Promovisane knjige istoričara Predraga Ostojića
Istoričar Predrag Ostojić predstavio dve knjige: „Zarobljavanje generala Mihailovića“ i „Ustaški zločin u Starom Brodu kod Višegrada 1942
https://youtu.be/-rA-odTEgmc
Miro Miketić, Kroz pakao i natrag, knjiga III, Deo drugi „Predaja...
Umoran, blijed, bez automata oko vrata, dva šaržera koji su stalno visili za njegovim pasom su nestali. Vojna kabanica osmuđena, prljava, nema je. Mjesto skoro raspalih cipela pritegnuti kožnjaci na nogama. Moj otac izgleda kao da su ga već ustaše ili partizani razoružali, skoro sve dobro skinuli sa njega i pustili ga da luta. Takav je do naše grupe stigao u jutarnje svitanje.
Izgleda kao da je sve izgubio. Čudim se, tu smo svi pred njim, a on stao, luta pogledom i traži neku utjehu, krije pocrvenjele oči sigurno od dima, ako se negdje sinoć grijao, ili od plača, a zašto ne znam. Pogledom se ne zadržava ni na čijem licu. Maše jednom pa drugom rukom, maše, prevlači preko očiju. Pa, zaista moj otac plače. Spusti se kao neka krlja na mokru zemlju, zagrli rukama svoj vrat, povuče i spusti svoju glavu među koljena. Jeca, plače, ciči kao prebijeni pas. Uzdiše a kroz usta mu cure bale.
Ja se uplaših, ustadoh i pravo među istoričare koji su nemo šutali i sa bolom prate šta se dešava sa našim ocem.
Miloslav Samardžić, «Pravi i lažni Kalabić – sa nalazom sudskog veštaka»...
Ovih dana pojavila se nova (već ko zna koja po redu) knjiga publiciste Miloslava Samardžića pod naslovom «Pravi i lažni Kalabić – sa nalazom sudskog veštaka» u izdanju Pogleda iz Kragujevca
Ništa novo ( kada je u pitanju autor), da ovaj put kao krunski dokaz gospodin Samardžić ne ističe nalaze sudskog veštaka, (mada i veštak u svom veštačenju ne potvrđuje da je to apsolutno tačno!!!),(...nije moguće tvrditi da je... ali ni tvrditi da nije...) nastojeći da u celu priču o zarobljavanju generala Mihailovića ubaci i priču o lažnom Kalabiću.
Za ovu priliku posebno se naoštrio i penzionisani major Krsmanović, koji se pojavljuje u ulozi jednog od recezenata, (koji na posredan način upućuje zamerke i deli lekcije dr Kosti Nikoliću i dr Bojanu Dimitrijeviću, reczentima knjige prof. Ostojića o zarobljavanju Mihailovića), a čiji je zadatak bio ne samo da pohvali Samardžićevu knjigu kao vrhunac istorijskog, naučnog pristupa i otkrovenja, nego da kao u ono titovsko doba «postrelja» sve one koji ne misle isto kao Samardžić, mada se stiče utisak da i nije baš siguran u sve ono što ovaj piše. Ali...
Činjenica je, da već dugi niz godina gospodin Samardžić pokušava da uveri jedan deo čitalačke publike, potomaka i poštovaoca, sledbenika ravnogorske ideje u komunističku zaveru, kojom je major Nikola Kalabić doveden u direktnu vezu sa zarobljavanjem generala Mihailovića.
Činio je to prvo insistiranjem da je to isključivo komunistička priča, kojom je hteo postići efekat a priori odbacivanja teze o ključnoj, presudnoj ulozi majora Nikole Kalabića u Mihailovićevom zarobljavanju.
Na današnji dan: U Marselju ubijen kralj Aleksandar I Karađorđević
Na današnji dan 1934. godine Ubijen je kralj Aleksandar I Karađorđević - Kralj Ujedinitelj. Od 1921. do 1929. vladar Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, od 1929. do 1934. Jugoslavije.
Atentat u Marselju, u kojem je ubijen i šef francuske diplomatije Luj Bartu, organizovali su hrvatski teroristi - ustaše, uz podršku Musolinijeve Italije. Dalja pozadina nije nikada rasvetljena, postoji nekoliko oprečnih teza. Pasoš pronađen kod ubice izdat na ime Petra Kelemana, bio je čehoslovački.
Aleksandar se školovao u Švajcarskoj, Rusiji i na francuskoj vojnoj akademiji Sen-Sir. Postao je prestolonaslednik 1909. umesto starijeg brata Đorđa, a od 1914. kao regent vladao je Srbijom u ime bolesnog oca kralja Petra I. Bio je na čelu Vrhovne komande srpske vojske u pobedonosnim ratovima od 1912. do 1918. u kojima je ispoljio izuzetnu hrabrost. Postao je kralj Srba, Hrvata i Slovenaca 6. novembra 1921. nakon smrti kralja Petra I.
http://www.nspm.rs/hronika/na-danasnji-dan-u-marselju-ubijen-kralj-aleksandar-i-karadjordjevic.html
Iz memoara Petra II Karadjordjevica...
Popularni članci
„STARI HOTEL“ RUDO – OTETO PROKLETO Osvrt na jednu...
Novu porodičnu kuću u Rudom trgovac Krsto Mićović izgradio je 1925. godine na parceli kč 1/514 Z.K. ul. 746 Rudo površine 270 m2. Kuća je bila sa lijeve strane puta na samom ulazu u varoš. Imala je sprat i prizemlje sa verandom sa koje se pružao predivan pogled na dolinu rijeke Lim. U prizemlju kuće otvorio je kafanu, koja će zbog svog položaja, dobre usluge i atmosfere, postati omiljeno mjesto okupljanja Ruđana.
Gazda Krsto, kako su ga uglavnom svi Ruđani zvali, imao je svoju špediciju, firmu, koja se bavila trgovačko-prevozničkim poslovima, a pet kamiona bilo je uglavnom u funkciji prevoza robe sa željezničke stanice Rudo ka Pljevljima i dalje. Poslovne veze učinile su da veoma brzo njegova kafana postane i stecište poslovne klijentele bližeg i daljeg okruženja.
U toj kući Krsto će sa svojom suprugom Nevenom, rođenom Vuković, živjeti srećno sa svoja tri sina i četiri kćeri sve do rata 1941. godine, kada je u Rudo ušla vojska novoproglašene NDH, domobrani i ustaše. U teroru koji je otpočeo po njihovom dolasku stradao je izvjestan broj mještana, među kojima su ugledni domaćin Vasilije Gardović i šumar Perko Tomić.
Gazda Krsto je uhapšen i pretučen od strane podivljalih ustaša čiji je logornik bio mještanin Mehmed Kreho. Od sigurne smrti Krsta su spasili ugledni ruđanski Muslimani, trgovci, koji su se založili kod ustaške vlasti da privremeno, uz veliki otkup, oslobode gazda Krsta.
Komentari