Category: Vesti

Related categories

(Saopštenje za javnost) Beograd, 28. februar - Republička asocijacija za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta, na čijem čelu je narodni poslanik Aleksandar Čotrić, oštro se protivi inicijativi SUBNOR-a da se na glavni trg u Užicu vrati spomenik Josipu Brozu Titu, jer je njemu i njegovoj ideologiji mesto u muzeju i tamo bi trebalo i da ostanu. Osim što je Užicu nametnuo svoje ime, Tito ništa nije učinio za ovaj grad. Naprotiv, novembra 1941. godine, da bi pobegao iz Užica pred Nemcima, što je činio i tokom celog rata, Tito je u bici na Kadinjači nepotrebno žrtvovao kompletan Radnički bataljon, sastavljen od stotina srpskih seljaka i radnika iz Užica i okoline. Podsećamo da Parlamentarna skupština Saveta Evrope zahteva i od Srbije da osudi zločine komunističkog režima, a Ustavni sud Slovenije je zabranio da se u Ljubljani ulica nazove po Titu, jer je "njegovo ime simbol komunističkog režima koji je kršio ljudska prava".
U svečanoj sali Kancelarije za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu 22. februara 2013. u organizaciji Republičke asocijacije za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta i Udruženja pripadnika JvuO 1941-1945. Održana je promocija Kalendara za 2013. godinu posvećenog generalu Mihailoviću i pripadnicima Ravnogorskog pokreta. Veliki broj prisutnih na ovoj večeri u ime Udruženja pripadnika JvuO 1941-45 pozdravio je dr Dušan Đukić, predsednik, u ime Republičke asocijacije za negovanje tekovina ravnogorskog pokreta profesor Predrag Ostojić, u ime priređivača kalendara Miloš Pavković i generalštabni pukovnik Novica Stevanović. Prisutni su na početku promocije imali priliku da vide dokumentarni film o operaciji Halijard, koji je na najbolji način osvedočio događaje iz 1944. u kojima su pripadnici JVuO, pod komandom generala Mihailovića uz u istoriji nezabeleženu požrtvovanost srpskog naroda uspeli da spasu i omoguće bezbedan povratak za više od 500 savezničkih avijatičara.
Promocija zidnog kalendara za 2013. godinuUdruženja pripadnika Jugoslovenske vojske u Otadžbini 1941 – 1945. godine i Republičke asocijacije za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta, biće održana u u svečanoj sali Kancelarije Vlade Srbije za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu, u Beogradu, ulica Vasina broj 20 u petak 22. februara 2013. Postala je tradicija poslednjih nekoliko godina da u ovom prostoru budu predstavljeni kalendari sa fotografijama iz istorijata Jugoslovenske vojske u otadžbini, kao i da se tom prilikom prisutnima obrate predstavnici dva udruženja koja baštine tradiciju Jugoslovenske vojske u Otadžbini i Ravnogorskog pokreta, istoričari, publicisti, književnici, profesori univerziteta, advokati i druge istaknute ličnosti javnog i kulturnog života. U prvom delu večeri prisutnim će se obratiti dr Đušan Đukić, predsednik Udruženja pripadnika JVuO 1941 – 1945. i Aleksandar Čotrić, narodni poslanik i predsednik Asocijacije za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta, kao i jedan od autora kalendara gospodin Miloš Pavković. Drugi deo večeri posvećen je razgovoru i druženju sa preživelim pripadnicima JVuO i Ravnogorskog pokreta. Prisutni na promociji dobiće primerke kalendara.
Kada su je koleginice pitale kako može da izdrži da radi u nemogućim uslovima, doktorka Elizabet Mekbin Ros kratko je odgovorila: „Pa, neko mora.” – Umrla je 14. februara 1915. u Kragujevcu, lečeći srpske vojnike od pegavog tifusa Elizabet Mekbin Ros je rođena 1876, u mestu Tejn, u brdovitim predelima Škotske. Odrasla je u imućnoj porodici. Njen otac je bio direktor londonskog odseka Komercijalne banke Škotske. Medicinu je diplomirala u Glazgovu 1901, a nedugo posle toga, u okviru kolonijalne medicinske službe, odlazi u Persiju, današnji Iran. O nevoljama i bolestima ljudi u toj zemlji napisala je knjigu, a u domovinu se vraća 1914. Umesto planirane specijalizacije iz oblasti tropskih bolesti, čuvši za nevolje srpskog naroda, ona se priključuje britanskoj lekarskoj misiji koja putuje za našu zemlju. Za razliku od puritanske Britanije, Srbija joj je izgledala slobodno. Elzi Inglis, borac za ženska prava, ovako piše o dočeku i statusu koje su britanske doktorke imale u Srbiji: „I u Britanaji su ove žene bile lišene političkih, socijalnih i ekonomskih prava. U Srbiji su se prema njima odnosili sa velikim poštovanjem i, što je još važnije, imale su jednak status. Srbi su im dali slobodu. Dozvolili su im, prvi put u životu, da rade u oblastima rezervisanim za muškarce, da žive i putuju samostalno. One su radile u bolnicama, čak i kao vozači vojnih saniteta, pokazujući zapanjujuću hrabrost, kao što je to slučaj sa dr Elizabet Ros.” Sećanje na prošlost je nada u budućnost Povodom 98 godina od smrti Elizabete Mekbin Ros, za diplomate Velike Britanije, Kanade i Australije organizovan je prijem u Skupštini grada Kragujevca. Gradonačelnik Veroljub Stevanović je rekao da je „nemerljiva žrtva britanskih humanitarki utkana u dobre odnose država i naroda”, a ambasador Kanade Roman Vaščuk poručio je da je „sećanje na prošlost nada u budućnost”.

Ostali tekstovi

Komentari