Promocija knjige Predraga Ostojića, „Crnogorska Sandžačka vojska na Gornjodrinskom frontu 1914-1915...
U organizaciji JU Centar za kulturu Berane i Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912-1918. njihovih potomaka i poštovalaca Berane, 23. jula 2016. u galeriji Polimskog muzeja.održana je promocija knjige: Crnogorska Sandžačka vojska na Gornjodrinskom frontu (1914-1915), autora Predraga V. Ostojića.
O knjizi su pored autora govorili: protojerej stavrofor Dragan Ristić, Miličko Trifunović, predsjednik Udruženja ratnih dobrovoljaca 1912-1918. njihovih potomaka i poštovalaca, Goran Kiković, istoričar i Branislav Otašević, književnik.
Knjiga govori o periodu 1914-1915. godine kada su pripadnici Crnogorske Sandžačke vojske serdara Janka Vukotića pokazavši veliku hrabrost i samopožrtvovanje braneći strateški važan pravac, kojim je nastupala višestruko brojnija i tehnički apsolutno nadmoćnija austrougarska vojska
Na početku svog izlaganja autor je i naveo da je knjigu posvetio „Herojima onog vremena: Hrabrim pripadnicima crnogorske Sandžačke vojske, serdara Janka Vukotića, koji su tokom 1914-1915. branili strateški važan pravac dolinom Lima, kojim je nastupala austrougarska vojska u namjeri da presječe odstupnicu i uništi srpsku vojsku. Svima njima koji su se životom odužili Srpstvu, Vo vijeki vijekov amin”
САВА БАНКОВИЋ – У ПРЕДВОРЈУ ПАКЛА – пише др Срђан Цветковић
Истражујући репресију комунистичког режима читао сам многе затворске мемоаре. У једном тренутку Слободан Мавреновић, тадашњи председник Удружења жртава комунистичког режима, препоручио ми је и...
U velikom stilu: Ovako je izgledala svadba princeze Marije i kralja...
Presudom Višeg suda u Beogradu rehabilitovana je Marija, supruga kralja Aleksandra Karađorđevića. A ona je u Srbiju došla u velikom stilu!
Odlukom suda poništena je odluka jugoslovenskih vlasti iz 1947. godine da joj se oduzmu državljanstvo, građanska prava i imovina. A kako je sve počelo?
Kad je završen Prvi svetski rat i stvorena Kraljevina SHS, Aleksandar je imao trideset godina, bio je „stari momak“, pa se kao državna tema nametnula njegova ženidba. Imao je 34 godine - i bio kralj! - kad je izabrao rumunsku princezu Mariju, vrlo visokog porekla. Njena baka po majci je bila sestra ruskog cara Aleksandra III, a deda po majci drugi sin britanske kraljice Viktorije. Iako je reč bila o „ugovorenom braku“, s rumunskog dvora su stigle vesti da je princeza pristala čim su joj pokazali fotografije budućeg muža. Odmah se dala na učenje srpskog jezika.
OPERACIJA „MIHAILOVIĆ“ 6 – 7. DECEMBAR 1941.
Uz 75. godišnjicu događaja
Odbijajući da popusti njemačkom zahtjevu za bezuvjetnom predajom koju je potpukovnik Rudolf Kogard, obavještajni oficir opunomoćenog komandanta Srbije saopštio pukovniku Mihailoviću prilikom susreta u Divcima (nedaleko od Valjeva), 11. novembra 1941. Mihailović je „izazvao Nijemce do te mjere da su odlučili ukloniti ga s puta“*
Ovako je još daleke 1975. godine pisao dr Jozo Tomašević, Hrvat, kome je knjigu pod nazivom War and Revolution in Yugoslavia 1941 – 1945 – THE CHETNIKS, objavio ugledni kalifornijski univerzitetski izdavač Stanford University Press, a koju je 1979 godine za Jugoslovensko tržište priredila Sveučilišna naklada Liber iz Zagreba.
_________________________________________________________________________________________________________________________
* Jozo Tomašević, Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941 – 1945, Liber, Zagreb 1979, str. 182.
Popularni članci
Парастос армијском генералу Драгољубу Дражи Михаиловићу одржан у цркви Св. Николе...
Под слоганом "Још нас има" у понедељак 17. јула, на дан када је од стране комуниста погубљен генерал краљеве војске Драгољуб Дража Михајловић, у организацији НВО „Српски Соко“ у Цркви светог Николе на Жлијебима код Херцег Новог одслужен је парастос. Присутним вјерницима, поштоваоцима лика и дјела ђенерала Драже, обратио се надлежни парох, свештеник Александар Папић који је у бесједи истакао да смо ми Срби добили и духовно и материјално богатство од Немањића и за то су се сви честити Срби борили па и Дража.
“ Кроз нашу историју су златним словима исписана њихова имена, она и данас живе и ми немамо права да та имена заборавимо. Њихова жртва не смије бити узалудна у односу на оне који су ту жртву нељудски хтјели да потру. Ми немамо право да се одрекнемо наслеђа које нисмо сами стицали већ смо га наслиједили од часних и светих предака. За то се проливала крв, за крст часни и веру православну. Ми, православни Срби, имамо њихов пример и пример образа Христовог који морамо да следимо да би се и наша имена исписала како у историји тако и у вјечности“ истакао је отац Александар.
Небојша Рашо, историчар и публициста
Komentari