savremenaistorija

Posts

462 OBJAVE

Comments

10 KOMENTARA

Social

Autor teksta: generalštabni pukovnik Novica Stevanović, pogled iz drugog ugla na jedan toliko zloupotrebljavan istorijski događaj! Jedna vojska – dva cilja! Tako se mogao sagledati vojni puč u Beogradu 27. marta 1941. godine kojim je glavnokomandujući vojnim snagama (više od 30.000 vojnika) vazduhoplovni general Borivoje Mirković s mlađim oficirskim kadrom ostvario svoju davno zamišljenu nameru o “kažnjavanju svih unutrašnjih neprijatelja, koji su vukli zemlju u blato” i povratak srpskoj oficirskoj časti, slavi i tradiciji, a patrijarh Gavrilo ocenio: “Privoleli smo se carstvu nebeskom, carstvu Božijem istine i pravde, narodne sloge i slobode...”
Navršava se 15 godina od početka NATO bombardovanja. Dan sećanja na žrtve stradale u bombardovanju biće obeležen nizom komemorativnih skupova. Za 78 dana ubijeno je najmanje 2.500, a ranjeno i povređeno više od 12.500 ljudi. Vazdušni napadi NATO snaga na Srbiju, odnosno tadašnju SRJ, počeli su na današnji dan pre 15 godina. Za 78 dana ubijeno je najmanje 2.500, a ranjeno i povređeno više od 12.500 ljudi. Poginuo je 1.031 pripadnik vojske i srpske policije, a teže i lakše ranjeno oko 6.000 civila, među njima 2.700 dece. Ranjena su 5.173 vojnika i policajca, a desetak osoba se i dalje vode kao nestali. Ukupna materijalna šteta procenjena je na više desetina milijardi dolara. Ratni gubici NATO u ljudstvu i tehnici nikada nisu obelodanjeni.
Zatvor u Terezinu bio je mesto u kom je Princip tamnovao zbog atentata na Franca Ferdinanda. Tamo je Gavrilo napisao svoj jedini sačuvani literarni rad, koji je nosio političku poruku. Shvativši da mu nema izlaska iz tamnice, Gavrilo Princip je ove stihove, kako se prepričava, urezao sopstvenim noktima na limenoj činiji (manjerki). Neki kažu da je jedine sačuvane stihove ispisao kašikom, i to šifrovanim robijaškim slovima, kao poruku ostalim zatočenicima. Pesma je prvi put objavljena 17. marta 1919. godine, posle Prvog svetskog rata, u "Zvonu", pod naslovom "Sarajevski atentat 1914". Tromo se vreme vuče I ničeg novog nema, Danas sve ko juče Sutra se isto sprema. I mesto da smo u ratu Dok bojne trube ječe, Evo nas u kazamatu, Na nama lanci zveče. Svaki dan isti život Pogažen, zgnječen i strt. Ja nijesam idiot – Pa to je za mene smrt. Al' pravo je rekao pre Žerajić soko sivi: "Ko hoće da živi nek mre, Ko hoće da mre nek živi!" http://www.24sata.rs/vesti/aktuelno/vest/ovde-mozete-procitati-jednu-jedinu-pesmu-koju-je-napisao-gavrilo-princip/130243.
Sveštenik iz Štrpca Dobrisav Popović umalo glavom nije platio obavljanje svoje dužnosti, jer je uhapšen i osuđen samo zato što je pričestio četničkog đenerala Samo nekoliko dana uoči hapšenja generala Dragoljuba Draže Mihailovića, u noći između 8. i 9. marta 1946. godine, na vrata štrbačkog sveštenika Dobrisava Popovića zakucala su tri čoveka. Imali su jedan zahtev – da pop Dobro ponese svoje knjige i torbu, kako bi nekoga pričestio. - Bio je policijski čas kada su trojica ljudi došli kod nas u kuću i pozvali mog oca da krene sa njima, što je on i učinio – priča za “Novosti” sin sveštenika Kosta Popović. – Otišli su preko Oskoruše na Ravance do sela Repuševići, gde su stigli tek pred zoru. Mog oca su ostavili u podrumu neke kuće gde je proveo ceo dan.
Nebojša Rašo, desno na fotografiji U Prvom svjetskom ratu Hercegnovljani su dali svoj doprinos borbi za oslobođenje i ujedinjenje. Ako se izuzme kratki period rusko-crnogorsko-bokeljske vladavine 1806-1807. godine Novljani su prvi put 1918. godine dobili svoju državu. Pored velikog broja dobrovoljaca dva Novljanina dali su veliki doprinos zajedničkoj borbi. To su Mirko Komnenović i Špiro Poznanović. Obojica su radili na mobilisanju dobrovoljaca za srpsku vojsku, Mirko Komnenović u Rusiju među zarobljenim austrougraskim vojnicima a Špiro Poznanović u Južnoj Americi.
У четвртак 13. марта у месту Ундруља, сада Дражевина обележен дан када је пре 68. година заробљен генерал Михаиловић. Приликом акције специјалне групе ОЗНЕ изведене у раним јутарњим сатима 13. марта 1946. убијени су његови пратиоци Благоје Ковач, Никола Мајсторовић и командант Вишеградске бригаде ЈВУО мајор Драгиша Васиљевић. Више стотина присутних прво је посетило место на стази изнад ундруљског потока, где се налазе споменици којим је обележено место догађаја и надгробни споменик посвећен тројици погинулих припадника ЈВУО, а затим је код цркве Св. Николе, код споменика генералу Михаиловићу у комлексу Дражевина служен помен парастос и одржан историјски час. Организатор овог скупа била је Општинска организација Равногорског покрета Републике српске из Вишеграда уз помоћ монаштва метоха добрунског манастира из Дражевине. Велики број гостију из свих крајева Републике Српске, Србије и Црне Горе топлом добродошлицом поздравио је у име домаћина синђел Јован Гардовић, захваливши се свим присутним што су на достојанствен начин обележили овај догађај. После завшетка званичног програма организовано је скромно послужење трпеза љубави за све присутне госте. Р.М.

Recent posts

Recent comments

Живомир Р. Подовац on KO JE IZAZVAO PRVI SRPSKO-SRPSKI BRATOUBILAČKI RAT?
Живомир Р. Подовац on Srbi jedini streljali svoje glumce
Живомир Р. Подовац on Srpske tradicije u temelju Evropske Unije
Живомир Р. Подовац on PODSEĆANJA – DA SE NE ZABORAVE – MILAN TEPIĆ, major:
Pošteni pronalazač on Mučenička smrt đenerala Gavrilovića
Живомир Р. Подовац on JEDAN DOKUMENT IZ 1942.
Живомир Р. Подовац on Radoš Bajić: Ravna gora će promeniti Srbiju
Живомир Р. Подовац on Radoš Bajić: Ravna gora će promeniti Srbiju
Pošteni pronalazač on Mučenička smrt đenerala Gavrilovića
Pošteni pronalazač on Mučenička smrt đenerala Gavrilovića
Живомир Р. Подовац on Zloupotreba zaplenjene dokumentacije
Живомир Р. Подовац on Komandovanje generala Mihailovića
Живомир Р. Подовац on Napad Grbljana na Kotor – 1943.