Генрал Михаиловић на данашњи дан пре 74 године заробљен у рејону...
На данашњи дан 13. марта 1946. године, пре 74. годину заробљен је армијски генерал Драгољуб Дража Михаиловић, начелник штаба Врховне команде и министар војни...
Miro Miketić, Kroz pakao i natrag, Knjiga III, Deo trinaesti –...
Osta granični kamen, gazimo austrijsku zemlju. Osta naša jadna otadžbina za našim leđima da polako umire u kandžama naših jamara. Ostaše želje iza nas, osta Peovac, Vasojevići, osta Crna Gora u rukama bezbožnika da rade sa njom šta hoće. Osta Njegoš na Lovćenu da čami a vatre i vjetrovi sudbine da pale našu slavnu prošlost. Osta Marko Miljanov da sa svojim čojstvom i junaštvom tinja u mraku nove vlasti. Osta Miljan Vukov da gleda zlotvore šta rade sa našom vjerom, šta čine sa našim crkvama, šta rade sa slavnim spomenicima i braniocima pravoslavlja, krsta, Svetosavlja.
Sve više i dalje grežemo kroz planinski povjetarac. Dan odmiče a noć se prikrada. Kao i uvijek, isto se ponavlja. Samo još da dođe momenat za duži odmor, da priklopim oči, pa sve drugo neka ide redom. Ušli smo duboko u šumu. Ostaše za nama jele i borovi, jedini svjedoci naših patnji, naše samoće. U divljini i rukama sudbine.
„Momci“, obraća se tata ostalima, „možda bi bilo dobro da ovdje prespavamo, dosta smo zagazili na teritoriju Austrije. Valjda ovdje neće doći partizani“. Prihvatiše svi tatin prijedlog. Skupljaju trulinu lišća i ostalog šta je na zemlji. Prave nam ležaje sa gornje strane jela ili borova. Dekica nema, šatorskih krila nema. Što je na nama, to je čitavo bogatstvo. Odrasli skidaju svoje kapute, pokriše nas, a umor učini svoje.
Novo ročište – Sud o Dražinoj smrti raspravlja 17.septembra /Komentar uz...
ANALOGIJE
Vest da je 17. septembra Prvi osnovni sud u Beogradu zakazao ročište na kome će se utvrđivati činjenice o smrti komandanta Kraljevske vojske u otadžbini Dragoljuba Draže Mihailovića izazvala je nove polemike u javnosti.
Sada je sasvim jasna namera određenih u svakom slučaju zaintereovanih krugova, protivnika rehabilitacije da se proces u kome je zatraženo poništenje sudske presude od 15.jula 1946. godine, kojom je general Mihailović osuđen na smrtnu kaznu, koja je neposredno potom i izvršena, razvuče u nedogled, sve dok i oni najuporniji zagovornici rehabilitacije ne odustanu.
Koliko je samo vremena utrošeno, koliko energije u predstavi koja traje i kojoj se ne nazire kraj. Koliko će još biti utrošeno i vremena i energije, to niko, osim režiseri ove loše predstave ne zna.
Sve je traženo u ovom procesu, pa čak i staraoc generalu Mihailoviću, da bi se navodno utvrdilo da li je zaista mrtav.
U jednom drugom slučaju, utvrđivanja smrti ništa od toga nije trebalo. Sve je završeno za mesec dana, a sudu je bilo dovoljno svedočenje iz druge ruke Mihaila Danilovića, da je za priču o pogibiji Nikole Kalabića sredinom januara 1946.godine u Gradačkoj klisuri kod ulaza u Degurićku pećinu, čuo dok se skrivao na Kopaoniku 1947.godine.
I gotovo. Završeno! Nisu bili potrebni staraoci, kao u slučaju generala Mihailovića.
Pitamo se zašto onda sud u slučaju generala Mihailovića nije postupio isto ili slično. Zašto nije uzeo u obzir bilo kakvu priču, da ne kažemo i onu koju je Komisiji ispričao Boža zvani Kundak, koga je i Komisija pominjala kao Mihailovićevog egzekutora.
Odgovor pa i komentar u ovom slučaju su nepotrebni.
www.savremenaistorija.com
Na današnji dan 1935.godine umro je Mihailo Pupin
Na današnji dan 1935. godine umro je Mihailo Pupin, naučnik svetskog glasa i prvi predsednik Srpske narodne odbrane osnovane u Njujorku 1914.godine
Iz rodnog Idvora u Banatu, posle školovanja u Pančevu i Pragu, otišao je 1874. u SAD gde je završio Kolumbija univerzitet u Njujorku na kojem je potom bio profesor teorijske fizike i 40 godina predsednik Instituta radio-inženjera. Električni rezonator pomoću kojeg je preko istog provodnika mogućan istovremeni prenos vesti na različitim talasnim dužinama bio je prvi od njegovih mnogobrojnih pronalazaka.
Popularni članci
Da se ne zaboravi /Poslednja beseda nemačkog pastora
Autor teksta je student fakulteta političkih nauka Stefan Vučićević
Naša otadžbina je izgubila rat. Pobedili su Rusi, Amerikanci, Englezi. Možda su imali bolje oružje, više vojnika, bolja vođstva. Ali to je, u stvari, izrazito materijalna pobeda. Tu pobedu su oni odneli.
Ali ovde, među nama, ima jedan narod koji je izvojevao jednu drugu i mnogo lepšu pobedu – pobedu duše, pobedu srca i poštenja, pobedu mira i hrišćanske ljubavi. To su Srbi!
Ovim rečima je Fridrih Grisendorf započeo svoju oproštajnu propoved u Everburgu, kraj Osnabrika u Nemačkoj. Ovaj protestantski pastor je bio veoma obrazovan i dobro informisan čovek. Kao izaslanik nemačkog cara Vilhelma II primio je od američkog predsednika Vudroa Vilsona njegov program u 14 tačaka o samoopredeljenju naroda. Pred odlazak u penziju, on je pred svojim parohijanima održao jednu od najlepših beseda izrečenih o jednom narodu.
Komentari