Slovenija, kao i Srbija, vedeće su posleratne grobnice Titove Jugoslavije. Tajne grobnice su arheološki biljezi vremena zla i provalije naše budućnosti
Dragoslav Mihailovic i Sinisa Kovacevic
POSLE TITA ZLOČIN: Slaviša Guberinić, član Upravnog udruženja “Otkrićemo istinu”, podsjeća da je “Crna Gora predala aplikaciju za članstvo u EU, zar ne? Kada se Crna Gora suoči sa svojom komunističkom prošlošću, koja je nesumnjivo dio naše prošlosti, floskulu i poslije Tita Tito zamijeniće druga i poslije Tita - zločin. I da dodam kako je to jednom neko pametan rekao: Kako to da se po Brozu ne zove njegovo rodno selo, a zvao se glavni grad Crne Gore?”
Velika većina ljudi koje su Britanci vratili iz Austrije bili su obični seljaci. Milovan Đilas: Među ubijenima bilo i onih koje bi i najstroži i najnepravedniji sud poštedeo
Milovan Đilas među prvima progovorio o masakrima u Sloveniji
MORALNI PORAZ
U slovenačkim šumama partizani su odmah poslije Drugog svjetskog rata ubijali vojnike njima neprijateljskih formacija: srpskih, crnogorskih, slovenačkih, hrvatskih, ali i civile. Od stratišta i masovnih neobilježenih grobnica po slovenačkim šumama i jarugama u Crnoj Gori najviše se čulo za Zidani Most, u Hrvatskoj za Blajburg, Srbiji i Sloveniji za Kočevski rog. A svi zajedno su metafore velikog stradanja, civilnih i nevinih jugoslovenskih građana, što predstavlja moralni poraz politike najužeg rukovodstva Narodnooslobodilačkog pokreta, koji nikad nije bio priznat i objelodanjen.
Organizovane i sistematske likvidacije zarobljenika kontrolisale su Ozna i Knoj. Obećanje da će biti suđenja protivnicima dao je Tito, ali ga je brzo pogazio
Slovenci su setali iznad stratista
DISIDENT SVEDOČI: A manje se zna da se među prvima na temu slovenačkog krvavog proleća 1945. godine oglasio upravo Crnogorac. Kontroverzni Milovan Đilas. Istaknuti revolucionar, koji je veoma rano sredinom pedesetih godina peošlog vjeka imao “razvod” sa Josipom Brozom i koji je tako rano postao prvi i najpoznatiji disident druge Jugoslavije.
Priznao zločin - Simo Dubajić
Kosturi su sakriveni betonskim pregradama i zaliveni krečom. Nevinost nedužnih niko i dalje ne ističe, niti se utvrđuje krivica stradalnika
PRST BOŽIJI- Bio sam komandant egzekucije na Kočevskom rogu - piše u svojoj autobiografiji Simo Dubajić.
- Vodio sam s pokojnim Genom Bogdanovićem taj goneći odred Četvrte jugoslovenske armije. Kao ni tada, ni sada, nemam dileme - to su bile ustaše i trebalo ih je sve pobiti. Žao mi je samo što ih nije bilo više. Ubijeđen sam da me je prst Božiji vodio ka njima. Ne osjećam kajanje. Ja se kajem samo za neke zločine prema nedužnim ljudima, ali zbog tih ustaša... Bože sačuvaj. Dobili su što su zaslužili.
Komentari