Pisma na jastučnici – U susret najavljenoj izložbo „U ime naroda“
Razgovor sa istoričarem dr Srđanom Cvetkovićem, autorom izložbe, simbličnog naziva "U ime naroda", čija priprema je u toku;
Fudbalera Savu Popovića Gembeša iz Obrenovca komunističke vlasti dva puta izvodile na streljanje
„Dragi moji roditelji, nemojte da se sekirate, jer hvala Gospodu Bogu ostaju vam još dva sina. Ja sam osuđen na smrt. Nemojte da plačete, budite hrabri. Možda će me Skupština pomilovati. Ništa nisam ukrao, nikog nisam ubio. Niti potkazao. Savest mi je mirna, čast mi je čista i neka idem kao takav.” Ovim rečima se, uoči streljanja 1. aprila 1946, od svojih najbližih oprostio Sava Popović Gembeš, tada osamnaestogodišnji učenik Trgovačke škole i fudbaler kluba „Bogoljub” iz Obrenovca, koga su nove vlasti uhapsile odmah po oslobođenju.
– Tokom rata, Popović je bio pripadnik ilegalnog đačkog odreda Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO), ali nije imao oružje niti je učestvovao u borbama. On se samo hvalio pred devojkama šajkačom i kokardom, ali ga je oktobra 1944. uhapsila obrenovačka Ozna, na ciglani gde je raščišćavao ruševine – objašnjava za „Politiku” dr Srđan Cvetković, doskorašnji sekretar Državne komisije za tajne grobnice. Cvetković, autor izložbe „U ime naroda”, koja se priprema u Istorijskom muzeju Srbije i uz pomoć Ministarstva kulture, dodaje da je Popovićev slučaj samo mali deo postavke o stradalima u Srbiji posle oslobođenja.
Miro Miketić, Kroz pakao i natrag, Knjiga III, Deo deseti –...
Prošli smo Zagreb, tu jazbinu koljača Pavelića i izroda Drljevića. U tom gradu su donošene odluke „kako će nas biti i mučiti, prebijati noge i ruke i vaditi oči čarne“, kako kaže narodna pjesma. Ostavljajući grad iza nas, osjetili smo neku lakoću, topli znoj se spustio niz naša tijela i kao da je očistio strah i sve naše muke, naše patnje.
Pošto je nestao strah iz moje duše, vratili su se umor i glad. I jedno i drugo su nepodnošljivi. Ne vidim sebe, ali vidim Miketu, Milorada, Milijanu, Miraša, vidim majku, mamu, moje djedove, izgledaju kao aveti. Roba što imaju na sebi se raspala, obuća poderana, ranci prazni. Puške mlataraju kao kakve cepanice. Kosti samo što ne izniču kroz kožu. Žalost i tuga, nešto što nijesam vidio u mom životu. Znači i ja tako izgledam, možda i gore.
Odmora nema, naređenje i dalje važi: „Samo naprijed da se što prije izađe sa hrvatske teritorije“. Uz pomoć mojih djedova išao sam prilično dobro. Koraci su radili svoj posao, a umorne noge hvatale bijedni takt mučenika. Žurba nam nije dozvoljavala da primijetimo da li je vedro ili oblačno, da li gore sa nebesa Sunce grije ili Mjesec žmirka. Ne osjećamo proleće iako je maj, prohladni vjetar i neka podmukla hladnoća zadire duboko u naša srca.
Suđeno je i mrtvima (5)
Organizovane i sistematske likvidacije zarobljenika kontrolisale su Ozna i Knoj. Obećanje da će biti suđenja protivnicima dao je Tito, ali ga je brzo pogazio
Slovenci su setali iznad stratista
DISIDENT SVEDOČI: A manje se zna da se među prvima na temu slovenačkog krvavog proleća 1945. godine oglasio upravo Crnogorac. Kontroverzni Milovan Đilas. Istaknuti revolucionar, koji je veoma rano sredinom pedesetih godina peošlog vjeka imao “razvod” sa Josipom Brozom i koji je tako rano postao prvi i najpoznatiji disident druge Jugoslavije.
OPERACIJA “MIHAILOVIĆ“ – Undrulja – Dobrunska Rijeka – 13 mart 1946.
I OVE GODINE 13. MARTA U UNDRULJI (SADA DRAŽEVINI) BIĆE ODRŽAN POMEN PARASTOS U ZNAK SEĆANJA NA STRADALE PRIPADNIKE JVUO I GENERALA MIHAILOVIĆA, KOJI JE UBIJEN POSLE MONTIRANOG PROCESA U BEOGRADU 17
JULA 1946.
Ovih dana pre 68 godina izvedena je operacija “hvatanja” generala Dragoljuba Draže Mihailovića. Akcija je okončana u svitanje 13. marta 1946. godine, u rejonu Dobrunske Rijeke, na lokaciji Undrulja, kada su pripadnici specijalne grupe OZN-e, uspeli lišiti slobode komandanta JVuO, generala Mihailovića.
Ovom događaju prethodila je višemesečna potraga za komandantom JVuO, prilikom koje, nova komunistička vlast, nije poštedela stradanja nedužno civilno stanovništvo višegradskog I ruđanskog kraja.
Popularni članci
JOVANA OSTOJIĆ – RAZLISTAVANJA PROŠLOSTI
Nedavno objavljena knjiga Jovane Ostojić – Razlistavanja neočekivano brzo zainteresovala je čitalačku javnost.
Knjiga koja predstavlja spoj poezije i proze, istorijskog i mitološkog, stvarnog i nestvarnog svijeta i događaja u njemu svojom pojavom privukla je i medijsku pažnju. Prema riječima jednog od recenzenata ove knjige prof. Dragana Paponjka u potrazi za istinom, Jovana nije zaboravila da istakne da su joj u pisanju „Razlistavanja“ pomogle četiri osobe iz nekog tamo i vremena i prostora, koje ona predstavlja kao autore knjige, kojom prolaze i jezde Kelti i Iliri, rimske legije i staroslovenske vile i vilenjaci i bogumili i turske haračlije i onaj silni Karamustafa-paša i uboga sirotinja raja i patrijarh Čarnojević kao predvodnik izgnanih i austrougarski šuckori i srpske komite i ubice kraljeve i komunisti i rat i smrt i sloboda i želja za životom.
I sve to zaogrnuto mitološkim plaštom, kojim autorka ponekad objašnjava neobične, ali stvarne događaje i dešavanja.
Ono što posebno skreće pažnju je neobičan način tumačenja događaja iz neposredne prošlosti, prožete tragičnim događajima ratova na ovim prostorima koje ni prirodne katastrofe ni mnoge pošasti nisu zaobišle.
Prema rečima autorke prof. Jovane Ostojić već je zakazano nekoliko promocija ove knjige kao i gostovanja u TV i radio emisijama.
Komentari