Predrag Ostojić “Partizanska posleratna kinematografija“
Tamo gde smo bili
Slobodan Čulić Pr Highlights Production
https://youtu.be/yj6NWoUkDAA
Promocija knjiga Mile Mihajlović održana 23. Maj 2013 u Sremskim Karlovcima
Knjige: "Jugoslavija, april 1941 - septembar 1943" (Dokumenti genocida); "Komandir" i "1943 -Dalmacijo mladosti"
Promocija knjiga Mile Mihajlović održana [23. Maj 2013. godine] u Sremskim Karlovcima, u Spomen biblioteci Karlovačke slavne srpske gimnazije. Na promociji su govorili istoričari dr Drago Njegovan i dr Žarko Dimić, a gost je bio publicista Dane Lastavica. Program je vodio Srđan Ilić, a dramski umetnik Aleksandar Matić je čitao odlomke iz knjiga.
Istoričar dr Drago Njegovan se zapitao kako je moguća apsolutna zamena teza fašizma i nacizma koja još uvek traje? Sve negativno iz Drugog svetskog rata protiv koga se bori jeste fašizam. Iz toga potiču "antifašističke" organizacije, "antifašistička" borba, "antifašistička" omladina. Međutim, sve te organizacije su na prostoru bivše Jugoslavije stvorene posle pada fašizma i kapitulacije Italije. U međuvremenu, ne postoji niti jedna organizacija koja u svom nazivu ima neko "antinacistički" obeležje. Ne postoji antinacističko veće, antinacistički savez, antinacistički pokret omladine, ništa što bi osudilo nacizam, onaj isti koji je - za razliku od fašizma - imao konclogore, logore za masovna uništenja, vršio etnička čišćenja, genocid i sobom doneo sve strahote Drugog svetskog rata.
DRAŽA STRELJAN PRE 67 GODINA: Država se i dalje boji da...
Komunistička vlast je učinila sve da sakrije zločin - kaže Aleksandar Čotrić, koji sumnja da će se ikad saznati način pogubljenja i mesto gde je sahranjen vođa četničkog pokreta u Drugom svetskom ratu
Ni nakon šezdeset i šest godina od streljanja vođe četničkog pokreta u Drugom svetskom ratu đenerala Dragoljuba Mihailovića Srbija nije, a prema rečima Aleksandra Čotrića iz Asocijacije za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta, nikad i neće saznati pravu istinu na koji je način pogubljen i gde je sahranjen Čiča Draža.
Aleksandar Čotrić kaže za Telegraf da se pravo mesto na kojem je Dragoljub Draža Mihailović sahranjen nakon streljanja od strane komunističke vlasti nikada neće utvrditi.
Komunistička vlast je učinila sve da dobro sakrije ovaj zločin, a prema mnogim zapisima do kojih je došla Komisija za otkrivanje istine o Draži Mihailoviću telo četničkog đenerala nakon ubistva bačeno je u živi kreč, a mesto na Adi Ciganliji gde je on prvobitno sahranjen, prema zapisima UDBE, dosta puta u istoriji bilo je poplavljeno, pa je tako i ono malo dokaza što je moglo da se nađe, najverovatnije odnela voda – kaže Čotrić.
Rat koji je prestao i rat koji traje – 9. maj...
Fotografija sa naslovne strane je svojevrsna repriza prvog postavljanja zastave na Rajhstag. Prvobitno postavljanje zastave i vojnika koji je to fotografisao nije zabilježeno. Originalna...
Popularni članci
Čovekova sloboda je u istini (9)
Grupa crnogorskih pripadnika JVuO 1944.
Mnogo građe je uništeno. Možda i zbog toga da se ne sazna istina i da se ne prizna zločin
VISOKA CENA SUKOBA
Partuzansko-četnički sukob nije bio samo ideološki, već i generacijski, klasni, građanski, bratstvenički, liderski, seosko-gradski, plemenski, prestižni... U njemu se nazirala mogućnost za promjenu dotadašnjeg položaja, naročito onih koji su bili na marginama života: očito je bilo nastojanje da se izmijeni dotadašnji sistem vrijednosti i zauzme nova pozicija u društvu. Sve su to bili izazovi kojima se hitalo u susret bez obzira na cijenu koju je trebalo platiti. A ona je bila veoma visoka.
Posledice rata u Jugoslaviji, i posebno u Crnoj Gori bile su veoma teške, stoji, između ostalog, u feljtonu nedjeljnika “Monitor” - koji je rađen po knjizi dr Branislava Kovačevića, krajem proljeća 2009. - Još su ih više uvećavale likvidacije poslije rata. Razoren je građanski moral, prenebregnut pravni poredak, nastradala je okosnica domaćinskih gazdinstava, umanjena biološka supstanca naroda, promovisana sila nad pravom i pravdom, demonstrirana je “revolucionarna pravda”, kao vrhovna i neprikosnovena, koja je bila iznad humanizma i prava, uvjerena da “pobjedniku ne sude”. Sve je podsjećalo na poznatu misao Žan-Pola Sartra: “Pakao su drugi ljudi”.
Komentari