Najnovije

Na današnji dan 22.maja 1945. poginuo je Vojislav (Dragoljuba) Mihailović (1924-1945)

Na današnji dan, 22 maja 1945. godine, u rejonu Prače poginuo je sin đenerala Mihailovića Vojislav Voja Mihailović (1924-1945).Grupa od dvadesetak pripadnika...

Генерал Мирослав Трифуновић – Др Оња (1894-1945)

Мирослав Трифуновић (Крагујевац, 14. август 1894 — Зеленгора, 13. мај 1945) је био бригадни генерал у војсци Краљевине Југославије и командант Србије у Југословенској...

Kapitulacija Nemačke

Fotografija (sa naslovne strane) je svojevrsna repriza prvog postavljanja zastave na Rajstag. Prvobitno postavljanje zastave i vojnika koji je to fotografisao nije zabilježeno. Originalna...

САВА БАНКОВИЋ – У ПРЕДВОРЈУ ПАКЛА – пише др Срђан Цветковић

Истражујући репресију комунистичког режима читао сам многе затворске мемоаре. У једном тренутку Слободан Мавреновић, тадашњи председник Удружења жртава комунистичког режима, препоручио ми је и...

Dvadset godina od osnivanja Udruženja pripadnika Jugoslovenske vojske u Otadžbini 1941-1945....

0
U subotu 17.11.2012. godine u Parohijskom domu hrama Svetog Save na Vračaru održana je svečana akademija povodom dvadset godina od osnivanja Udruženja pripadnika Jugoslovenske vojske u Otadžbini 1941-1945. Beograd. Okupljenima su se obratili Protojerej Aleksandar Sredojević, dugogodišnji predsednik Udruženja profesor Dr. Ognjan Adum, inače u toku Drugog svetskog rata šifrant Vrhovne komande JVUO, aktuelni predsednik Udruženja primarijus Dr. Dušan Đukić i istoričar Predrag Ostojić. Akademija je otpočela molitvom Oče naš i himnom Bože pravde u izvođenju pevačkog društva Mokranjac pri hramu Svetog Save u Beogradu, dirigent Jelena Jež. Prisutni su mogli da čuju po prvi put i pesmu Idi sine, koja je objavljena u listu Ravnogorska zastava br. 1, avgusta 1944. godine, u izvođenju dramske umetnice Mirjane Marković. Program je okončan pesmama Oj Srbijo, Vojteha Šisteka u izvođenju hora Mokranjac i Vostani Serbije- solista Lubomir Manasijević upratnji hora Mokranjac. Udruženje pripadnika Jugoslovenske vojske u Otadžbini 1941-1945. Beograd je nevladina i neprofitna organizacija koja okuplja građane koji su u Drugom svetskom ratu bili vojnici Kraljevine Jugoslavije, kao vojne formacije nacionalnog pokreta otpora Jugoslovenske vojske u otadžbini i Ravnogorske omladine bez obzira da li su bili u borbenim , ili na posebnim zadacima na okupiranoj teritoriji i koji su bili pod komandom pomoćnika vrhovnog komandanta kralja Petra II, načelnika Štaba VK i ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva, armijskog đenerala Dragoljuba Draže Mihailovića.

Stanojlo S. Plazina, “Sa Jelice planule varnice”

0
Iz štampe je izašla knjiga Stanojla Plazine „Sa Jelice planule varnice“, kultno delo, takozvane "emingrantske literature". Izdavač ove knjige je Udruženje “Dragačevo – Jovan Bojović” Prema rečima izdavača ova knjiga po prvi put u Srbiji u novom ruhu donosi, integralni tekst, koji je napisao autor, ali i dopune i objašnjenja na teme, koje su u knjizi ostale nedorečene. Knjiga je ilustrovana fotografijama pripadnika JVuO, koji su pomenuti u samom delu. Knjiga „Sa Jelice planule varnice“ je drugi deo trilogije „Dragačevo - Dražini četnici”- izvori, čiji prvi deo čini knjiga Dušana Mirkovića „Dragačevo - Ravna Gora”. Knjigu možete naručiti na adresi elektronske pošte izdavača: porucnikdragacevo@gmail.com M.V.

Titova tajna: Nikad roditeljima nije išao na grob

0
Titovi roditelji sahranjeni su u Kupincu kraj Jastrebarskog, ali Tito njihov grob nikad nije posjetio O Brozovu životu, iako je riječ o najistraživanijem južnoslavenskom političaru svih vremena, i danas postoje mnoge nepoznanice. Hrvatska javnost uglavnom, primjerice, ne zna da su njegovi roditelji sahranjeni u Kupincu, mjestu koje je najpoznatije po Vladku Mačeku, te da Tito nikad nije obišao to mjesto... Ta priča, o kupinečkom grobu, zapravo podgrijava one najveće teorije zavjere o Brozu, koje tvrde da on i nije bio zagorski seljak nego ruski plemić ili dijete austrijskoga grofa... Jer, zašto nikad nije bio na grobu svojih roditelja, ali i svog djeteta... Prije više od 90 godina, u mrkloj noći, na kupinečkom groblju dvojica muškaraca kopala su malu raku – dovoljno veliku tek za kovčežić, netom izrađeni dječji lijes. Nisu strahovali da će ih itko otkriti, cijelo je selo spavalo. Seljak Franjo Bistrica pomogao je prijatelju izraditi kovčeg i sad s njim kopa raku na groblju. Godina je 1920. Dvojica muškaraca sahranjuju tek dva dana starog dječačića, sina Franjina prijatelja – Josipa Broza koji će kasnije u cijelome svijetu postati poznat pod nadimkom Tito. Dječaka nisu mogli legalno sahraniti. Nije bio kršten, a župnici nisu dopuštali da se nekršteno dijete sahrani na groblju. No Tito se nije dao spriječiti. Sahranio je sina, ali nije obilježio njegov grob.

Na današnji dan: U Marselju ubijen kralj Aleksandar I Karađorđević

0
Na današnji dan 1934. godine Ubijen je kralj Aleksandar I Karađorđević - Kralj Ujedinitelj. Od 1921. do 1929. vladar Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, od 1929. do 1934. Jugoslavije. Atentat u Marselju, u kojem je ubijen i šef francuske diplomatije Luj Bartu, organizovali su hrvatski teroristi - ustaše, uz podršku Musolinijeve Italije. Dalja pozadina nije nikada rasvetljena, postoji nekoliko oprečnih teza. Pasoš pronađen kod ubice izdat na ime Petra Kelemana, bio je čehoslovački. Aleksandar se školovao u Švajcarskoj, Rusiji i na francuskoj vojnoj akademiji Sen-Sir. Postao je prestolonaslednik 1909. umesto starijeg brata Đorđa, a od 1914. kao regent vladao je Srbijom u ime bolesnog oca kralja Petra I. Bio je na čelu Vrhovne komande srpske vojske u pobedonosnim ratovima od 1912. do 1918. u kojima je ispoljio izuzetnu hrabrost. Postao je kralj Srba, Hrvata i Slovenaca 6. novembra 1921. nakon smrti kralja Petra I. http://www.nspm.rs/hronika/na-danasnji-dan-u-marselju-ubijen-kralj-aleksandar-i-karadjordjevic.html Iz memoara Petra II Karadjordjevica...

Popularni članci

Tragika bratskog rascepa (13)

0
Sukobi među ljudima retko gde su tako doživljeni kao kod nas, u našem narodu LOV NA ČETNIKE U “ograničenoj zetskoj kotlini”, prema sjećanju Uroša Zonjića, položaj nacionalnih odreda bio je sve teži i nesigurniji. - Neizvjesnost nas je pritiskala, gotovo da smo i mi bili spremni da se vratimo kućama, prisjeća se tih dana neposredno pred veliki pokret koji će uslijediti Vlado Niklanović. - A onda je kod nas sav izbezumljen banuo Dano Pekov Ivanović pričajući o grozomornom masakru u Starom Baru. Priča o zločinu se brzo proširila, pa su i ostali koji su namjeravali da pođu svojim domovima, odlučili da krenu dalje ka Bosni. I iz drugih krajeva Crne Gore su stizale informacije o “lovu na četnike”, pa je povratak svojima bio isključen. U tom sveopštem narodnom azilu, koji je tih dana ima oko 12.000 ljudi, kako piše Uroš Zonjić, našla se i gotovo cijela starija inteligencija Crne Gore, Boke i djelova Sandžaka. Među njima bili su i skoro svi sveštenici Crnogorsko-primorske mitropolije sa sijedim mitropolitom Joanikijem (Lipovcem) na čelu.

Komentari