Odgovor Udruženja pripadnika JVuO 1941-1945 na članak SUBNOR-a objavljen u „Politici“6.6.2012.
UREDNIŠTVU POLITIKE- RUBRIKA „POGLEDI“
Poštovani.
Članovi Udruženja jugovoslovenske vojske u otadžbini 1941-1945. (JVuO) godine i njegov Glavni odbor očekuju da ćete omogućiti u istoj rubrici repliku na članak SUBNOR-a koji je objavljen u „Politici“ od 06.06..2012. godine tekstom koji nas vraća u 1945/46 godinu, znači 71. godinu od završetka II svetskog rata i građanskog rata između partizana i JVuO, u kojem se, ni posle tolikog protoka vremena ne može naći ni reč pomirenja ili bar nagoveštaja da se, radi utvrđivanja istorijske istiine o zlodelima poćinjenih sa obe strane u tom ratu, otkriju krivci ako je to moguće i na odgovarajući način kazne zarad usmrćenih kao i preživelih. To ne bi bila satisfakcija zbog izgubljenih živora, ali bi mogao biti korak ka okončanju ovog sukoba koji, po mnogima, i dalje besmisleno traje, uvek iznova podstaknut upravo od SUBNOR-a, preciznije od njegovih članova ili pristalica.
Možda se i ne bismo osvratli na ovaj članak, ali svrstavanje JVuO u isti „koš“ sa ustašama, balistima, ljotićevciam i drugim kvislinzima nakon, ponovićemo, sedamdesetak godina, zaista je necivilizovani sumrak ljudskog uma i izraz mržnje koje bi pisac Kačavenda hteo da prenese i na druge ljude, pogotovu na mladost naše nacije koja, sasvim razumljivo, i ne zna šta se to dešavalo od 1941 do 1945. godine, a naroćito od kraja 1945. godine pa nadalje. No, u članku koji Vam dostavljamo, nadamo se da ćete uočiti razumnost s naše strane i spremni da se stavi tačka na „kame i klanje sopstvenog naroda“ kako kaže Kačavenda i prekine praksa da se od nekih sporadičnih slučajeva uopštavanjem (indukcijom) okalja čitav jedan rodoljubivi i patriotski – Ravnogorski – pokret kao i njegova vojna varijante JVuO na čelu sa generalom Mihailovićem.
Očekujemo razumevanje i pozdravljamo Vas.
Beograd, 10.06.2012. god.
Udruženje pripadnika JVuO-Beograd
Predsednik,
Dr Dušan Đukić
Осврт историчара Момира Нинковића на књигу „Рудо у Великом рату...
РУДО И РУЂАНИ У ПРВОМ СВЕТСКОМ РАТУ
Историчар Момир Нинковић објавио је приказ књиге "Рудо у Великом рату (1914-1918), Предрага Остојића, у Годишњаку за истраживање...
Marks, Engels i Srbi u XX veku
Činjenice govore da su upravo komunisti između dva svetska rata na prostoru tada Kraljevine Jugoslavije postali glavni zagovornici ideja Marksa i Engelsa, iako ih ni mnogi od njih nisu razumevali i shvatali. Tako posleratna - komunistička istorijografija ne “ispušta iz vida činjenicu kako je izdržavajući kaznu teške robije Moša Pijade u Lepoglavi preveo “Kapital ” Sve si mogao u to doba da ne znaš iz istorije, ali to da su Čiča Janko i Roćko Čolaković izdržavajući tešku robiju u kazamatima Kraljevine Jugoslavije preveli i “Manifest komunističke partije” i “Bedu Filozofije” i ko zna šta još, to nisi smeo.
Primera ima napretek, ali je važnije od svega pitanje koliko su ljudi kojima su usta bila puna Marksa i Engelsa razumevali i znali u stvari šta sve oni misle i kako pišu o nama u tim svojim spisima. U ratu se strah narodu ulivao parolom: “Ne verujte u nebesa, već u Marksa i Engelsa.” U Titovoj Jugoslaviji jedan od glavnih predmeta bio je Marsizam. Marksizam u srednjim školama i na visokoškolskim studijama. Stotine diplomaca je zvanje magistra i doktora nauka steklo upravo na temu marksističke misli. Jedan od tih na temu: “Marksistički koncept naoružanog naroda.”
Koliko se srpskih komunista klelo u Marksa i Engelsa dovoljno govore fotografije i video zapisi iz posleratnih godina. Ni jedna manifestacija obeležavanja revolucionarnih datuma nije mogla proći bez fotografija pomenute dvojice ideologa radničkog pokreta XIX veka i obavezno Tita i Lenjina – velike četvorke srbomrzaca.
A narod ko narod… Na pomen imena Marksa Engelsa aplaudirao je i klicao, ne znajući da su njih dvojica bili baš toliki srbomrzitelj, što nisu ni krili, o čemu su otvoreno pisali u svojim proglasima i ideološko teorijskim radovima.
Tako su komunisti, neki svesno, neki i nesvesno, Srbima “prodali rog za sveću”. Mnogi su iz svojih domova uklonili ikone, odbacili slave svojih predaka i prihvatili “marksizam” umesto Jevanđelja. Marksizam, koji uglavnom nikada, pa ni u školama, gde se izučavao kao predmet sve do pada Berlinskog zida 1989., nisu spoznali. A da su znali, ko zna da li bi išta bilo drugačije.
Kod Srba je najgora naknadna pamet.
www.savremenaistorija.com
Na današnji dan [28.04.1918. godine] preminuo Gavrilo Princip / „Vostok“ April...
Na današnji dan 28.04.1918. godine je preminuo Gavrilo Princip, atentator na austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda u Sarajevu na Vidovdan 1914. Atentat je Beču poslužio kao izgovor za vojnu invaziju na Srbiju, čime je izazvan Prvi svetski rat.
Kaznu je služio u češkom Terezinu, gde je i umro od tuberkuloze 28. aprila 1918., malo pred kraj Prvog svetskog rata. Pri kraju života je bio zbog loših zatvorskih uslova vrlo oslabio i imao oko četrdeset kilograma.
U unutrašnjosti ćelije smeštene u tvrđavi Terezin, danas samo u zid ugrađeni okovi za koje je Gavrilo Princip bio svezan, svedoče o njegovoj mučeničkoj smrti. Na zidu ispred ćelije ugrađena je skromna ploča sa imenom zatvorenika, glavnog aktera sarajevskog atentata, koji je poslužio vladajućoj monarhiji da ultimatumom Srbiji započne jedan od najkrvavijih ratova u svetskoj istoriji.
Popularni članci
Miro Miketić, Kroz pakao i natrag, Knjiga III, Deo peti –...
Osvanulo je vedro nebo još zakićeno jatima zvijezda koje trepere; polako nestaju sa izlaskom sunca, ostaviše nebesa čista kao suza, što se kaže kod nas u Vasojevićima. Sunce navalilo sa istoka, prska zidove kazamata Marije Terezije, ali visina zidova ne dozvoljava mu da pronađe bijedni odred vojvode Pavla. Ni ovog jutra sunce ne može da nas ugrije, na žalost dan dobar za posjetu naših „saveznika“.
Djedovi već na nogama a na glavama, po naređenju Drljevića i Krivokapića, zimske kapuljače. Nestale šubare, nestale šajkače, nestale kokarde. Brkovi izgubili svoj izgled, nema kraćih brada koje su djedovi nosili u poslednje vrijeme, a razlog je bio jednostavan, nema se čim više brijati, pustili su kraće brade, mogli su ih uzdržavati makazicama, što je bilo lakše nego brijati tupim žiletima ili izglodanim britvama.
Komentari