Najnovije

Престолонаследник Александар честита Дан државности грађанима Србије 15.фебруар 2015

Мало је дана који нам дају толико поуздане наде, као што је наш празник Сретење. Дан који нас подсећа да и природа и људи сваком студеном времену стану на крај. То је давало снагу мом претку Карађорђу и устаницима, то даје истрајност нама Карађорђевићима и нашем народу. Србија има срећу да се два догађаја, који је споља и изнутра формирају као државу, историјски поклапају по датуму. Устанак из 1804. којим је почело територијално утемељење модерне Србије, дакле у односу на друге; и доношење Сретењског устава 1835. од стране својих, народних представника. Ми, поштовани грађани, данас славимо слободу и независност на простору у коме живимо и славимо што је тај простор држава коју настојимо да уређујемо по највишим грађанским законима и у којој све време унапређујемо демократска начела, људска права и поштовање свих верских опредељења и националности. Зато и ја и моја породица, заједно са вама, Сретење доживљавамо као дан када обележавамо прошлост а припремамо и славимо будућност Србије“ – истакао је Престолонаследник Александар у својој честитци.

O Srbima ni reči… Srbi nisu zaboravili, ali Nemci jesu!

Okupatorska podela Kraljevine Jugoslavije 1941. Proteklih meseci se često govorilo i pisalo, prikazivani su i TV prilozi o početku Velikog rata kao i o sedamdesetogodišnjici oslobođenja Beograda u II. Svetskom ratu. Pojavilo se bezbroj knjiga o tom ratu, organizovano je mnogo akademija i stručnih skupova, a proslava oslobođenja Beograda bila je krunisana posetom ruskog predsednika Vladimira Putina i vojnom paradom davno zastarelog srpskog naoružanja i od srpskih prozapadnih moćnika uništene armije, svedene na nivo policijskih snaga.

ПРОМОЦИЈА РАВНОГОРСКОГ КАЛЕНДАРА ЗА 2015. ГОДИНУ

У уторак 27. јануара 2015., на Савиндан у просторијама Српског покрета обнове у Београду одржана је промоција Равногорског календара за 2015. Организатори ове промоције били су: Републичка асоцијација за неговање тековина Равногорског покрета и Удружење припадника ЈВуО 1941-1945 из Београда. Календар већ дуги низ година окупља бројне припаднике и поштоваоце Равногорског покрета и традиционално се представља јавности у јануару месецу. О календару за 2015. говорили су председник Републичке асоцијације за неговање тековина Равногорског покрета господин Александар Чотрић, Милош Павковић, члан председништва Организације Краљевина Србија, у име аутора календара, као и председник Удружења припадника ЈВуО 1941-1945 господин Душан Ђукић и секретар Љуба Радојловић, Захваљујући господину Милошу Павковићу редакција www.savremenaistorija.com добила је текст његове беседе, коју овде доносимо у целини.

Doktor Ludvik Hiršfeld – Spasao [Srpsku] vojsku i narod od tifusa

Doktor Ludvik Hiršfeld, gotovo zaboravljeni bakteriolog koji nam je bezgranično pomogao u Velikom ratu. Tvorac petovalentne vakcine 1915. u Valjevu. Odbio da se kao strani lekar evakuiše i sa našim vojnicima prešao Albaniju. POTRESNI izveštaji Arčibalda Rajsa o stravičnim zločinima austrougarskih vojnika nad civilima u Mačvi 1914. godine, a potom i vesti o epidemiji pegavog tifusa u Srbiji, "presudili" su da se početkom 1915. godine doktor Ludvik Hiršfeld iz mira profesora Ciriškog univerziteta uputi u Valjevo, u "srpsku dolinu smrti". Nije ovog čuvenog poljskog bakteriologa sprečila ni opaska znamenitog kolege, oftalmologa Ota Haba, da "ako hoće da izvrši samoubistvo ne mora da putuje tako daleko". Hiršfeld je, pak, smatrao da bi baš zato što je imunolog i bakteriolog, trebalo da bude među srpskim stradalnicima, da im pomogne koliko može.

ОБИЉЕЖЈЕ НА РАВАНЦИМА

0
На пропланцима планине Варде у месту Горњи Раванци 30. септембра освештано је спомен обележје посвећено генералу Драгољубу Дражи Михаиловићу, министру војном, начелнику штаба Врховне кооманде и припадницима Југословенске краљевске војске у Отаџбини који су 5. октобра 1943. године у присуству већег броја припадника англо-америчке војне мисије у неустрашивом јуришу ослободили Вишеград и том приликом потпуно уништили немачко-усташки гарнизон из састава 369. легионарске – „Вражије“ дивизије. Овим нападом непосредно је командовао мајор Захарије Остојић, командант Истуреног дела штаба Врховне команде за Источну Босну, који је тежиште операције пренео на Вишеградску бригаду ЈВуО под командом капетана Драгише Васиљевића и бригаду „Летећа Босна“, специјалну јединицу, команде Источне Босне, којом је командовао капетан Петар Јосић, Спомен обележје подигли су чланови Равногорског покрета из Вишеграда и Бијелог Брда (општина Рудо), поштујући успомену на своје славне претке. Чин освештања обавио је игуман манастира Св. Николаја архимандрит Јован Гардовић.

Miro Miketić. Kroz pakao i natrag, knjiga III, Deo treći –...

0
Čekamo na brežuljku iznad desne obale Save, očekujemo da nam mutavac pokaže rukom da krenemo. Tamo, u pravcu gdje će nas voditi put, uzdiže se ogromna zgrada, ograđena visokim zidovima, a iza zidova vire krovovi u raznim oblicima, pokriveni crijepom crvenkaste boje. Tamni zidovi i veličina tvrđave zaprepašćuju. Ovako nešto nikada nijesam vidio. Da kažem, ovo je veliki grad, samo što je uhapšen zidovima, izgleda kao stočni tor, ali ograde nijesu baskije, nego kamen nasložen na kamen i drži grad u svojim šakama. Kad je ovo čudo ovoliko, mislim se, znači da je i ta Hrvatska ogromna zemlja, sa velikim gradovima, za razliku od naših varoši koje nijesu opkoljene zidovima. U naše varoši možeš da uđeš sa bilo koje strane. Možeš da zakucaš na vrata svakom domaćinu. Čak ni paščad neće lanuti na onoga koji kuca. A bogami u ovoj Hrvatskoj je sve nekako drugačije. Što se tiče početka i gledajući ovaj stijenama okovani grad u njoj je sve zabrinjavajuće. Ući u one zidine možda nije teško, ako te prime, ali izaći iz njih ne vjerujem da je lako. Vjerovatno samo kad jedan od ovih mutavaca pokaže rukom „napolje“.

OTKRIVAMO: OZNA ubila 56.000 Jugoslovena između 1944. i 1953. godine!

0
Među ubijenima su bili sveštenici, đaci, čuveni glumci, književnici, profesori univerziteta, domaćice, radnici... Princip je bio da se među one za koje se znalo da su izdajnici upiše neko sa zvučnim nemačkim prezimenom i pregršt imena nevinih građana, kojih su Udbaši želeli da se reše. Spiskovi likvidiranih su javno objavljivani na stubovima po gradu. Nimalo slučajno, po želji autora izložbe “U ime naroda! Politička represija u Srbiji 1944-53” istoričara dr Srđana Cvetkovića podaci o tome koliko je ljudi i na koji način likvidirala tajna policija u drugoj polovini 40-ih godina prošlog veka javnosti su obelodanjeni u nekadašnjoj zgradi Ozne, Agitpropa, CK KPJ u kojoj je danasIstorijski muzej Srbije

Na današnji dan 10.aprila 1941.proglašena Nezavisna država Hrvatska

0
Stvaranjem NDH na delu teritorije Kraljevine Jugoslavije, koja je obuhvatala uglavnom današnje teritorije Hrvatske, Bosne i Hercegovine i deo Srbije, otpočeo je proces “rasparčavanja” odnosno okupatorske podele Kraljevine Jugoslavije. Novostvorena država NDH, je već po dolasku poglavnika Ante Pavelića i formiranja prve vlade, oslonjena u potpunosti na Nemačku, otpočela sprovodjenje etničke i rasne diskriminatorske politike, koja će dovesti do najvećeg stradanja srpskog naroda u njegovoj istoriji. Građani Zagreba su 10. aprila 1941. godine sa neskrivenim oduševljenjem pozdravili vojnike 10. njemačke oklopne divizije, koja je trijumfalno ušla u Zagreb. Dok je euforija na ulicama Zagreba trajala sa talasa radija čule su se reči penzionisanog pukovnika vojske kraljevine Jugoslavije Slavka Kvaternika, koji se kao zamenik odsutnog poglavnika Ante Pavelića i zapovednik celokupne oružane snage «slobodne hrvatske države» obratio hrvatskom narodu:

Popularni članci

Miro Miketić, Kroz pakao i natrag, Knjiga III, Deo jedanaesti –...

0
Žurimo preko mosta. Mama je ostala bez konja. Zaboravila je na bolest, tifus, prisilno istjeran iz njenog tijela. Prihvatila Milijanu za ruku sa jedne strane, sa druge majka Vasilija. Poslednji u našoj grupi je Branko Đukić, bacio ranac sa ramena, razmahao se, štapom podupire ranjenu nogu i ne dozvoljava sebi da se odvaja od naše grupe. Prije nego smo krenuli preko mosta, tata je zamolio djedove da se oslobode ranaca i pušaka, pošto je pored puta bilo boljeg naoružanja, svakome je dao po automat sa torbicama punim šaržera. Izgleda da Njemci shvatili svoju propast, naoružanje ih više ne interesuje, a djedovima dobro došlo jer, kako reče ujak Milo, partizana ima na buljuke. Kao što je rečeno, pravac kretanja je samo Celje. Svi drugi pravci su neprihvatljivi. Moramo žuriti da se što prije prebacimo do Celja, pa dalje put Dravograda i preko granice.Tata objašnjava djedovima da u slučaju susreta sa partizanima ne treba čekati ili možda raspravljati. „Znate da rukujete automatima, pa ih ne treba nositi za ukras, nego po njima pa šta bude. Ne smijemo dozvoliti da se umiješaju među nas.“ Milo napomenu da su nas partizani opkolili sa svih strana: „moraćemo na silu se probijati kroz njihove linije“. „Branko, sine“, kaže Radovan, „razumijemo situaciju, čuli smo sve i vidim da je došao momenat da stanemo na braniku ove đece. Nećemo se žaliti, niti kolebati, ono što možemo daćemo od sebe. Znači, došao je taj momenat da se pogledamo brk u brk sa našim neprijateljima, premda su to naša đeca, naši prijatelji, kumovi, rođaci, komšije koji su se prihvatili lošeg posla i krenuli protivu krsta“.

Komentari