta "Za Srpsku vojsku", koji je 1917. godine objavila Specijalna kancelarija Ministarstva kraljevske mornarice Italije.
Ovom svečanom događaju prisustvovalo je oko 500 zvanica, a među njima i ministri odbrane Italije i Srbije Roberta Pinoti i Nebojša Rodić, načelnik.
Miro Miketić, Kroy pakao i natrag, Knjiga III, Deo Četrnaesti –...
Uplakani, žalosni, usamljeni, Milijana i ja pristigosmo djedo Veka i ostale. Mama prigrlila Miraša, pritegla ga u svoje naručje, uplakana i tužna prati povratnike. Ta moja bolesna i ožalošćena mama sva se nekako skupila, i smalila. Ne mogu da se načudim odakle joj tolika snaga i tolika moć da podnosi svoj bol, i svoje teške rane. Bože moj, kako ih podnosi a još i dalje pješači, pa još mora i Miraša da nosi. Oca je sahranila, devetorica braće i bratučeda nestaše joj u nepoznato. Milorad pođe sa ujacima, naš otac nesta u austrijskim vrletima da sa zvijerima dijeli divljine.
Moja mama izgubi skoro sve što je imala, pa se vraća sa nas troje djece na milost i nemilost onima koji su je godinama maltretirali, psovali, pljuvali i nazivali je svakojakim imenima. Znači, njen bol je toliko veliki, rana na duši i srcu toliko duboko ukopana da nijesam u snazi i zrelosti da mogu da je razumijem, ili bar da u dubinu duše njene uronim i da je tješim. Ako sad ja, najstariji, nemam snage i moći da je tješim, a kako tek to mogu mala Milijana i mali Miraš. Ali mogu, i moram, da pamtim sve njene nesreće. Gledajući je srce me boli kako sa njezinim suzama curi i njen život iz njene duše.
Kosta Nikolić i Bojan Dimitrijević, Zarobljavnje i streljanje generala Dragoljuba Mihailovića...
Na današnji dan 17 jula 1946. izvršena je smrtna presuda nad generalom Mihailovićem. Proteklo je 66 godina, a vreme i način izvršenja smrtne presude, kao i generalov grob ostali su pod zaverom ćutanja izvršilaca i pod službenim velom tajne.
Redakcija www. savremenaistorija.com u vezi toga ponovo objavljuje članak "Zarobljavanje i streljanje generala MIhailovića", uvaženih istoričara naše savremene istorije, dr Koste Nikolića i Bojana Dimitrijevića, o ovoj problematici, koji je objavljen u časopisu "Istorija 20 veka" Instituta za savremenu istoriju u Beogradu.
ZAROBLJAVANJE I STRELJANJE GENERALA DRAGOLJUBA MIHAILOVIĆA 1946. GODINE
U članku je dat pregled novih dokumentarnih saznanja o zarobljavanju generala Dragoljuba – Draže Mihailovića 1946. godine, kao i potonjeg kretanja dokumentacije koja se odnosila na njegovu sudbinu do streljanja. Rad je nastao na osnovu istraživanja koja su autori ostvarili u arhivu BIA, Vojnom arhivu i Arhivu Srbije kao članovi Državne komisije formirane za istraživanje ovih okolnosti.
Na današnji dan – 10. aprila 1941. godine osnovana Nezavisna Država...
«Hrvatski narode! Božija providnost i volja naših saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost našeg poglavnika dr Ante Pavelića, te ustaškog...
Popularni članci
SVEŠTENOMUČENIK PLATON JOVANOVIĆ EPISKOP BANJALUČKI
Ubrzo nakom formiranja NDH mučeničkom smrću je stradao episkop banjalučki i zaštitnik srpskog naroda, Platon Jovanović.
Platon Jovanovć (1874-1941) je rukopoložen za vikarnog episkopa moravičkog 4. oktobra 1936, u Sremiskim Karlovcima. Patrijarh Varnava mu je tokom obreda uputio sledeće riječi:
Život i rad tvoj, dragi Platone, pobuđuje da se čovek mora zadiviti i osvedočiti se, da Bog kroz naše ljudske nemoći i slabosti doista čuda čini…
Episkop Platon je poslušao patrijarhove reči. Živeo je i radio u skladu sa njima. Samo dva mjeseca kasnije episkop Platon je pokazao da ima umjeća i smjelosti da brani prava Crkve kojoj pripada. Naime, najvjerovatnije je on bio autor brošure „Primjedbe i prigovori na projekat konkordata između naše države i Vatikana parafiranog 25. VII 1935”, koja je u javnosti, iako zabranjena, pokrenula raspravu i čitav niz akcija koje su dovele do pada konkordata. U jedenoj od poslednjih akcija, u „Krvavoj litiji”, povrijeđen je i vladika Platon uz još dvojicu episkopa.
Komentari