Najnovije

Ruski pečati na srcu grada

Posle Oktobarske revolucije izbeglice ostavile neizbrisiv trag u našoj prestonici. Kroz Kraljevinu SHS prošlo više od 80.000 ljudi, od čega 11.000 bilo u Beogradu Beograd danas ne bi ovako izgledao da kroz njega nije prošla reka Rusa koji su pobegli iz domovine posle 1917. godine i Oktobarske revolucije. Kada današnji stanovnik prestonice podigne pogled ka fasadama najvažnijih i lepih zdanja, često će ugledati dela ruskih arhitekata: zgrade Ministarstva inostranih poslova, Vlade Srbije, Patrijaršiju... Kada uđe u Narodno pozorište, treba da zna da su balet doneli Rusi, koji su u velikoj meri usavršili operu i dramu. Na Tašmajdanu će videti Crkvu Svete Trojice, hram koji su ruske izbeglice podigle 1924. godine. I tu nas očekuje interesantna priča: pravoslavni hram, po pravilu, podiže se na moštima mučenika, koje se ugrađuju u časnu trpezu oltara, najsvetijeg mesta hrama. Ruski Hram Svete Trojice u ovom slučaju je izuzetak. On je podignut na grumenu ruske zemlje koju su ruske izbeglice ponele kao najveću svetinju...

Седам деценија од злочина комуниста у Стубици

аутор чланка је генералштабни пуковник Новица Стевановић Када је септембра 1944. године силом ратних прилика Васпитни завод у Смедеревској Паланци морао завршити с радом и његови питомци отићи кућама (Бранислав А. Жорж, Завод у Смедеревској Паланци, Београд, 2006), онда је скојевка Вера Ценић, у чије преваспитавање се сумњало, опраштајући се, говорила управику Миловану Поповићу: “Господине, морам да вам кажем једну истину, која ме мучи. Ја знам да нам се ближи слобода, за којом смо ми, Скојевци, тако чезнули. Али, ја се бојим те слободе која долази. Боравак у Заводу је улио сумњу у моју веру да комунизам доноси благостање. Ја одлазим у живот сумњајући у оно зашто сам јуче била спремна да се жртвујем и живот изгубим. Вама лично и Вашој Госпођи, као и осталим васпитачима, морам да одам признање да сте нам као противници били искрени пријатељи и заштитници”. Комунистички (Титов) режим, чим се устоличио у Београду, међу првима је стрељао начелника министарства просвете тадашње Недићеве владе, Душана Милојковића, под чију је директну надлежност спадао Завод у Смедеревској Паланци. Као један од најважнијих разлога што су комунисти потом стрељали и познатог монаха Јована Рапајића био је његово учешће у васпитном раду те установе.

Sedam decenija „Halijarda“: Rizikovali živote da spasu američke pilote

Da nije bilo hrabrih ljudi iz Pranjana i okoline koji su rizikovali živote skrivajući savezničke pilote, mog oca bi ubili Nemci i ja danas ne bih pričala sa vama. Ovo su reči Barbare Hetsted, ćerke američkog pilota Čarlsa Dejvisa, koji je avgusta 1944. godine evakuisan u operaciji "Halijard", najvećoj akciji spasavanja savezničkih vojnika iza neprijateljskih linija u Drugom svetskom ratu. Ona je iz SAD stigla u podsuvoborsko selo Pranjane, gde je na nekadašnjem improvizovanom aerodromu Galovića polje obeležena 70. godišnjica misije. - Iz svake očeve reči o ovom događaju izvirala je ogromna zahvalnost koju je osećao prema narodu ovog dela Srbije, jer su ti ljudi sebe dovodili u ekstremnu opasnost skrivajući i štiteći američke pilote koji su oboreni iznad Jugoslavije. Kod svojih hrabrih domaćina, koji su njega i saborce hranili, pojili i oblačili, boravio je 66 dana. Pričao je da su seljani često gladovali kako bi piloti imali šta da jedu. Do smrti mu je bilo žao što nikada za tu plemenitost i požrtvovanost nije mogao da im se oduži - priča Barbara Hetsted.

Hrabri srpski vojnici slomili dva carstva! Šta je Arčibald Rajs pisao u izveštajima sa fronta, koji su objavljeni u švajcarskoj štampi pre 100 godina....

“Do 3. oktobra Beograd je bombardovan 36 dana i isto toliko noći. Uprkos tome, brojni stanovnici nisu hteli da napuste grad. A treba imati hrabosti pa ostati u ovom gradu jer su posledice razaranja ogromne: oštećeno je 700 kuća, od kojih 60 državih. Univerzitet je gotovo potpuno uništen, Državna fabrika duvana potpuno je izgorela, zgrada „Državne lutrije“ i Stari dvor ozbiljno su oštećeni, a najviše je stradala gradska tvrđava. Neprijatelj je bacao sve vrste projektila na nesrećni grad. Zašto su Austrijanci tako žestoko bombardovali Beograd...” Dr Arčibald Rajs je ovaj izveštaj napisao u Valjevu na samom početku Prvog svetskog 5. oktobra 1914, a objavljen je 26. oktobra iste godine u švajcarskim novinama „Lozanska gazeta“ pod naslovom „Pismo iz Srbije - poseta Beogradu pod opsadom“. Ovo je bio samo jedan u nizu izveštaja koje je ovaj Švajcarac pisao sa fronta tokom četiri ratne godine. Povod za njegov boravak u ratom zahvaćenoj Srbiji bio je poziv srpskih vlasti da Rajs kao najčuveniji kriminilog toga doba ispita zločine nad našim narodom

Промоција књиге

0
Промоција књиге биће одржана у Прибоју, 22 априла 2016. године у Дому културе Прибој, са почетком у 19,00 сати. О књизи ће говорити Владика Јоаникије...

Nova knjiga: Saveznički odstrel đenerala, autora Novice Stevanovića

0
Nova knjiga iz oblasti istorije ratne veštine Drugog svetskog rata 20. veka: Specijalna operacija protiv Kraljevine Jugoslavije 1942-1944 -“SAVEZNIČKI ODSTREL ĐENERALA“ Operacije nužne odbrane Jugoslovenska kraljevske vojske Svojevrsnom analizom istorije ratne veštine Drugog svetskog rata u nekadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, u periodu 1942-1944. godine, i oslanjajući se na arhivsku građu (dokumenti komandovanja VK VJ) koja se nalaze u državnom Vojnom arhivu, autor dokazuje: • Da su Saveznici, u okviru Čerčilove “Velike strategije obmane” protiv nemačke Vrhovne komande, vodili i posebnu vrstu operacije protiv Kraljevine Jugoslavije (specijalna, sa štabom u britanskom odseku u Kairu Direkcije za specijalne operacije), čiji je krajnji cilj bio da se kroz fizičku likvidaciju eliminiše njena vojska, koja je bila nepremostiva prepreka Titovoj partijskoj armiji (partizani) za osvajanje vlasti, i raznim manipulacijama usmerenim prema Kralju, Vladi, generalu Mihailoviću i naroda, koje je autor dokumentovao, na legalan način uspostavi komunistički režim posle završetka rata;

Уз 70-годишњицу од битке за ослобођење престонице Краљевине Југославије – Три...

0
Ове године 20. октобра обележава се 70-тогодишњица ослобођења Београда од немачке нацистичке окупације и колаборатера у Другом светском (великом) рату. После седам деценија занимљиво је вратити се на тадашње ратне прилике и суочити се са неким чињеницама које сума сумарум казују да нису биле у питању извесне “савезничке рачунице” закамуфлиране нарочитим стратегијама, она коју је имао помоћник Врховног команданта и начелник ШВК Југословенске Краљевске Војске армијски ђенерал Михаиловић “масовни устанак војске и народа”, на дати сигнал “Дан-Д” из Савезничке врховне команде, било је најбоље решење.

Popularni članci

Miro Miketić, Kroz pakao i natrag, Knjiga III, Deo šesti –...

0
Na izlazu iz Okučana vojska je već u dvojnim redovima. Kažu da je to brigada „Vuk Mandušić“ majora Janičića. Nije važno čija je brigada, važno je da su to naši četnici, ponovo naoružani, idu pred nama, neka toplina podgrijava, ne gledamo u Drljevićeve kape, jer se nadam da u prsima ovih junaka još kuca srpsko srce. Lakši ranjenici i izbjegli narod se postrojavaju. Sve ide normalno kao po satu i rasporedu. „Naprijed, sokolovi“, kaže Radovan. „Evo, tačno je pet sati, krećemo po zagrebačkoj komandi, valjda će taj Drljević biti zadovoljan našom spremnošću, sve dok ga jednog dana ne uhvatimo za gušu“. „Daj Bože, iz tvojih ustiju, Radovane, pa u Božje uši“, kaže Radule. „Ne mogu da sumnjam u taj ishod“, sa blažim osmijehom proturi djed Ljubo kroz zube. „E, ko će kome doći glave, ne znam“, upade Branko, „ali se nadam da će njegova otići prva, jer ta poganska glava ne treba da je na ramenima“.

Balkanski ratovi : 1912 – 1913

Komentari