Savremena Istorija

Pošto je Ustavni sud Srbije ocenio neustavnim pojedine članove Uredbe Vlade Srbije iz 2005. godine, kojom je regulisan način ostvarivanja prava pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini i Ravnogorskog pokreta, u oblasti boračko-invalidske zaštite, nastao je „polemički haos”. Ovakvom odlukom Ustavnog suda članovima Ravnogorskog pokreta uskraćena su prava na borački dodatak, ličnu invalidninu, dodatak za negu i pomoć, ortopedski dodatak, pravo na banjsko i klimatsko lečenje o trošku države i pravo na ortopedska i druga pomagala. Prema ovoj vladinoj uredbi, čije su odredbe ocenjene neustavnim, članovi Ravnogorskog pokreta smatrani su učesnicima Narodnooslobodilačkog rata. Međutim, iz ove odluke USS proizilazi da „ravnogorci” nisu bili borci za slobodu. Ali, ostaje im pravo na penziju i profesionalnu rehabilitaciju, kao i na dobijanje „Ravnogorske spomenice 1941. godine”, ali pod uslovom da su u pokret stupili u periodu od 17. aprila do 31. decembra 1941, kao i da službu nisu prekidali do 15. maja 1945. godine. Posle odluke Ustavnog suda da oceni neustavnom uredbu Vlade Srbije od 17. juna 2005, kojom se pripadnici Ravnogorskog pokreta izjednačavaju u pravima sa partizanima, Aleksandar Nedić, generalni sekretar Srpskog liberalnog saveta, koji se bori za rehabilitaciju Dragoljuba Draže Mihailovića, ocenjuje za „Politiku” da to ni na koji način ne može da utiče na ovaj proces.

U šumama i potocima u okolini Ivanić-Grada smo se zadržali nekoliko dana. Cerove šume su nas čuvale od „saveznika“. Odmor je korišćen da bi se izvršilo prikupljanje zaostalih, iznemoglih. Čekalo se na vijesti, hoće li bar neko od nestalih uspjeti da nam se pridruži. Čekanje je bilo bolno i tužno, slabo se ko pojavljivao. Čekanje je uzaludno, pa kao i uvijek gubimo vrijeme, gubimo ljude, borce, gubimo i tanku nit nade. Moji djedovi ukopani u svojim mislima, vjerovatno misle o svom kraju, o Crnoj Gori, o svojim porodicama, o djeci, ženama, rođacima. Koračaju kroz misli vječnosti, marširaju maršutama voljno prihvaćenim, žive put kroz pakao. Koračaju svojim mislima na putu golgote radi vaskresenija, radi svetosavlja, radi vjere. Znam ja da su otišli sa ljubavlju da poklone svoje živote na oltaru časti. Otišli su kao Isus Hristos na svom putu raspeća. Krenuli su moji djedovi na put nepovratka sa vjerom za neku bolju budućnost. I evo ih, umorni, gladni, mlaćeni nevremenom, snijegovima, smrzlinama, kišama, mitraljirani, bombardovani, danas čame pod Drljevićevim kapama u potocima nepoznatih krajeva. Iz tih razmišljanja ih izvuče pojava mojih ujaka, Miloša i Boja Bandovića. Kao da nas sunce ogrija u ovim cerovim šumama. Radost koje riječi ne mogu opisati. Maminim licem se prosu vedrina kao da sunce, od kojeg se krijemo, pronađe njeno uvelo, iznemoglo i umorno tijelo. Ustade, vedro i veselo prilazi braći, a susret i zagrljaji liče na neku vječnost. Djedovi su ustali, ali ujacima ne prilaze, dozvoljavaju mami i nama ostalima da ih prvi pozdravimo.

Slovenija, kao i Srbija, vedeće su posleratne grobnice Titove Jugoslavije. Tajne grobnice su arheološki biljezi vremena zla i provalije naše budućnosti Dragoslav Mihailovic i Sinisa Kovacevic POSLE TITA ZLOČIN: Slaviša Guberinić, član Upravnog udruženja “Otkrićemo istinu”, podsjeća da je “Crna Gora predala aplikaciju za članstvo u EU, zar ne? Kada se Crna Gora suoči sa svojom komunističkom prošlošću, koja je nesumnjivo dio naše prošlosti, floskulu i poslije Tita Tito zamijeniće druga i poslije Tita - zločin. I da dodam kako je to jednom neko pametan rekao: Kako to da se po Brozu ne zove njegovo rodno selo, a zvao se glavni grad Crne Gore?”

На данашњи дан 13. марта 1946. године, прије 79 година, заробљен је армијски генерал Драгољуб Дража Михаиловић (1893-1946), начелник штаба Врховне команде и министар...