Nebojša Rašo -Rad dva Novljanina na mobilizaciji dobrovoljaca u Prvom svjetskom ratu

0

mirkovojnik  Mirko Komnenović (1870-1941) je još prije početka balkanskih ratova stupio u kontakt sa vojnim i političkim vođstvom Srbije. Takođe kao starješina Srpskog Sokola Herceg Novi i Srpske sokolske župe na primorju bio je u kontaktu sa slovenskim organizacijama u monarhiji. Za vrijeme Prvog balkanskog rata sa obavještajnim podacima uputio se u susret srpskoj vojsci u luci San Đovani di Medua. Ovo nije promaklo austrougarskim obavještajcima tako da je Mirko uhapšen 26. jula 1914. godine, znači prije objave rata, i zatvoren u tvrđavu Mamula na ostrvu koje se nalazi na ulazu u Bokokotorski zaliv. Uslijed teških uslova bolestan je prebačen u bolnicu u Dubrovnik a odatle je interniran u Trst. Iz Trsta je uspio da pobjegne u Italiju, a nakon ulaska Italije u rat odlazi u Trst i prijavljuje se kao dobrovoljac. Nikola Pašić uputio ga je u Rusiju da radi među zarobljenim austrougarskim vojnicima – Slovenima i mobiliše ih u srpsku vojsku. U logoru „Darnica“ kod Kijeva Mirko Komnenović je mobilisao preko 30.000 dobrovoljaca, uglavnom Srba. Napisao je u svojoj autobiografiji da među zarobljenicima Hrvatima i Slovencima nije bilo raspoloženja za stupanje u zajedničku borbu. U početku je radio i na mobilisanju Čehoslovaka kao i Francuza iz Alzasa. Nakon februarske i oktobarske pobune radio je na očuvanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Za potrebe saveznika u maju 1918. godine otišao je u Moskvu i izvukao Kerenskog i prebacio ga u Murmansk. Obavio je još jednu tajnu misiju za saveznike 1919. godine. Tada je i otputovao u Jekaterinburg i raspitao se za sudbinu porodice Romanov o čemu je kasnije i napisao tekst u Politici. Odlikovan je ordenom Belog orla sa mačevima IV stepena, ruskim ordenom Svetog Vladimira IV stepena, ordenom Svetog Stanislava V stepena, ordenom Svete Ane II stepena, ordenom Svetog Save III stepena, ordenom Svetog Save II stepena, ordenom Svetog Save I stepena, francuskom Legijom časti, Češkim oficirskim revolucionarnim krstom i Jugoslovenskom krunom IV stepena.

Špiro Poznanović (1860-1940) završio je pomorsku školu i poput svojih predaka počeo da se bavi pomorstvom. Međutim Drugi bokeljski ustanak 1882. godine promjenio je tok njegovog života. Pošto je učestvovao kao ustanik a ustanak je slomljen nije mu bilo povratka u Boku. Emigrirao je i skrasio se u Parizu. Po objavi rata podnio je molbu i porješenju srpske vlade dodijeljen je glavnom zapovjedniku francusko-engleskih ratnih brodova u Sredozemlju. Tako je sa broda „Courbet“ ponovo ugledao Boku. Na francuskoj krstarici „D’ Entrecasteaux“ učestvovao je u bitki u Sueckom kanalu, i odlikovan je francuskom Legijom časti. Nakon povlačenja srpske vojske zajedno sa vladom Srbije odlazi na Krf gdje ga Nikola Pašić određuje za vladinog delegata za mobilisanje dobrovoljaca u Južnoj Americi. Misija je radila u Buenos Ajresu, Kordobi i drugim gradovima. Postojao je veliki problem oko prebacivanja dobrovoljaca preko okeana tako da veliki broj prijavljenih nije uopšte došao na front. Ipak zahvaljujući njegovom radu veliki broj dobrovoljaca iz Južne Amerike borio se u srpskoj vojsci. Odlikovan je ordenom Belog orla V stepena, ordenom Sv. Save IV stepena i ordenom Jugoslovenske krune IV stepena.

 

Nebojša Rašo