Najnovije

Предраг В. Остојић, Бедем на Дрини (Од Дрине до Мојковца), Београд 2025.

Предраг В. Остојић, Бедем на Дрини (Од Дрине до Мојковца), Београд 2025. Рецензија: Први светски рат заузима изузетно важно место у колективном памћењу Срба. То „време...

На данашњи дан 1946. заробљен је генерал Драгољуб Дража Михаиловић

На данашњи дан 13. марта 1946. године, прије 79 година, заробљен је армијски генерал Драгољуб Дража Михаиловић (1893-1946), начелник штаба Врховне команде и министар...

Дан сjећања на жртве холокауста, геноцида и других жртава фашизма у Другом свjетском рату

СТРАДАЊЕ СРБА У ИСТОЧНОЈ БОСНИ У ДРУГОМ СВЈЕТСКОМ РАТУ Окупаторска војска, углавном њемачко-италијанске јединице, су послије капитулације Краљевине Југославије биле суочене са отпором углавном српског...

Na današnji dan – 10. aprila 1941. godine osnovana Nezavisna Država Hrvatska

«Hrvatski narode! Božija providnost i volja naših saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost našeg poglavnika dr Ante Pavelića, te ustaškog...

Istorijski čas, pomen i parastos u Draževini

0
Dobrunska Rijeka 13. mart 2015. U Dobrunskoj Rijeci, na lokaciji Undrulja, sada Draževina, kod manastirske crkve Sv. Nikolaja u petak 13. marta 2015. obeležen je dan kada je zarobljen general Mihailović i kada su poginulu njegovi pratioci: Blagoje Kovač, Nikola Majstorović i major Dragiša Vasiljević, komandant Višegradske brigade JVuO. Zaupokojenu liturgiju održalo je prisutno sveštenstvo i monaštvo SPC u prisustvu više stotina meštana i gostiju, pripadnika i poštovaoca Ravnogorskog pokreta i generala Mihailovića, a kraći pomen održan je i kod spomenika iznad staze i Undruljskog potoka, gde je general Mihailović i zarobljen. Pored ove staze je i nadgrobni spomenik trojici pomenutih pripadnika JVuO, koji su u praskozorje 13. marta 1946. likvidirani od strane pripadnika OZN-a. Lazar Gajić, vodič sa čela kolone, iako ranjen, uspeo je da pobegne sa lica mesta. Današnji skup protekao je dostojanstveno, a domaćin skupa Ravnogorski pokret Višegrad se pobrinuo da se svi učesnici skupa okupe oko zajedničke trpeze ljubavi, koja je pripremljena za pokoj duša nastradalih Ravnogoraca u periodu Drugog svetskog rata i neposredno posle njega u vreme uspostavljanja Brozove komunističke diktature. Naša ekipa koja je pratila ovaj događaj se zahvaljuje arhimandritu Jovanu Gardoviću i monaškom bratstvu u kompleksu Draževina na gostoprimstvu.

Miro Miketić, Kroz pakao i natrag, Knjiga III, Deo trinaesti –...

0
Osta granični kamen, gazimo austrijsku zemlju. Osta naša jadna otadžbina za našim leđima da polako umire u kandžama naših jamara. Ostaše želje iza nas, osta Peovac, Vasojevići, osta Crna Gora u rukama bezbožnika da rade sa njom šta hoće. Osta Njegoš na Lovćenu da čami a vatre i vjetrovi sudbine da pale našu slavnu prošlost. Osta Marko Miljanov da sa svojim čojstvom i junaštvom tinja u mraku nove vlasti. Osta Miljan Vukov da gleda zlotvore šta rade sa našom vjerom, šta čine sa našim crkvama, šta rade sa slavnim spomenicima i braniocima pravoslavlja, krsta, Svetosavlja. Sve više i dalje grežemo kroz planinski povjetarac. Dan odmiče a noć se prikrada. Kao i uvijek, isto se ponavlja. Samo još da dođe momenat za duži odmor, da priklopim oči, pa sve drugo neka ide redom. Ušli smo duboko u šumu. Ostaše za nama jele i borovi, jedini svjedoci naših patnji, naše samoće. U divljini i rukama sudbine. „Momci“, obraća se tata ostalima, „možda bi bilo dobro da ovdje prespavamo, dosta smo zagazili na teritoriju Austrije. Valjda ovdje neće doći partizani“. Prihvatiše svi tatin prijedlog. Skupljaju trulinu lišća i ostalog šta je na zemlji. Prave nam ležaje sa gornje strane jela ili borova. Dekica nema, šatorskih krila nema. Što je na nama, to je čitavo bogatstvo. Odrasli skidaju svoje kapute, pokriše nas, a umor učini svoje.

Pronađena spomen-ploča prvoj žrtvi Prvog svetskog rata [Dušan Đonović]

0
Centralna komemoracija povodom početka Prvog svetskog rata treba da se održi u Beogradu, 28. jula 1914, kaže reditelj Boško Savković Posle pisanja „Politike” o početku snimanja filma „Sedam dana koji su promenili vek”, u kojem smo izneli podatak da je u srpskoj javnosti nedovoljno poznato da je Prvi svetski rat zapravo počeo u Beogradu, a ne u Sarajevu, našoj redakciji obratio se akademski vajar Ljubiša Mančić. – Nije tačno da u Beogradu ne postoji nijedno obeležje prvoj žrtvi Prvog svetskog rata Dušanu Đonoviću, učeniku Kraljevske trgovačke akademije. Pre devet godina, a povodom obeležavanja devet decenija od početka Prvog svetskog rata, ratnom dobrovoljcu Dušanu I. Đonoviću postavljena je spomen-ploča u Prvoj ekonomskoj školi, na inicijativu Udruženja ratnih dobrovoljaca 1912-1918 i njihovih potomaka i poštovalaca, i uz podršku opštine Stari grad – objašnjava Mančić, nosilac ordena Svetog despota Stefana Lazarevića, koji mu je upravo ovih dana uručio patrijarh Irinej. Mančić je u Muzeju Prvog svetskog rata u francuskom gradu Mo, zastupljen sa šest radova, plaketa i jednom statuetom Milunke Savić, koja je postavljena na počasno mesto u muzeju. – Lično sam napravio ovu ploču za Dušana Đonovića, oplemenio je reljefom mladog srpskog đaka i vojnika, sa pratećom ikonografijom. Ploča je urađena od livene patinirane bronze, veličine 70 puta 50 centimetara. Pošto nismo uspeli da pronađemo Đonovićevu originalnu fotografiju, jer ona nigde i ne postoji, napravili smo portret mladića sa srpskom vojničkom kapom i puškom. Ispred njega je globus, knjiga i rasuta slova, kao i mastionica sa držaljom i perom. Natpis na globusu je „1914”, kao godina kada je Đonović nastradao. Desna ruka je podignuta i ispred nje je ptica kao simbol slobode, mladosti. Na ramenu je naravno puška, jer je Đonović bio kraljevski dobrovoljac, ratnik – otkriva Ljubiša Mančić.

Dan kada je završen Veliki (Prvi) svetski rat

0
Jedanaestog dana, jedanaestog meseca, u jedanaest časova 1918. godine zvanično su prestala ratna dejstva u Prvom svetskom ratu. Primirje su u Kompjenju u Francuskoj, u specijalnom vagonu maršala Ferdinanda Foša, 11. novembra 1918. godine potpisale Nemačka i zemlje Antante negde između 5.12 i 5.20 sati izjutra, ali istorijski izvori navode da je on zvanično stupio na snagu od jedanaest sati istog dana. Nemačka se tog 11. novembra predala i tada je dogovoreno da prestanu oružani sukobi. Smatra se da je kanadski vojnik Džordž Lorens Prajs poslednja žrtva Prvog svetskog rata. On je poginuo od ruke nemačkog snajperiste u 10.58 časova 11. novembra 1918. godine. Posle potpisivanja primirja, nastavljeni su pregovori o uslovima mira. Oni su dogovoreni Versajskim mirom, potpisanim 28. juna 1919. godine. Tim događajem i zvanično je okončan Prvi svetski rat. Inače, vagon u kojem je potpisano primirje Adolf Hitler odabrao je 1940. godine, kao mesto gde je Francuska potpisala svoju kapitulaciju. Istorijski vagon uništen je u savezničkom bombardovanju Berlina. Broj žrtava u prvom svetskom ratu (vojnih i civilnih) bio je preko 37 miliona - preko 15 miliona mrtvih i 22 miliona ranjenih. U broj mrtvih ulazi skoro 9 miliona vojnih žrtava i oko 6,6 miliona ranjenih. Sile Antante su izgubile više od 5 miliona vojnika a Centralne sile više od 3 miliona. Srbija je imala oko 1.100.000 stradalih od čega oko 450.000 vojnika i oko 650.000 civila. Materijalna šteta je bila ogromna. Ukupan broj žrtava je i danas predmet brojnih rasprava.

Popularni članci

ČIČIN ŠTAB 501: Dražini omladinci koji su postali slavni u svetu

0
Dražin poručnik Milisav Šurbatović u Americi postaje šef inženjerske ekipe projekta "Apolo 11" Nikada u istoriji srpskog naroda toliko obrazovanih ljudi nije likvidirano ili utamničeno, i nikad, s druge strane, toliko neobrazovanih nije dospelo na visoke položaje, kao što se to dešavalo od kraja 1944. godine. U početku, i u KPJ je bilo velikih intelektualaca, poput dr Sime Markovića, da bi kasnije čelna mesta zauzimale osobe poput bravarskog pomoćnika Josipa Broza. "Imao je neku intelektualističku crtu, nije imao ponašanje pravog partijca i to je ljude plašilo", pisao je, primera radi, Broz agentima Kominterne o svom drugu Kamilu Horvatinu, kome je to ujedno bila smrtna presuda.

Komentari