Najnovije

Dirljiva priča o jednom srpskom vojniku i njegovom psu (Luka Soldatović i njegov pas Tref)

Kada je izbio Prvi svetski rat 1914. godine Luka Soldatović se zatekao u Beogradu, gde se javio na zborno mesto kao rezervni narednik-telegrafista. Komandira voda je obavestio da, pošto je lovac, ima psa, koga, budući da je samac, nema kome da ostavi i zamolio za odobrenje da ga povede sobom. Komandir voda se složio i pas je krenuo sa Lukom na front. Pas, koga je zvao Tref, bio je nemački dugodlaki ptičar, odlično dresiran i izvežban za lov na fazane i divlje patke. Iznad svega, bio je veoma privržen svome gospodaru. Lukin vod je pripadao puku iz sastava poznate Drinske divizije, a on je, kao narednik, komandovao sastavom od desetak vojnika, koji su nosili mobilni telegraf, poljske telefone kao i motalice s kablovima i svi su bili naoružani puškama. Luka je pored puške i službenog pištolja poneo i svoj privatni lovački revolver.

Престолонаследник Александар честита Дан државности грађанима Србије 15.фебруар 2015

Мало је дана који нам дају толико поуздане наде, као што је наш празник Сретење. Дан који нас подсећа да и природа и људи сваком студеном времену стану на крај. То је давало снагу мом претку Карађорђу и устаницима, то даје истрајност нама Карађорђевићима и нашем народу. Србија има срећу да се два догађаја, који је споља и изнутра формирају као државу, историјски поклапају по датуму. Устанак из 1804. којим је почело територијално утемељење модерне Србије, дакле у односу на друге; и доношење Сретењског устава 1835. од стране својих, народних представника. Ми, поштовани грађани, данас славимо слободу и независност на простору у коме живимо и славимо што је тај простор држава коју настојимо да уређујемо по највишим грађанским законима и у којој све време унапређујемо демократска начела, људска права и поштовање свих верских опредељења и националности. Зато и ја и моја породица, заједно са вама, Сретење доживљавамо као дан када обележавамо прошлост а припремамо и славимо будућност Србије“ – истакао је Престолонаследник Александар у својој честитци.

O Srbima ni reči… Srbi nisu zaboravili, ali Nemci jesu!

Okupatorska podela Kraljevine Jugoslavije 1941. Proteklih meseci se često govorilo i pisalo, prikazivani su i TV prilozi o početku Velikog rata kao i o sedamdesetogodišnjici oslobođenja Beograda u II. Svetskom ratu. Pojavilo se bezbroj knjiga o tom ratu, organizovano je mnogo akademija i stručnih skupova, a proslava oslobođenja Beograda bila je krunisana posetom ruskog predsednika Vladimira Putina i vojnom paradom davno zastarelog srpskog naoružanja i od srpskih prozapadnih moćnika uništene armije, svedene na nivo policijskih snaga.

ПРОМОЦИЈА РАВНОГОРСКОГ КАЛЕНДАРА ЗА 2015. ГОДИНУ

У уторак 27. јануара 2015., на Савиндан у просторијама Српског покрета обнове у Београду одржана је промоција Равногорског календара за 2015. Организатори ове промоције били су: Републичка асоцијација за неговање тековина Равногорског покрета и Удружење припадника ЈВуО 1941-1945 из Београда. Календар већ дуги низ година окупља бројне припаднике и поштоваоце Равногорског покрета и традиционално се представља јавности у јануару месецу. О календару за 2015. говорили су председник Републичке асоцијације за неговање тековина Равногорског покрета господин Александар Чотрић, Милош Павковић, члан председништва Организације Краљевина Србија, у име аутора календара, као и председник Удружења припадника ЈВуО 1941-1945 господин Душан Ђукић и секретар Љуба Радојловић, Захваљујући господину Милошу Павковићу редакција www.savremenaistorija.com добила је текст његове беседе, коју овде доносимо у целини.

Istoričar Nemanja Dević „O đeneralu Mihailoviću“

0
Istoričar Nemanja Dević, član Državne komisije za tajne grobnice ubijenih posle 12. septembra 1944. godine, boraveći u Londonu u hramu Sv. Nikolaja pred velikim brojem prisutnih Mihailovićevih veterana, Ravnogoraca, njihovih potomaka i poštovaoca 22 jula povodom 66 godina od njegovog ubistva održao je govor, koji je dočekan sa velikim odobravanjem prisutnih. Zahvaljujući ovom darovitom istoričaru, autoru monografije "Istina pod ključem, Donja Jasenica u Drugom svetskom ratu, za koju je 2009. dobio prestižnu nagradu "Dragiša Kašiković", dobili smo tekst pomenutog govora. Dr Srđan Cvetković i Nemanja Dević su nedavno u okviru rada Državne komisije za tajne grobnice ubijenih posle 12. septembra 1944. objavili potresnu monografiju "Žrtve u Zaječarskom okrugu - posle 12. septembra 1944.

Naš brat Flora Sends

0
Delo Luiz Miler govori o jedinoj ženi iz zapadne Evrope koja je služila kao vojnik u srpskoj vojsci tokom Prvog svetskog rata Flora Sends, članica britanskih medicinskih misija u Srbiji tokom Prvog svetskog rata, jedina je žena iz zapadne Evrope koja je služila kao vojnik u srpskoj vojsci i jedina Britanka koja je u „velikom ratu” bila u uniformi i koja je ikada odlikovana Karađorđevom zvezdom sa mačevima. O ovoj izuzetnoj ličnosti, i jedinoj ženi koja je tokom ratnih dejstava uspela da napreduje do oficirskog čina, Britanka Luiz Miler napisala je biografsku studiju „Naš brat, život kapetana Flore Sends”, koju je objavila „Laguna”, u prevodu Nenada Dropulića

Javna ličnost Slobodana Jovanovića – Od obaveštajca do predsednika izbegličke vlade,...

0
Ličnost i delo Slobodana Jovanovića, jedne od najzanimljivijih ličnosti u novijoj srpskoj istoriji i svakako jednog od najvećih srpskih intelektualaca s kraja 19. i iz prve polovine 20. veka, dugo su bili zapostavljeni i sakriveni, da bi tek u poslednje dve decenije počela šire da se istražuje uloga ovog državnika, pisca, istoričara i pravnika u burnim događanjima s početka pa do sredine 20. veka. Na tribini Srpskog liberalnog saveta Sećanja na akademika Slobodana Jovanovića, naučnici i istraživači lika i dela S. Jovanovića otkrili su neke zanimljive prizore iz njegovog života, njegove mane, vrline i zablude. Istoričar Nebojša Popović, iz Instituta za savremenu istoriju, otkriva da je devedesetih godina 19. veka Jovanović, posle službovanja u sudu, prešao u Ministarstvo inostranih dela, gde se faktički bavio obaveštajnim radom. Bio je šef prosvetnog odeljenja koje su zvali propagandno odeljenje i tu se bavi obaveštajnim radom. Posećivali su ga učitelji i sveštenici sa srpskih neoslobođenih teritorija, Stare Srbije i Makedonije, ali je i on išao u obilaske i prikupljao informacije. Te informacije prosleđivane su prosvetnom odboru, koji su sačinjavali najučeniji ljudi u Srbiji tog vremena, i na osnovu tih informacija su se donosile političke odluke. Bio je pristalica evropske konzervativne ideologije kojoj su pripadali Bizmark, Dizraeli i Napoleon Treći. Na primer, prihvatao je opšte pravo glasa kao tekovinu ali ne sa oduševljenjem, jer je verovao da se moć političkog rasuđivanja može odnegovati samo u gornjim društvenim slojevima, priča Popović.

Šestog aprila 1941. bez objave rata napadnuta Jugoslavija, a Beograd varvarski...

0
Vise od 400 aviona pojavilo se nad Beogradom Vojni puč u Beogradu 27. marta u kome su Englezi odigrali presudnu ulogu bili su povod da vođa Rajha Adolf Hitler hitno sazove članove Vrhovnu komandu oružanih snaga, OKV - Oberkommando der Wehrmacht, OKW (Kajtel, Jodl, Gering…) da bi im u ulozi glavnokomandujućeg saopštio da je “Jugoslavija neizvestan činilac” u predstojećim akcijama (operacije Marita i Barbarosa) i da se “neće preduzimati diplomatski koraci, niti joj se postavljati ultimatumi”, dok moguća uveravanja jugoslovenske vlade, “kojoj se ionako ubuduće ne može verovati, će se primati k znanju.” Tom prilikom on je naglasio da je “politički naročito važno da se udar na Jugoslaviju izvrši nemilosrdnom okrutnošću, a da sva jugoslovenska površinska postrojenja, i Beograd, moraju biti uništeni neprekidnim dnevnim i noćnim vazdušnim napadima” da bi se na taj način “Turskoj zadalo dovoljno straha” kako bi odustala od Čerčilovog pridobijanja za “balkanski front”.

Popularni članci

Седам деценија од злочина комуниста у Стубици

0
аутор чланка је генералштабни пуковник Новица Стевановић Када је септембра 1944. године силом ратних прилика Васпитни завод у Смедеревској Паланци морао завршити с радом и његови питомци отићи кућама (Бранислав А. Жорж, Завод у Смедеревској Паланци, Београд, 2006), онда је скојевка Вера Ценић, у чије преваспитавање се сумњало, опраштајући се, говорила управику Миловану Поповићу: “Господине, морам да вам кажем једну истину, која ме мучи. Ја знам да нам се ближи слобода, за којом смо ми, Скојевци, тако чезнули. Али, ја се бојим те слободе која долази. Боравак у Заводу је улио сумњу у моју веру да комунизам доноси благостање. Ја одлазим у живот сумњајући у оно зашто сам јуче била спремна да се жртвујем и живот изгубим. Вама лично и Вашој Госпођи, као и осталим васпитачима, морам да одам признање да сте нам као противници били искрени пријатељи и заштитници”. Комунистички (Титов) режим, чим се устоличио у Београду, међу првима је стрељао начелника министарства просвете тадашње Недићеве владе, Душана Милојковића, под чију је директну надлежност спадао Завод у Смедеревској Паланци. Као један од најважнијих разлога што су комунисти потом стрељали и познатог монаха Јована Рапајића био је његово учешће у васпитном раду те установе.

Evropa nas samo gleda (7)

Komentari