Генерал Мирослав Трифуновић – Др Оња (1894-1945)
Мирослав Трифуновић (Крагујевац, 14. август 1894 — Зеленгора, 13. мај 1945) је био бригадни генерал у војсци Краљевине Југославије и командант Србије у Југословенској...
Почетак Великог рата на Горњодринском фронт
Почетак Великог рата на подручју горњег Подриња сликовито је описао народни пјесник Радован Бећировић – Требјешки, који је приказао аустроугарске нападе према српској и...
Srbija se umiriti može. ...
U modernoj istoriji ne dešava se prvi put da velike sile (od Austrougarske do Nemačke) ugrožavaju nacionalne interese, pa čak i osnovna prava države Srbije. Konstantno ukleštena između ruskih i austrougarskih balkanskih interesa u XIX veku, Srbija se morala prikloniti jednoj ili drugoj sili. Karakterističan je primer tzv. austro-srpsketajne konvencije koju je knez Milan Obrenović potpisao simbolično na Vidovdan 1881. Tim ugovorom, Srbija se, između ostalog, obavezala da će pravac njene nacionalne akcije biti pomeren od zapada prema jugu. Prinuđena da se odrekne svojih pretenzija prema Bosni i Hercegovini i Novopazarskom sandžaku, dobila je potporu i podršku Monarhije u međunarodnim krugovima u borbi za proširenje na jugu. Tada je oštrica srpske akcije bila usmerena prema Staroj Srbiji – Kosovu i Makedoniji.
Krupan udarac nanet je i aneksijom Bosne i Hercegovine 1908, za koju je javno mnenje u osvitu XX stoleća smatralo da Srbija polaže istorijsko pravo. „Bosna je bila san celog jednog naraštaja i njen gubitak zaboleo nas je kao novo Kosovo“, govorio je Slobodan Jovanović. Austrougarska je izvršila prisajedinjenje pokrajine u kojoj je srpski narod tada činio većinu i našla saglasnost Rusije. Srpsko društvo tada je zahvatila nacionalna mobilizacija, a do Balkanskih ratova i puno unutrašnje jedinstvo. Znalo se jasno, međutim, šta je najmanji zajednički imenitelj. U krvavim ratovima koji su doneli slobodu i ujedinjenje moglo se zapevati: Srbija se umirit’ ne može!
Vojni puč i demonstracije u Beogradu 27.marta 1941.
Vojni puč 27. marta 1941. je izvela grupa visokih oficira Jugoslovenske vojske na čelu sa brigadnim generalom Vojnog Vazduhoplovstva Borivojem Mirkovićem zbacivši s vlasti tročlano kraljevsko namesništvo, kneza Pavla Karađorđevića, dr Radenka Stankovića, dr Ivu Perovića, Vladu Dragiše Cvetkovića i Vlatka Mačeka, koja je dva dana ranije, 25. marta 1941. potpisala protokol u Beču o pristupanju Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu. Vojni zaverenici su predali vlast maloletnom kralju Petru II Karađorđeviću i osnovali Vladu na čijem čelu se našao komandant Vojnog Vazduhoplovstva general Dušan Simović, a kao potpredsednik Vlade akademik Slobodan Jovanović. Vojni zaverenici su bili podstaknuti na puč od pojedinih domaćih antinacističkih političkih opozicionih krugova, kao i na vojna i politička obećanja Velike Britanije, koja se tada nalazila u ratu sa Nemačkom.
Popularni članci
99 godina od velike pobede u Kolubarskoj bici u kojoj je...
15. decembra 1914.godine / 99 godina od velike pobede u Kolubarskoj bici u kojoj je srpska vojska do nogu potukla austrougarsku petu i šestu armiju, za zasluge u Kolubarskoj bici đeneral Živojin Mišić unapređen u čin vojvode.
Na pitanje vojvode Putnika Prestolonasledniku Aleksandru o dodeljivanju čina vojvode đeneralu Živojinu Mišiću, šta mu je to trebalo, Prestolonaslednik Aleksandar je odgovorio:
"Trebalo mi je da odam najveće priznanje čoveku koji nije izgubio glavu u vreme kad je drugi već nisu imali."
http://www.heroesofserbia.com/2013/12/99.html
Komentari