Генрал Михаиловић на данашњи дан пре 74 године заробљен у рејону...
На данашњи дан 13. марта 1946. године, пре 74. годину заробљен је армијски генерал Драгољуб Дража Михаиловић, начелник штаба Врховне команде и министар војни...
U Ruskom domu predstavljena knjiga Mire Radojević i Ljubodraga Dimića „Srbija...
U prepunoj dvorani Ruskog doma u Beogradu predstavljena je knjiga „Srbija u Velikom ratu 1914. – 1918.“ autora prof. Mire Radojević i akademika Ljubodraga Dimića. Pored autora, o knjizi su govorili Prof. Aleksandar Životić, Dragan Lakićević (Srpska književna zadruga) i Živadin Jovanović (Beogradski forum).
Na promociji je istaknuto da su izdavanje ove knjige inicirali intelektualci iz srpskog rasejanja kako bi srpski istoričari afirmisali istinu o pravim uzrocima Prvog svetskog rata i ogroman doprinos Srbije pobedi saveznika. Knjiga je svojevrsno reagovanje vrhunskih srpskih istoriografa na veliku produkciju literature na Zapadu čije cilj revidiranje istorijski verifikovanih ocena o uzrocima, posledicama i odgovornostima za pokretanje rata 1914. i pokušaj prebacivanja odgovornosti na Srbiju. Istaknuto je takođe da se izgradnji nacionalne i državne strategije mora polaziti od istorijskih iskustava Srbije, od dobrog razumevanja savremenih trendova u kretanjima u Evropi i u svetu kao i od dugoročnih prioriteta i ciljeva Srbije.
Sveštenik robijao 9 godina jer je pričestio Dražu Mihailovića!
Sveštenik iz Štrpca Dobrisav Popović umalo glavom nije platio obavljanje svoje dužnosti, jer je uhapšen i osuđen samo zato što je pričestio četničkog đenerala
Samo nekoliko dana uoči hapšenja generala Dragoljuba Draže Mihailovića, u noći između 8. i 9. marta 1946. godine, na vrata štrbačkog sveštenika Dobrisava Popovića zakucala su tri čoveka. Imali su jedan zahtev – da pop Dobro ponese svoje knjige i torbu, kako bi nekoga pričestio.
- Bio je policijski čas kada su trojica ljudi došli kod nas u kuću i pozvali mog oca da krene sa njima, što je on i učinio – priča za “Novosti” sin sveštenika Kosta Popović. – Otišli su preko Oskoruše na Ravance do sela Repuševići, gde su stigli tek pred zoru. Mog oca su ostavili u podrumu neke kuće gde je proveo ceo dan.
9. maj – Uz Dan pobede nad fašizmom Ispovest veteranke Crvene...
U Berlinu je 16 minuta posle ponoći potpisana bezuslovna kapitulacija nemačkih oružanih snaga. U ime Nemačke akt je potpisao feldmaršal Vilhelm Kajtel, u ime Sovjetskog Saveza maršal Georgij Žukov, a u ime zapadnih saveznika britanski vazduhoplovni general Artur Teder. Time je formalno završen Drugi svetski rat u Evropi.
Veteranka Crvene armije Nadežda Vdovina u 89. godini se i dalje seća rata i Beograda u čijem je oslobađanju učestvovala i toplog odnosa Jugoslovena prema njoj.
Danas se oporavlja od izliva krvi u mozak, ali sećanja na Beograd i ratne dane su i dalje živa.
Kada je 1942 rat zakucao i na vrata Voronježa, Nadežda Vdovina još nije bila punoletna. Slagavši za godine prijavila se u dobrovoljce.
Popularni članci
Srpsko pitanje u Drugom svetskom ratu
Na koji način su generali nemačkog Vermahta nameravali da reše srpsko pitanje pri kraju Drugog svetskog rata prošloga veka?
U Štabu Vrhovne komande Jugoslovenske vojske se o tome nešto saznalo iz informativnog biltena “Aktuelni događaji”, od 30. aprila 1943. godine, pod naslovom – Mađari vode akciju za sporazum sa Srbima.
Evo šta piše u tom dokumentu:
“U poslednje vreme Mađari vode živu akciju za sporazum sa Srbima, koji bi se ticao čak i dalje budućnosti. Tako je Milan Popović, bivši senator u Jugoslaviji, a sada poslanik Bačke u Mađarskom parlamentu, po ovlašćenju mađarske vlade, bio u Bern i tamo našem poslaniku ponudio sledeći aranžman: ‘bez obzira na pobedu, u ovo vreme rata, ima se stvoriti Dunavska konfederacija u koju bi ušli: Mađarska, Srbija (ili Jugoslavija), Hrvatska, Bugarska i eventualno Grčka, ako mi želimo. Sporne teritorije između nas i Mađara pripadale bi nama gde je naš živalj u većini, a Mađarskoj gde je njihov u većini, ali obe manjine imale bi najveća prava’. “Naš poslanik je, navodno, o ovome odmah obavestio jugoslovensku vladu, koja je ovu ponudu telegrafski odbila, jer je posle izvesnog vremena naloženo našem poslaniku da ove razgovore prihvati, te da se oni stvarno vode. U vezi sa ovim nedavno je Vlada Ilić bio u Budimpešti. On je tom prilikom bio primljen i od samog Hortija, i od predsednika Kalaja. Njemu su obojica govorili o želji Mađara da sa Srbima žive u najboljem prijateljstvu, žaleći što su neodgovorni elementi pobili oko 2.500 Srba u Bačkoj, mada po zvaničnim nemačkim izveštajima pobijeno je oko 40.000. Izjavili su želju da se dođe do skorijeg kontakta i sporazumevanja. Vlada Ilić je po svom pričanju odgovorio da i Srbi imaju slične misli i da od Mađara traže samo u danom momentu oružje da bi se odbranili od svojih boljševika”.
(Vojni arhiv MO Srbije, br. reg. 12/6, k-18)
Komentari