- A.Bajt navodi: “Pisanje Edvarda Kardelja i Josipa Broza 17.novembra 1941, Brozov članak za američki časopis ‘Slobodan svet’ (Free World) 1944, njegovo izlaganje na Petom kongresu njegove kompartije 1948, OTKRIVA ISTINU: partizani su prvi napali snage četnika, 2.novembra 1941 u 4.00 ujutro.“ (Vojnostručnom analizom, pregledom situacije na vojnoj karti i operativne situacije na Kraljevačkom frontu (Kraljevačka operacija VČJ JV), došli smo do stvarnih činjenica o toku borbenih dejstava: Vojnički ne stoji njihov ‘kontranapad’ na četnike na 10 km od Užica, koje su tu bile razmeštene, a ne u borbenom poretku. Tvrdnja da je Komanda VČJ povukla jedinice iz opsade Kraljeva je vojnički ne moguća: to je razdaljina od 100 km do Užica. Tako je istovremeni opoziv četnika od Kraljeva i njihov napad na Užice fizički ne moguć. Drugo, izveštaj Brozovog GŠ od 4.novembra dokazuje da su četnici svoje čete kraj Kraljeva opozvali tek posle Brozovog zauzimanja Požege 3.novembra. A Broz je napao 2.novembra. Takođe, major Radoslav Đurić, komandant u opsadi Kraljeva, dobija naređenje da podigne opsadu četničkih trupa 2.novembra u 14.00 časova, dakle posle početka napada na Užice, a trebao je krenuti noću 3/4.novembar. Jasno se vidi da je Brozov izveštaj od 17.novembra – TROSTRUKO NEISTINIT. Uvidevši da mu je LAŽ vojnički potpuno providna, u svom opisu iz 1944, Broz ne pominje dizanje VČJ sa Kraljeva, već kao razlog napada na VČJ navodi „jako važne četničke dokumente“ iz komande u s.Kremna.kom.ŽRP) A.Bajt iznosi i nove činjenice i zaključuje: „Te dokumente Broz i njegovi NIKADA nisu pokazali. Ni istoričari (do danas!) ne znaju ništa o njima. Broz u toj izjavi (1944) sada šalje i VČJ sa Kraljeva, u napad na Čačak. Dakle, NE na Užice kako je pisao 1941. Broz, toliko KRIVOTVORI istinu, da sam sebi skače u usta. Njegova desna ruka, E.Kardelj, piše 1941. suprotno od svog šefa Broza: ‘partizani napad očekivali i odgovorili kako treba’. Jedan od njih, ili obojica na različite načine su – LAGALI. Time se stavlja tačka na pitanje: Ko je otpočeo bratoubilački rat među Srbima? To je – Josip Broz. Broz LAŽE i kada kaže 1941, da su u napadu učestvovali vojnočetnički odredi povučeni sa opsade Valjeva, da u svom članku iz 1944. to NE pominje. Naprotiv, piše da je naredio da njegove jedinice sa opsade Valjeva, napadnu VČJ. Izvukavši se sa Valjeva, Broz je ostavio VČJ da se SAME bore protiv NEMACA.“ (Broz bi istrajavao na toj LAŽI, ali je te noći u obilasku položaja na Valjevu bio Dragoljub Mihailović i BRITANSKI oficir misije Bil Hadson. Zato je brzo odustao od svoje LAŽI. Onda su brozovci ubacili i LAŽ da su kod četničkog oficira, koga su uhapsili dok je pio kafu u kafani (!?) u Užicu, našli, navodno, planove vojnih četnika za napad na Užice. NITI su ikada naveli ime i prezime oficira, NITI su pokazali „nađeni“ plan vojnočetničkog odreda za napad na Užice. Vrhunac koji otkriva svu laž Broza i njegovih saradnika da su vojnočetničke jedinice i D.Mihailović, napali Užice, jeste izveštaj GŠ partizana od 7.novembra 1941, u kome doslovce stoji: „..preventivne mere, koje je po naređenju tog štaba izveo štab Užičkog partizanskog odreda…“. Ovo je dokumentovani dokaz da je postojao partizanski plan za napad na vojne četnike, a NE obratno. Preventivno, znači preduzimanje nečeg – PRE. Dakle, Broz je napao četnike PRE nego su vojnočetničke jedinice „napale“ brozovce. Da je Josip Broz stvarno držao do Sporazuma, dovoljno je bilo, budući da je u rejonu Užice bio višestruko jači, da svoje snage samo stavi u – punu borbenu gotovost. Utoliko pre, što ni jednom oficiru VČO u tom rejonu nije bilo ni na kraj pameti da – napada. Znali su za naređenje D.Mihailovića da se Sporazum mora – poštovati. Takođe, bili su višestruko slabiji. Glavne snage VČO su i dalje vodile borbe protiv Nemaca u opsadi Kraljeva u Kraljevačkoj operaciji Komande VČJ JV.kom.ŽRP) Aleksander Bajt zaključuje: „Broz i komunisti su počinili izdaju i otpočeli bratoubilački građanski rat. Zašto je početkom decembra 1941, E.Kardelj (i Broz) poslao pismo (i LAŽ) baš Glavnom štabu partizanskih odreda Slovenije? Kardelj je hteo da Slovence uplaši od ‘četništva’. Još pre 2.novembra, Broz je naredio napad na četničke jedinice u Loznici i rudniku Zajači 28.oktobra 1941. Broz je ne samo PRVI započeo borbe s četnicima, nego se na te borbe pripremao unapred i veoma sistematično. Začetnik bratoubilačke borbe je bio on, Broz, a ne Mihailović.“ (v.A.Bajt, s.311-318, 337; MORS-VA, ČA, 50, 5, 1; brozovski falsifikati: ČA, 50, 2, 1; 50, 6, 1; NAV, Periodika..; arhiv Hronologije, autor; Peti kongres..) [FALSIFIKAT: Uvidom u dokumenta koje navodi g.A.Bajt, može se svaki čitalac uveriti u to, ko je u stvari otpočeo građanski rat u Jugoslaviji. Takođe, uvidom u, za ovo vezani, dokumenat u Zborniku dokumenata, tom 14, knjiga 1, str.44, dokumenat br.13[1], jasno se pokazuje da je čisti, bez skrupula – falsifikat. Navodni dokumenat, kako navode sami komunistički autori, je bez datuma, bez potpisa, bez završetka. To onda uopšte nije dokumenat? Pogotovu ne vojni i ne izvršni. To je običan komad papira koji je mogao napisati bilo ko. Autor ove Hronologije utvrdio je da je, u istoj knjizi, falsifikat i dokumenat 14[2] na s.46-47. Cilj falsifikata je bio da se u komunističku propagandu da su VČJ otpočele građanski rat, uvuku i dva aktivna oficira JV, inače dva komandanta odreda Ignjatović i Filipović (prema dokumentaciji Komande VČJ, njega su još 5.oktobra komunisti zverski mučili, a potom zaklali). Odakle ovakav zaključak. Pomenuti «dokumenat» je naređenje Ignjatovića za Filipovića, o napadu i razoružanju komunista. I laiku je jasno, ako je samo odslužio vojni rok, da ne može komandant istog ranga naređivati drugom komandantu istog ranga, a bez učešća višeg nivoa komandovanja. To je moguće samo u situaciji ako pretpostavljena komanda svojim naređenjem da ovlašćenje jednom od njih, da je operativno, samo operativno, pretpostavljeni onom drugom. To se radi samo kao privremeno rešenje za određenu borbu, boj ili operaciju. Takvo naređenje za ovaj slučaj Komanda VČJ – nije izdala. Dakle, čak i da je kapetan 2.kl. Vučko Ignjatović izdao to naređenje, ono za poručnika Stojka Filipovića je bezpredmetno i – neobavezujuće. I ove činjenice do kojih smo analizom sadržaja spisa, došli, još više potvrđuje zaključak A.Bajta. Dakle, svojim, gore citiranim naređenjem, Josip Broz[3] je otpočeo prvi međusrpski građanski rat. Da se radi o ISTINI, govore dokumenti Josipa Broza, Edvarda Kardelja i komandi partizanskih jedinica i vojnostručna analiza tih njihovih dokumenata. Broz je opozvao svoje snage, zajedničke sa VČJ JV, sa opsade Kraljeva, Valjeva, Novog Pazara. Time su Broz, njegov Štab i CKKP JB, počinili izdaju. I ne samo to. Tim je snagama napao VČJ i otpočeo bratoubilački, građanski rat. Sa Kraljeva diže jedinice 24.oktobra i njima, 2.novembra, napada VČJ na Trešnjici (Užice). Broz je optuživao D.Mihailovića za Kraljevo, a Mihailović je trupe VČJ povukao TEK 3.novembra, pošto su brozovci zauzeli Požegu (koju su VČJ oslobodile od Nemaca) i pošli u napad na Štab VČJ JV na Ravnoj Gori. Broz, bez i malo skrupula, pregovara sa tim istim komandantom VČJ 26.oktobra u s.Brajići. Samo osam dana pre opšteg napada na četnike. I sedi za stolom prekoputa Mihailovića, a već, prema datumima na spisima, ima spreman plan za napad na njega. Uz pregovore, koji su samo trebali da zamajavaju Mihailovića, dovršava razmeštaj i pripremu jedinica za OPŠTI, VEROLOMNI, napad na vojnočetničke jedinice – svoje Saveznike. Broz time čini da jedino korist od toga imaju – Nemci, Italijani, Bugari, Hrvati. Inače, Vojnočetnički odredi su pre Užičkog boja uvek prvi ulazili i oslobađali mesta Užice, Požega, Ivanjica, Čačak, Gornji Milanovac, uz velike žrtve vojnočetničkih odreda u tim borbama protiv nemačkog okupatora. Dokumenta pokazuju, da bi se komunističke jedinice jednostavno ušetali u već oslobođena mesta i tražili pola svega plena, ali i vlast svojih protivzakonitih tzv. Narodno oslobodilačkih odbora. Pošto bi VČJ, zauzete borbama na frontu prema Nemcima, u gradovima ostavljali samo slabe teritorijalne jedinice, brozovci bi ih mučki napadali, pokušavajući da ih zarobe ili unište. Na kraju su, uprkos sporazumu Mihailović-Broz, izvršili mučki, iznenadan opšti napad na Jugoslovensku vojsku u gradu Požega. Pošto su pod svojom kontrolom držali fabriku oružja u g.Užice, iz okolnih mesta nasilno su mobilisali, pod pretnjom smrtne kazne, vojnosposobne muškarce, dovozili u Užice, tu ih naoružavali i zadržavali u gradu. Tako su lukavo gomilali svoje snage u g.Užice. Od 10.000 pušaka, za Jugoslovensku vojsku su dali samo 500, a po sporazumu morali dati 5.000. Takođe, od više desetina hiljada metaka za Vojsku su dali samo 24.000! Otvoreno su brozovci govorili: «U Zapadnoj Srbiji samo nam Požega smeta pa da svoju odluku sprovedemo u delo.» Da je ovo bio samo odgovor na komunističko kršenje sporazuma Mihailović-Broz, vidi se iz naredbe komandanta Požeškog odreda, kapetana 2.kl. Vučka Ignjatovića. Komunisti JB su napali na VČJ JV 31.oktobra (na Ribaševinski odred kod s.Trnava) i 1.novembra (na isti Odred), a na Užice 2.novembra u 4.00 časa. Ignjatović je svoju zapovest O.br.1 izdao 1.novembra u 17.00 časova u Požegi, za kontranapad u cilju pomoći Ribaševini. Dakle, očigledno kao odgovor na brozovski napad na odrede u rejonu s.Ribaševina (severno od v.Užice). Ignjatović tek uveče, 1.novembra, polazi iz Požege za s.Ribaševina. Ali kasno. Brozovci ujutru već otpočeše, iznutra (na grupe VČO u samom gradu) i spolja, napad na Užice. Požeški VČO se morao okrenuti pravcu za Užice. Slično je tada nastalo stanje za sve vojnočetničke jedinice u Užičkoj zoni – svi u pomoć Užicu. kom.ŽRP]
A da bi sve bilo jasnije, navodimo i hronološku jedinicu 229, jednu od više vezanih za Kraljevačku operaciju VČJ JV :
- <4.oktobar-2.novembar 1941. (Kraljevačka operacija) Jelički, Žički, Ljubićki, Trsteničko-gočki, Kotlenički, Adranski, vojnočetnički odredi, Odred smrti, Borbena grupa Janković, Udarna grupa Bojović, Štabna četa, Komande VČJ JV; Vrnjačko-trstenički dobrovoljački odred. Ustaničke snage, oko 4500 vojnika četnika JV, sa dva topa i bornim kolima i 1500 brozovaca sa dva topa, napadaju nemački garnizon Kraljevo. Garnizon čini oko 3500 odlično utvrđenih nemačkih vojnika, sa glavnim uporištem u Poljoprivrednoj školi, avijacijom na aerodromu Lađevci i na aerodromu kod Fabrike aviona. Operaciju 4.oktobra planira Zajednički vojnočetničko-partizanski štab. Po planu operacije, postoje snage za opsadu garnizona i obezbeđujuće snage. Vojnočetnička komandoska grupa pod komandom kapetana Jovana Deroka, 15/16.oktobar zauzima Kamidžorski most i prodire prema gradskom aerodromu, ali se vraća na polazne položaje jer se brozovci, umesto da istovremeno krenu u napad, nisu pomerili s mesta. Nemačka udarna grupa, sastavljena od tenkova u pratnji pešadije, 20.oktobra vrši prodor prema s.Žiča, uz bombardovanje Manastira Žiča, avionima sa a.Lađevci. Vojnici Žičkog i Ljubićkog vojnočetničkog odreda, pružaju herojski otpor. Sa bombama u rukama skaču na nemačke tenkove i borna kola, ginući zajedno sa Švabama. Junački gine i komandant Žičkog odreda kapetan Dušan Laušević. [Ranjen u obe noge, Laušević poslednjom ručnom bombom, diže u vazduh sebe i Švabe oko sebe. Ljubićki odred je imao preko 80% izginulih vojnika i starešina, tako da je brisan iz brojnog stanja VČO JV.kom.ŽRP] Nemci spaljuju manastirski konak. U pomoć braniocima Crkve i Manastira Žiče, stiže Borbena grupa narednika Milutina Jankovića i Štabna četa pod komandom poručnika Dragomira Topalovića. Jurišem, vojni četnici nateraju Nemce u bekstvo u manastirskoj šumi. Komunisti su ostali pasivni na polaznim položajima (!?), priželjkujući uništenje vojnočetničkih jedinica. U 00.30 časova 21.oktobra, napad je ponovljen svim snagama VČO, ali bezuspešno, zbog potpune komunističke izdaje. Uveče, oklopna kolona Nemaca sa položaja kod Poljoprivredne škole, vrše prodor na Ružinsko brdo, odakle brozovci BEŽE, ostavljajući top na položaju. U s.Jarčujak, 22.oktobra ujutro, Udarna grupa komandosa poručnika Jovana Bojovića, vrši uspešan protivnapad na Švabe. Komandi vojnočetničkih jedinica, 26.oktobra, stižu kao pojačanje dva velika tenka „hotčkins“. [Tenkove su zarobili od Nemaca vojnici vojnočetničkih jedinica u borbi na putu Kragujevac-Gornji Milanovac.kom. ŽRP] Komunista u Zajedničkom štabu operacije, naređuje povlačenje Dragačevskog bataljona JB i drugih komunističkih jedinica, ne poštujući odluke Zajedničkog štaba operacije. U 20.35 časova, 28.oktobra, počela je artiljerijska priprema iz dva topa vojnočetničkih jedinica i jednog topa brozovaca. U 23.00 časova krenuli su Tenkovski vod VČJ prema Poljoprivrednoj školi, označeni kukastim krstovima. [FALSIFIKAT: Tenkovima su upravljali oficiri i podoficir Vojske Kraljevine Jugoslavije, što se jasno vidi na slici: činovi (tzv. epoletuške), oznake na šapkama i šajkači. Brozovci napravili falsifikat i čak ovaj dan slavili kao dan tenkovskih jedinica svoje JNA. Izveštaj Komande 8.armije Vermahta: „1.novembra izvršen je napad sa dva tenka ‘hotčkins’ oteta kod Milanovca. Protivtenkovska vatra nije imala uspeha i ovi su prodrli duboko u grad. Tenkove je pratilo 50 Mihailovićevih ljudi koji su se nalazili u Mataruškoj Banji i Musinoj reci.“ Zašto bi Nemci lagali da su tenkovima upravljali lojalisti, a ne brozovci? I još jedan dokaz o komunističkoj prevari: Nemci 17.decembra 1941, poternicom traže potporučnika Žarka Borišića iz s.Trvušine (Čačak), zbog upravljanja tenkom pri napadu na Kraljevo. kom.ŽRP; v.K.Nikolić, knj.1, s.140, 160] Tenkisti su zavarali Švabe i propušteni su bez borbe do pruge Kraljevo-Čačak. Okrenuvši nazad dejstvuju mitraljezima i ručnim bombama kroz kupole tenkova, jer nije bilo tenkovskih granata. Tada su krenule VČJ sa svih položaja oko grada u opšti napad. Od brozovskih snaga u napad kreće samo Trnavski bataljon Čačanskog partizanskog odreda. Ostali nisu mrdnuli iz svojih rovova. Pri trećem napadu, poručnik Simo Uzelac ušao tenkovima u grad i ispalio raketu za napad pešadije. Napali su samo vojnočetnički odredi. Partizani se nisu pomerili s mesta. Zato su VČO pretrpeli velike gubitke. Od 100 četnika Jeličkog odreda poginulo 70, s komandantom Jovanom Bojovićem na čelu. Pali su i komandant Žičkog odreda kapetan Dušan Laušević i poručnik Simo Uzelac zamenik Bojovićev. Od brozovaca niko nije poginuo. Niko od Brozovog GŠ i GŠ za Srbiju, nije obišao front na Kraljevu. Prema poručniku Zvonku Vučkoviću, komandantu Takovskog vojnočetničkog odreda, partizani su se bavili „sređivanjem zaleđa“, potrebnim za planirano preuzimanje vlasti. Brozov istoriograf Vladimir Dedijer, prisutan kod Kraljeva, priznaje „partizansku krivicu za neuspeh i nepotrebne četničke žrtve“. Brozovci su mučki ubili četničkog komandanta kapetana Jovana Deroka i oteli mu dva topa. (v.A.Bajt, s.305-08; V.Dedijer, Dnevnik, knj.2) U ovoj operaciji gine 250 vojnika VČJ. Pored navedenih oficira, poginuo je i kapetan Petar Dejanović. Topovska baterija VČJ, 31.oktobra, pogađa švapski transportni avion u sletanju na a.Beranovac kod Fabrike aviona. Opsadu Kraljeva snage VČJ dižu 3.novembra. Razlog je što su komunisti, otpočeli građanski rat napadom na VČJ u Užicu, Požegi i Karanu. [Nastupila je potpuna komunistička izdaja. Josip Broz potpaljuje prvi srpsko-srpski građanski rat.kom.ŽRP] Snage obezbeđenja operacije su: (1) Vrnjačko-trstenički dobrovoljački odred, pod komandom poručnika Ljubodraga Milenkovića, obezbeđuje snage opsade sa istočnog pravca i vodi Popinsku borbu sa nemačkom kolonom iz sastava 717.divizije, 13.oktobra na r.Popina kod Trstenika. Posle bitke jedan deo Odreda preko pl.Goč, a drugi preko s.Rsavci i s.Otroci, stiže u s.Dragosinjci i pridružuje se Kraljevačkom odredu u opsadi Kraljeva. U toku bitke na r.Popini, Dragosinjačka četa brozovaca bila je opkoljena i skoro uništena u borbi protiv Nemaca, između Trstenika i železničke stanice Vrnjačka Banja, kod tzv. Zaklopačkog tesnaca, ostaci se povukli u s.Dragosinjci. (v.Zbornik radova…borbe za Kraljevo 1941, s.155, 247-250) Vrnjački odred vodi uzastopne borbe protiv Nemaca i to: 13.oktobra na Batal livadama kod Ratine, 14.oktobra u s.Metikoši, 25.oktobra u s.Ratina, 30.oktobra u s.Vraneši, 31.oktobra u s.Vrba, 1.novembra u s.Kovanluk. Pošto su snage u opsadi Kraljeva otišle na Zapad, Odred se povlači u s.Kamenica, gde 7.novembra 1941, na sastanku Odreda, dolazi do raspada istog. Tvrdokorno komunističko-brozovsko jezgro traži da bude samo partizanski, dok dobrovoljci i vojnici JV da ostane dobrovoljački ili četničko-partizanski. Najveći deo sastava stupa u Trsteničko-gočki vojnočetnički odred. Brozovci odlaze u Kraljevački odred, a manji deo na Jelenak gde ih opkoljavaju četnici K.Pećanca i razbijaju. (2) Trsteničko-gočki vojnočetnički odred, na osnovu naređenja Komande VČO JV-Gorski štab 1, od 6.septembra, o opštem napadu na Nemce, se prebacuje na kraljevački front i nalazi u snagama za operaciju sve dok ista traje. (v.ppuk.S.Živanović, s.283) Odred zatvara istočni pravac i vodi borbe protiv Nemaca u rejonu s.Vraneši-s.Dragosinjci-s.Vrba-s.Zaklopača-s.Ratina. Hrabro se bori protiv nemačkih ispada ka Ratini, Zaklopači i Vrbi, nanoseći im gubitke, a napadajući iz pravca Ratine, ulazi u predgrađe Kraljeva. Odred je pretrpeo velike gubitke. Posle pada opsade vraća se na pl.Goč i Ravnu planinu. U svoje redove prima preostale borce iz Vrnjačkog DO, koji se raspao. U proleće 1942, Odred je jezgro za osnivanje Druge trsteničko-gočke brigade pod komandom kapetana 2.klase Dušana Radovića-Kondora. (3) Adranski vojnočetnički odred, pod komandom Branka Zdravkovića obezbeđuje zapadni pravac u rejonu s.Adrani-s.Jarčujak. (4) Kotlenički vojnočetnički odred, pod komandom potpukovnika Radojka S. Jovandarića iz s.Obrva, obezbeđuje pravac od s. Sirča. (5) Partizani pod komandom Pavla Jakšića, obezbeđuju pravac s južne strane. (v.Ž.R.Podovac, Monografija…,Gl.7) Komandant Kotleničkog četničkog odreda na opsadi Kraljeva 1941, u svom dnevniku piše: „Za malo pa od opsade Kraljeva malo osta na svom mestu: moj odred na Sirči; četa partizana u Čukojevcu; Adranski četnički odred pod komandom Branka Zdravkovića u Adranima do Jarčujka; partizanski odred Pavla Jakšića sa južne strane, a sa istočne strane – od Trstenika kao da je otvoren put Nemcima, ako ga nije zatvorio odred kapetana Gordića…Svi ostali odoše ka Čačku u međusobnu borbu.“ (v.GA, Kraljevo oktobra 1941) Švabe u obruču su 14.oktobra streljali 1757 talaca civila (1738 muškaraca, 19 žena), zbog pretrpljenih gubitaka.(v. M.Samardžić, t.1, s.52-61) [Nemačka komanda Jugoistoka izveštava Vermaht, da je streljano „1736 ljudi i 19 žena..“ (v.NAV, 312, 425, 8003005; D.Sotirović-B.Jovanović, s.518; Zbornik, t.12, knj.2, s.987-1163, čija arhivska oznaka: MORS-VA, NA, k.70, reg.br.18/1)] U Kraljevačkoj operaciji, napadne snage čiju glavninu čine vojnočetnički odredi JV, obezbedile su relativno povoljan odnos snaga od 2:1 u korist napadača. [Prema principima ratne veštine minimalan potreban povoljan odnos snaga je 3:1 u korist napadača. Garnizon i železnički čvor Kraljevo, za Nemce je imao strateški značaj. Zato su ga branili jakim snagama i veoma uporno. Operacija, sačinjena od više borbi i bojeva, nije uspela, ne samo zbog nemačke upornosti, već i zbog nelojalnog i prevrtljivog ponašanja komunista, posebno posle stizanja J.Broza iz Beograda na teritoriju oslobođenu od strane vojnočetničkih odreda kod Gornjeg Milanovca. On će odmah prionuti da sabotira Kraljevačku operaciju i da šalje svoje Srbe-komuniste na Srbe lojaliste. Svojim kobajagi prisustvom u Operaciji, komunisti su zamajavali Komandu VČJ JV. U stvari su preotimali u pozadini (svojim glavnim snagama) teritoriju koju su oslobodili četničke snage pod komandom pukovnika Dragoljuba Mihailovića. Da su VČJ same napale Kraljevo, neometane od strane brozovaca, imale bi više uspeha i mnogo manje gubitaka.kom.ŽRP]
___________________________________________________________________________
1 Sadrži odlomak iz upravo završenog rukopisa za knjigu hronologije borbi, bojeva i operacija Jugoslovenske vojske 1941-1958. I to sva tri njena dela: Jugoslovenska vojska u Otadžbini, Jugoslovenska vojska van Otadžbine (Kopnena vojska, Jugoslovensko kraljevsko vazduhoplovstvo, Jugoslovenska kraljevska mornarica), Jugoslovenska vojska u zarobljeništvu. Knjiga sadrži 3670 hronoloških jedinica uz stručne komentare.
2„Plan Štaba Draže Mihailovića od kraja oktobra 1941. za napad na partizanske snage i VŠ NOPOJ u Užicu“
3 „Naređenje komandanta Požeškog četničkog odreda od 1.novembra 1941. zameniku komandanta Ribaševinskog četničkog odreda za razoružavanje i hapšenje partizana u rejonu Karana“
4 Nemci i vladina SDS kada su 28. novembra 1941. ušli u Čačak naišli su na strašan prizor. „Komunisti su se ispred Nemaca povukli iz Čačaka u panici i bez borbe, ostavljajući dokaze o svojoj strahovladi. U podrumima Katastarske uprave i Sokolskog doma pronađeni su leševi bez glave, dok su u podrumu ispod Sreskog načelstva nađene oči i prosut mozak. Nemački izveštaji javljali su o klanju žrtava, a nedićevski o ubijanju sekirama. Glavni egzekutor (izvršilac) bio je Milan Janković zv.Bata, koji je simbolično nosio crvenu rukavicu bez prstiju (odsečeno pletivo rukavice, da se vide prsti.nap.ŽRP) na levoj ruci. Jankovića su već u novembru likvidirali četnici. Komunisti su 50-tih godina prošlog veka, sakupljali potpise da se on proglasi za narodnog heroja“ ali su odustali jer bi to bilo ipak i previše. Ali, postavili su mu bistu, koju su Čačani prvom prilikom sklonili. Milan je bio rođeni brat Milke Minić, supruge jednog od vodećih komunista Miloša Minića.“ (v.M.Samardžić,t.1,s.95; G.Davidović-M.Timotijević, Zatamnjena prošlost,s.360-361) Brozovac M.Minić, u ratu i posle rata, kaso vojni tužilac za celu komunističku državu, mnoge srpske domove je u crno zavio.kom.ŽRP
DOKUMENTACIONI I LITERARNI IZVORI:
– Arhiv Hronologije, autor, Niš, 2006-2013;
– Bajt, Aleksander, Bermanov dosije, s.305-308, 311-318, 337, IKP Srpska reč, Beograd, 2006;
– Davidović, Goran-Timotijević, Miloš, Zatamnjena prošlost, knj.1, s.360-365, Narodni muzej Čačak, Međuopštinski istorijski arhiv Čačak, Narodni muzej Kraljevo, Muzej rudničko-takovskog kraja Gornji Milanovac, Narodni muzej Gornji Milanovac, 2002-2003;
– Dedijer, Vladimir, Dnevnik I–II, Državni izdavački zavod, Beograd, 1945-1946; knjiga III, Jugoslovenska knjiga, Beograd, 1950;
– Zbornik dokumenata nemačkog Rajha, t.12, knj.2, s.987-1163, čija arhivska oznaka: MORS-VA, NA, k.70, reg.br.18/1;
– Zbornik dokumenata komandi, jedinica, ustanova, četničkog pokreta, t.14, knj.1, s.44, dok.13; s.46-47, dok.14;
– Zbornik radova-Narodni ustanak i borbe za Kraljevo 1941, s.155, 247-350; Beograd, 1985;
– Ministarstvo odbrane R Srbije-Vojni arhiv, ČA, 50, 5, 1; falsifikati JB: ČA, 50, 2, 1; 50, 6, 1;
– Nacionalni arhiv Vašington: NAV, 312, 425, 8003005; Periodika: Časopis ‘Slobodan svet’ (Free World), Njujork, SAD, 1944;
– Nikolić, Kosta, Istorija Ravnogorskog pokreta, knj.1, s.140, 160; ‘Srpska reč’, Beograd, 1999;
– Peti kongres KPJ-materijali, CKKPJ-IP ‘Komunist’, Beograd, 1948;
– Podovac, gš.puk.Živomir R, Novo Selo zapadnomoravsko-monografija; Gl.7: Novo Selo kroz bune, ustanke i ratove, rukopis, Vrnjačka Banja, 2012;
– Samardžić, Miloslav, Borbe četnika protiv Nemaca i ustaša 1941-1945, t.1, c.52-61, 95, IP ‘Novi Pogledi’, Kragujevac, 2006;
– Sotirović, D. – Jovanović B, Srbija i Ravna Gora, s.518.
OBJAŠNjENjE SKRAĆENICA
– VČJ JV-Vojnočetničke jedinice Jugoslovenske vojske (do 10.1.1942);
– VČO-vojnočetnički odredi;
– JB-Josip Broz;
– CKKP JB-centralni komitet komunističke partije JB;
– GŠ-glavni štab JB.
gš pukovnik Živomir R. Podovac
Originalna karta iz knjige – generalstabni pukovnik Zivomir R. Podovac, VERNI ZAKLETVI, NARODU, OTADZBINI-Borbe, bojevi, operacije Jugoslovenske vojske 1941-1958-hronologija:
Карта 10 – 1941. децембар 3-12. – Противнемачка операција Команде ВЧО ЈВ, немачкој операцији ‘Михаиловић’ (аутор ЖРП)
Ocigledno da ne prihvata kartu, ili ja to ne znam kako treba preneti? Zao mi je!!