Najnovije

Ruski pečati na srcu grada

Posle Oktobarske revolucije izbeglice ostavile neizbrisiv trag u našoj prestonici. Kroz Kraljevinu SHS prošlo više od 80.000 ljudi, od čega 11.000 bilo u Beogradu Beograd danas ne bi ovako izgledao da kroz njega nije prošla reka Rusa koji su pobegli iz domovine posle 1917. godine i Oktobarske revolucije. Kada današnji stanovnik prestonice podigne pogled ka fasadama najvažnijih i lepih zdanja, često će ugledati dela ruskih arhitekata: zgrade Ministarstva inostranih poslova, Vlade Srbije, Patrijaršiju... Kada uđe u Narodno pozorište, treba da zna da su balet doneli Rusi, koji su u velikoj meri usavršili operu i dramu. Na Tašmajdanu će videti Crkvu Svete Trojice, hram koji su ruske izbeglice podigle 1924. godine. I tu nas očekuje interesantna priča: pravoslavni hram, po pravilu, podiže se na moštima mučenika, koje se ugrađuju u časnu trpezu oltara, najsvetijeg mesta hrama. Ruski Hram Svete Trojice u ovom slučaju je izuzetak. On je podignut na grumenu ruske zemlje koju su ruske izbeglice ponele kao najveću svetinju...

Седам деценија од злочина комуниста у Стубици

аутор чланка је генералштабни пуковник Новица Стевановић Када је септембра 1944. године силом ратних прилика Васпитни завод у Смедеревској Паланци морао завршити с радом и његови питомци отићи кућама (Бранислав А. Жорж, Завод у Смедеревској Паланци, Београд, 2006), онда је скојевка Вера Ценић, у чије преваспитавање се сумњало, опраштајући се, говорила управику Миловану Поповићу: “Господине, морам да вам кажем једну истину, која ме мучи. Ја знам да нам се ближи слобода, за којом смо ми, Скојевци, тако чезнули. Али, ја се бојим те слободе која долази. Боравак у Заводу је улио сумњу у моју веру да комунизам доноси благостање. Ја одлазим у живот сумњајући у оно зашто сам јуче била спремна да се жртвујем и живот изгубим. Вама лично и Вашој Госпођи, као и осталим васпитачима, морам да одам признање да сте нам као противници били искрени пријатељи и заштитници”. Комунистички (Титов) режим, чим се устоличио у Београду, међу првима је стрељао начелника министарства просвете тадашње Недићеве владе, Душана Милојковића, под чију је директну надлежност спадао Завод у Смедеревској Паланци. Као један од најважнијих разлога што су комунисти потом стрељали и познатог монаха Јована Рапајића био је његово учешће у васпитном раду те установе.

Sedam decenija „Halijarda“: Rizikovali živote da spasu američke pilote

Da nije bilo hrabrih ljudi iz Pranjana i okoline koji su rizikovali živote skrivajući savezničke pilote, mog oca bi ubili Nemci i ja danas ne bih pričala sa vama. Ovo su reči Barbare Hetsted, ćerke američkog pilota Čarlsa Dejvisa, koji je avgusta 1944. godine evakuisan u operaciji "Halijard", najvećoj akciji spasavanja savezničkih vojnika iza neprijateljskih linija u Drugom svetskom ratu. Ona je iz SAD stigla u podsuvoborsko selo Pranjane, gde je na nekadašnjem improvizovanom aerodromu Galovića polje obeležena 70. godišnjica misije. - Iz svake očeve reči o ovom događaju izvirala je ogromna zahvalnost koju je osećao prema narodu ovog dela Srbije, jer su ti ljudi sebe dovodili u ekstremnu opasnost skrivajući i štiteći američke pilote koji su oboreni iznad Jugoslavije. Kod svojih hrabrih domaćina, koji su njega i saborce hranili, pojili i oblačili, boravio je 66 dana. Pričao je da su seljani često gladovali kako bi piloti imali šta da jedu. Do smrti mu je bilo žao što nikada za tu plemenitost i požrtvovanost nije mogao da im se oduži - priča Barbara Hetsted.

Hrabri srpski vojnici slomili dva carstva! Šta je Arčibald Rajs pisao u izveštajima sa fronta, koji su objavljeni u švajcarskoj štampi pre 100 godina....

“Do 3. oktobra Beograd je bombardovan 36 dana i isto toliko noći. Uprkos tome, brojni stanovnici nisu hteli da napuste grad. A treba imati hrabosti pa ostati u ovom gradu jer su posledice razaranja ogromne: oštećeno je 700 kuća, od kojih 60 državih. Univerzitet je gotovo potpuno uništen, Državna fabrika duvana potpuno je izgorela, zgrada „Državne lutrije“ i Stari dvor ozbiljno su oštećeni, a najviše je stradala gradska tvrđava. Neprijatelj je bacao sve vrste projektila na nesrećni grad. Zašto su Austrijanci tako žestoko bombardovali Beograd...” Dr Arčibald Rajs je ovaj izveštaj napisao u Valjevu na samom početku Prvog svetskog 5. oktobra 1914, a objavljen je 26. oktobra iste godine u švajcarskim novinama „Lozanska gazeta“ pod naslovom „Pismo iz Srbije - poseta Beogradu pod opsadom“. Ovo je bio samo jedan u nizu izveštaja koje je ovaj Švajcarac pisao sa fronta tokom četiri ratne godine. Povod za njegov boravak u ratom zahvaćenoj Srbiji bio je poziv srpskih vlasti da Rajs kao najčuveniji kriminilog toga doba ispita zločine nad našim narodom

Промоцијa књиге „Црногорска Санџачка војска на Горњодринском фронту (1914-1915)“

0
Његово Преосвештенство Епископ будимљанско-никшићки и администратор милешевски Г. Јоаникије учествовао је у промоцији књиге "Црногорска Санџачка војска на Горњодринском фронту (1914-1915)“, аутора Предрага В.Остојића, која је у петак 22. априла 2016, представљена у Дому културе "Пиво Караматијевић“ у Прибоју. Владика је запазио да је вриједност промовисане књиге у томе што је у њој аутор, са великом пажњом и прецизношћу,истакао све заслуге дијела црногорске војске која је заједно са српском војском ратовала у Првом свјетском рату на овом подручју од Пљеваља до надомак Сарајева, а послије у повлачењу у до Карађорђевих шанчева на Јавору. Њихов отпор, истакао је Преосвећени Епископ, завршио се на Мојковцу и Беранама, гдје је црногорска војска у оним данимакада се српска војска била повукла према Грчкој, пружила свој последњи и одсудни, јуначки отпор, који је ушао у легендуи гдје се нарочито прославио славни командант Санџачке војске сердар Јанко Вукотић.

Ekskluzivno – Radoš Bajić: Ideolozi bi da sravne Goru

0
Autor „Ravne gore“ odgovara na kritike koje su pratile prvi deo ratne trilogije: Serija je dočekana na nož zbog svih naših raskola. Progovorili smo posle 70 godina jednoumlja. Dražu sam prikazao kao normalnog čoveka i patriotu. Moj Tito je nov, drugačiji, zanimljiv i uverljiv. Posle deset epizoda serije „Ravna gora“, koje su samo prvi deo najavljene ratne trilogije „1941-1944 [1945.]“, autor Radoš Bajić ekskluzivno za „Novosti“ odgovara na najvažnije kritike i kontroverze koje su pratile njeno emitovanje... Zamera vam se da niste do kraja poštovali istorijske istine - Krcun se pojavljuje sa Titom u Zemunu, a tada je, navodno, bio u Užicu, Koča dočekuje Broza iako je u aprilu već isključen iz partije... - „Ravna gora“ je umetnička, igrana, autorska serija koja je inspirisana događajima za koje je istorijski potvrđeno da su se dogodili, ili je verovatno da su se mogli dogoditi. To nije pozivanje na gole autorske slobode, to je uobičajen postupak u kreativnoj umetničkoj formi. Da je „Ravna gora“ dokumentarna, naučna, istorijska serija koja isleđuje tačnost svih relevantnih istorijskih podataka - to ne bilo moguće. Dakle, oni koji su mi to zamerali mešali su babe i žabe. Nekima, poput izvesnog hobi istoričara Samardžića iz Brusa, to je bio povod da organizuje antikampanju protiv „Ravne gore“. Kao i da koristoljubivo sebe promoviše u ozbiljnog istoričara. Inače, čovek je po struci ekonomista.

Popularni članci

Ima jedna kršna zemlja na Balkanu – Hercegovina

0
Ni siromašnije zemlje ni većeg bogatstva u karakterima, ni manje zemlje ni većeg broja pravih ljudi.“ U samo jednoj rečenici vladika Nikolaj Velimirović opisao je zemlju Hercegovu, Hercegovinu. Smještena između Jadranskog mora, obala Neretve i Trebišnjnice i vrhova Zelengore i Maglića, prekrivena bogatim i plodnim kraškim poljima, Hercegovina već vijekovima u dobrim, u naopakim i u zlim vremenima opstaje. To čini zahvaljujući svojim ljudima i njihovom karakteru koji je oduvijek odisao gostoprimstvom, čašću, poštenjem i hrabrošću. Ne kaže se slučajno za Hercegovinu „Sav svijet naseli, sebe ne raseli“. Uistinu ovaj danas slabo naseljeni, zapušteni i zaboravljeni kraj, kroz vijekove je svoje najbolje i najvrednije davao za neke više ciljeve i interese. Hercegovina je uvijek bila prva na braniku otadžbine. Kad je trebalo krv prolivati, Hercegovci bi stizali prvi a odlazili poslednji; kad bi zavladala glad i bijeda, Hercegovci bi odvajali od svojih usta za druge, a opet, kad bi došla vremena blagostanja, ne bi se razmetali.

Komentari