Najnovije

Umro je Curtis „Bud“ Diles, (1925-2014) ratni veteran I heroj američke armije i veliki prijatelj Srbije i srpskog naroda.

U bolnici Valej u Majamiju u sredu 10. septembra 2014. umro je Curtis "Bud" Diles, (1925-2014) ratni veteran i heroj američke armije, veliki prijatelj Srbije i srpskog naroda. Kao član posade američkog bombardera B 24 8. septembra oborenog nedaleko od Beograda, spašen je zajedno sa drugim članovima posade od strane pripadnika JVuO generala Mihailovića. Tokom akcije spašavanja savezničkih vazduhoplovaca (misija Halijard), zahvaljujući požrtvovanju srpskog naroda I pripadnika JVuO generala Mihailovića spašeno je preko 500 vazduhoplovaca. Ceo svoj život borio se za istinu o Srbima I generalu Mihailoviću

Живомир Р. Подовац, генералштабни пуковник СВЕТСКИ СЛАВАН СРПСКИ ОФИЦИРСКИ БОЈ У БИТКИ НА ДРИНИ 1914.

Најкрвавији бој зараћених страна на Балканском ратишту у Првом светском рату 21.септембар 1914, Мачков камен, положај, разговор телефоном мајор Туцаковић - потпоручник Васиљевић СИНЕ ПОТПОРУЧНИЧЕ ГЛЕДА ТЕ ЦЕЛА СРБИЈА Васиљевић: 'Господине мајоре, више од две трећине људства ми је изгинуло. Формално се гушам са Аустријанцима. Не могу да издржим. Дозволите ми да се повучем 400 ме¬та¬ра јужније.' Туцаковић: 'Не дозвољавам! Одсудно браните положај!' Васиљевић: 'Гос¬по¬дине мајоре, шварцлозе ме је пресекао кроз обе ноге. Тешко крварим. Дозволите да одем до превијалишта.' Туцаковић: 'Не дозвољавам! Искрварите!' Васиљевић: 'Гос¬по¬ди¬не мајоре, поступио сам по вашем наређењу. Одсудно браним положај. Издржаћу.' Ту¬цаковић: 'Сине потпоручниче, кунем те Господом Богом, издржи још два сата, це¬ла Србија гледа у твоја леђа, твој командант Туцаковић.' Редакција www.savremenaistorija се захваљује господину Подовцу на уступљеном тексту

Сто година Великог рата: Офанзивни горњодрински фронт 1914., Нова књига Предрага Остојића

Овај књига представља нешто измјењен текст студије „Офанзивни Горњодрински фронт 1914. године“ коју сам излагао на научном скупу „Црна Гора у Првом свјетском рату“ 26. и 27. јуна 2014.године у Подгорици. Скуп је одржан поводом обиљежавања сто година Великог рата у организацији Српског националног савјета Црне Горе. На овом скупу учествовали су најеминентнији стручњаци из Србије, Црне Горе и Републике Српске, познати у сфери науке у Европи и свијету, који су у протеклом периоду, бавећи се искључиво струком, дали велики допринос научном тумачењу овог периода историје. У конгресној сали хотела „Подгорица“ учеснике скупа пргодном бесједом поздравио је др Момчило Вуксановић, предсједник Српског националног савјета Црне Горе.

Na današnji dan počeo je Drugi svetski rat

Napadom Nemačke na Poljsku pre 75 godina 1. septembra 1939, započeo je Drugi svetski rat. Bitka za Poljsku ( plan "Vajs" ) U toku noći između 31. avgusta i 1. septembra grupa Nemaca obučenih u poljske uniforme je napala nemačku radio stanicu Glajvic. Nemačka vlada je lažno optužila Poljake da su ovo uradili njihovi vojnici, pa je ovu provokaciju iskoristila kao povid za napad na Poljsku. Nemci su svojim planom "Weiss" ( "Vajs" - beli ) predvideli koncentričnu ofanzivu glavnim snagama iz Istočne Pruske i Šlezije da bi prvo okružili i uništili glavne poljske snage zapadno od Visle. U drugoj etapi je predvidjeno da se velika klešta spoje istočno od Buga i da se tu unušte preostale poljske snage. Za izvođenje ovog napada, Nemačka je pripremila oko 2 miliona vojnika ( svrstanih u oko 60 divizija ), preko 2.000 aviona, oko 2.500 tenkova i 25 ratnih brodova.

За слободу и демократију против свих диктатура

0
Представио се у Господу и отишао у вечност Проф. Др Огњан Адум (1924-2014.) ветеран Југословенске војске у Отаџбини и учесник Другог светског рата. Рођен је у Београду 1924. године. Рат га је затекао као ученика седмог разреда гимназије. Са великим бројем својих другова, чланова Српског културног клуба одлучује да крене у борбу за ослобођење своје земље и прикључује се покрету Драже Михаиловића, Југословенској војсци у Отаџбини. Био је распоређен у Штабној чети ЈУРАО 501 ( Југословенска равногорска омладина). Током рата је унапређен у чин подофицира и за заслуге је је одликован. По завршеном курсу зашифранта постаје члан обавештајно- контролне службе. Касније прелази у Шифрантско одељење у Штабу ВК ЈВУО.

Miro Miketić, Kroy pakao i natrag, Knjiga III, Deo Četrnaesti –...

0
Uplakani, žalosni, usamljeni, Milijana i ja pristigosmo djedo Veka i ostale. Mama prigrlila Miraša, pritegla ga u svoje naručje, uplakana i tužna prati povratnike. Ta moja bolesna i ožalošćena mama sva se nekako skupila, i smalila. Ne mogu da se načudim odakle joj tolika snaga i tolika moć da podnosi svoj bol, i svoje teške rane. Bože moj, kako ih podnosi a još i dalje pješači, pa još mora i Miraša da nosi. Oca je sahranila, devetorica braće i bratučeda nestaše joj u nepoznato. Milorad pođe sa ujacima, naš otac nesta u austrijskim vrletima da sa zvijerima dijeli divljine. Moja mama izgubi skoro sve što je imala, pa se vraća sa nas troje djece na milost i nemilost onima koji su je godinama maltretirali, psovali, pljuvali i nazivali je svakojakim imenima. Znači, njen bol je toliko veliki, rana na duši i srcu toliko duboko ukopana da nijesam u snazi i zrelosti da mogu da je razumijem, ili bar da u dubinu duše njene uronim i da je tješim. Ako sad ja, najstariji, nemam snage i moći da je tješim, a kako tek to mogu mala Milijana i mali Miraš. Ali mogu, i moram, da pamtim sve njene nesreće. Gledajući je srce me boli kako sa njezinim suzama curi i njen život iz njene duše.

Hrabro srce Škotlađanke kucalo je za Srbiju

0
Kada su je koleginice pitale kako može da izdrži da radi u nemogućim uslovima, doktorka Elizabet Mekbin Ros kratko je odgovorila: „Pa, neko mora.” – Umrla je 14. februara 1915. u Kragujevcu, lečeći srpske vojnike od pegavog tifusa Elizabet Mekbin Ros je rođena 1876, u mestu Tejn, u brdovitim predelima Škotske. Odrasla je u imućnoj porodici. Njen otac je bio direktor londonskog odseka Komercijalne banke Škotske. Medicinu je diplomirala u Glazgovu 1901, a nedugo posle toga, u okviru kolonijalne medicinske službe, odlazi u Persiju, današnji Iran. O nevoljama i bolestima ljudi u toj zemlji napisala je knjigu, a u domovinu se vraća 1914. Umesto planirane specijalizacije iz oblasti tropskih bolesti, čuvši za nevolje srpskog naroda, ona se priključuje britanskoj lekarskoj misiji koja putuje za našu zemlju. Za razliku od puritanske Britanije, Srbija joj je izgledala slobodno. Elzi Inglis, borac za ženska prava, ovako piše o dočeku i statusu koje su britanske doktorke imale u Srbiji: „I u Britanaji su ove žene bile lišene političkih, socijalnih i ekonomskih prava. U Srbiji su se prema njima odnosili sa velikim poštovanjem i, što je još važnije, imale su jednak status. Srbi su im dali slobodu. Dozvolili su im, prvi put u životu, da rade u oblastima rezervisanim za muškarce, da žive i putuju samostalno. One su radile u bolnicama, čak i kao vozači vojnih saniteta, pokazujući zapanjujuću hrabrost, kao što je to slučaj sa dr Elizabet Ros.” Sećanje na prošlost je nada u budućnost Povodom 98 godina od smrti Elizabete Mekbin Ros, za diplomate Velike Britanije, Kanade i Australije organizovan je prijem u Skupštini grada Kragujevca. Gradonačelnik Veroljub Stevanović je rekao da je „nemerljiva žrtva britanskih humanitarki utkana u dobre odnose država i naroda”, a ambasador Kanade Roman Vaščuk poručio je da je „sećanje na prošlost nada u budućnost”.

Na današnji dan pre sto godina prvi srpski pilot izgubio je...

0
Mihajlo Petrović poginuo je tokom Prvog balkanskog rata, kada je u njegov "farman" pogodila snažna vazdušna struja. Bio je jedan od prvih srpskih pilota koji su se školovali u Francuskoj, a njegova srpska legitimacija nosila je broj jedan. Navršio se vek otkako je poginuo Mihajlo Petrović, prvi srpski pilot koji je izgubio život na borbenom zadatku. Komemoracija povodom stogodišnjice od smrti Mihajla Petrovića biće održana na Novom Groblju u Beogradu danas u 11 sati. Mihajlo Petrović bio je pilot sa dozvolom broj jedan. Pripadao prvoj grupi od šest srpskih pilota školovanih u Francuskoj 1912. godine. Nakon srednje škole u Kragujevcu, Petrović je pokušao da upiše neku od vojnih akademija u St. Petersburgu u Rusiji. Kako mu to nije pošlo za rukom, vratio se u Srbiju gde je učio u podoficirskoj artiljerijskoj školi. Kao dvadesetjednogodišnji vodnik 1905. godine bio je raspoređen u Gardijski artiljerijski puk u Nišu, a narednik je postao pet godina kasnije u garnizonu Beograd.

Popularni članci

DRAŽA – SMRT DUŽA OD ŽIVOTA (8) Čerčilu Broz bliži

0
Pero Simić | 27. jun 2012 RANO ZA POVRATAK Krajem 1943. Čerčil je kralju Petru u Kairu predložio da krene u Jugoslaviju: Kralj: Treba li odmah da idem? Čerčil: Ne, ne odmah, jer bi tako Tito bio kompromitovan. Idite za šest meseci.

Komentari