Na Ravnoj gori u subotu je održan tradicionalni, 23. sabor kojim...
Manifestaciji su prisustvovali ratni veterani i poštovaoci tradicije Jugoslovenske vojske u Otadžbini i Ravnogorskog pokreta iz Srbije, Crne Gore, Republike Srpske i dijaspore, a ogranizovala ju je Republička asocijacija za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta.
Prema rečima predsednika Republičke asocijacije Aleksandra Čotrića, na ovoj manifestaciji više neće biti političkih govora, jer su političari rekli sve što su imali.
"Očekujemo da sud sada rehabilituje generala (Dragoljuba) Mihailovića, a kada se to desi biće uklonjene prepreke da Ravnogorci ostvare svoja prava na penzije i druge prinadležnosti na osnovu zakona iz 2004. godine", kazao je Čotrić Tanjugu. On je izrazio nadu da će Mihailoviću biti izgrađen spomen kompleks na Adi Ciganliji u Beogradu, ali i uklonjen žig izdaje koji mu je nepravedno "udaren". Čotrić je ranije rekao Tanjugu da lider SPO Vuk Drašković neće prisustvovati ovoj manifestaciji, jer je Predsedništvo stranke tako odlučilo.
Srpska priča – Sećanje iz rata i revolucije 1941 – 1945....
Priredio Nemanja Dević
U izdanju Službenog glasnika objavljena su sećanja Aleksandra M. Miloševića pod nazivom Srpska priča – Sećanje iz rata i revolucije 1941-1945., koja je za štampu priredio istoričar Nemanja Dević. Ne bez razloga knjiga „Sećanja“ oficira vojske Kraljevine Jugoslavije, ratnog komandanta Lepeničke brigade, 2. Šumadijskog korpusa, Zapadnomoravske grupe korpusa, 6. jurišnog korpusa i načelnika štaba Šumadijske grupe korpusa JVuO, izazvala su priličnu pažnju javnosti, jer se radi o svedočenju poverljivog saradniku generala Mihailovića i svedoku ključnih ratnih zbivanja započetih njegovim nepriznavanjem kapitulacije aprila 1941. , pa sve do njegovog bekstva iz Jugoslavije juna 1946.
Objavljivanjem zaostavštine majora Aleksandra Miloševića, u prvom redu njeogovih memoara i beleški sa kompletiranjem pređašnjih i novih saznanja o njemu i njegovom delovanju priređivač je uspeo da sklopi mozaik o jednom istovremeno burnom i tragičnom periodu srpske istorije i kao retko ko sa toliko mere i osećaja, a opet sa potrebne distance, koja ni jednog trenutka nije narušena, uspeo da prikazaže sve ono što je važno za razumevanje međuratnog, ratnog i poratnog vremena, viđenog očima direktnog učesnika - svedoka, kakav je bio major Aleksandar Aca Milošević.
Streljanja nedužnih (15)
Ikona iz Cetinjskog manastira
Komunisti su u Drugom svetskom ratu pobili više od 480 srpskih sveštenika
SPISAK OD STOTINU UBIJENIH
Evo šta Svetozar Vukmanović Tempo, član Politbiroa CK KPJ i Vrhovnog štaba partizanske vojske, mlađi brat sveštenomučenika, profesora dr Luke, koji će biti ubijen od strane partizana maja 1945. u Sloveniji, u svojoj knjizi “Moja porodica”, piše o ustanku 1941. u Crnoj Gori i politici komunističkog rukovodstva: - 1942. godine, nalazio sam se na Romaniji. Do mene je tada došao jedan proglas Glavnog štaba Crne Gore u kom je stajalo “strijeljani su kao neprijatelji”, pa se navodi spisak od preko stotinu strijeljanih lica. Ovaj proglas završavao se stravičnom rečenicom: “Nastaviće se.”
Srpko Medenica (1924 – 1951) ubijen prije 66 godina u akciji...
U kući Bjelovića u selu Lunići opština Priboj u večernjim satima 13. januara 1951.godine ubijen je Srpko Medenica*, poručnik JVuO, obavještajni oficir Višegradske brigade JVuO komandanta majora Dragiše Vasiljevića. U vrijeme akcije zarorobljavanja generala Mihailovića Medenica je bio zadužen za obavještajne poslove vezane za bezbjednost armijskog generala Dragoljuba Draže Mihailovića, komandanta JVuO.
Akcija pripadnika UDB, okončana je ubistvom Srpka Medenice iz Višegrada i Ivana Šljukića iz prijepoljskog sela Babine. Treći član grupe Dušan Rađen iz sela Tukovi, mjesto Štrpci, opština Rudo u pucnjavi te večeri, teško je ranjen i pod okriljem mraka se uspio izvući iz kuće i privremeno skloniti u jednu planinsku kolibu iznad sela Lunići u predjelu Crnog Vrha, gdje su ga pripadnici milicije poslije par dana i pronašli mrtvog.
____________________________________________________________
*Srbobran Srpko Medenica rođen 15. maja 1924 u Višegradu, ubijen u selu Lunići opština Priboj 13. januara 1951.
Popularni članci
Promocija knjige Dušana Mirkovića, Dragačevo Ravna Gora
U prostorijama Kluba srpskog pravoslavlja Bogotražitelj 28. februara 2013. odražana je promocija knjige Dušana Mirkovića, Dragačevo Ravna Gora. Ovu knjigu priredio je Milutin Velisavljević, a izašla je u izdanju izdavačke kuće Armon iz Beograda.
O knjizi su govorili istoričari Predrag Ostojić, Nemanja Dević, Ana Filipović i priređivač knjige Milutin Velisavljević.
Ovom prilikom prenosimo obraćanje istoričarke Ane Filipović, koje je dalo pečat ovoj večeri.
Poštovani Prijatelji dobre knjige,
Još na samom početku izučavanja istorijskog zanata, kreće se sa razumevanjem istorijskih izvora. Sve vrste autobiografskih izvora, a to su dnevnici, memoari i autobiografije, su pouzdaniji od istoriografskih izvora, kako je to govorio naš akademik, nedavno preminuli Sima Ćirković. Između autora autobigrafskog teksta i zbivanja koje je u njemu, nema posrednika. Zato autobiografski izvori, po svojoj prirodi, spadaju u izvore prvoga reda. Pored ovoga, u „sukobu“ sa drugim izvorima prvog reda, kakvi su akti, povelje ili, u ovom konkretnom istorijskom periodu, raznorazne depeše, naredbe ili pisma, autobiografski izvori nam daju povezaniju sliku zbivanja kakvu bismo vrlo teško, a u ovom konkretnom slučaju-nikako, mogli dobiti iz gore pomenutih izvora prvog reda, koja nam daju samo fragmente čitave slike. Takođe, autobiografski izvori nam bolje no ijedna druga vrsta izvora daju živu predstavu o opštoj atmosferi i duhovnoj klimi nekog perioda, a to je ono što je najteže dokučiti iz izvora, koji su po svojoj prirodi oskudni. Konačno, autobiografski izvori nam dosta često govore o zbivanjima o kojima nema ili postoji vrlo malo pisanih dokumenata, što je ovde slučaj iz dobro poznatih razloga.
Komentari