OBELEŽENO SEDAMDESET GODINA OD UBISTVA GENERALA DRAŽE MIHAILOVIĆA
Beograd, 17. jul - Predstavnici Srpskog pokreta obnove i Asocijacije za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta položili su danas vence na Adi, kod drvenog krsta, postavljenog na mestu na kojem je pre 70 godina ubijen general Dragoljub Draža Mihailović.
U ime SPO venac je položio direktor Stranke Aleksandar Cvetković, a u ime Asocijacije to je učinio predsednik Aleksandar Čotrić, narodni poslanik u Skupštini Srbije.
Obraćajući se okupljenima Aleksandar Čotrić je, pored ostalog, istakao da je "general Mihailović posle poraza Kraljevine Jugoslavije u aprilskom ratu 1941. godine rekao da 'ne priznaje kapitulaciju, jer takva reč ne postoji u srpskom jeziku'". "Mihailović je poveo prvi organizovani gerilski otpor protiv nacizma na tlu porobljene Evrope i borio se do kraja za slobodu, nacionalnu čast, demokratske vrednosti i Srbiju i Jugoslaviju koje će pripadati zapadnoj civilizaciji".
"Mihailović se kao vođa Trećeg srpskog ustanka upisao među srpske velikane - Karađorđa i Miloša Obrenovića, a svojom žrtvom za narod stao je uz kneza Lazara", naglasio je Čotrić.
On je poručio da SPO i Asocijacija traže od Skupštine Srbije da se, po preporuci Parlamentarne skupštine Saveta Evrope i Evropskog parlamenta, usvoji Deklaracija o osudi zločina komunističkog totalitarnog režima.
"Najveći zločin u Evropi posle Drugog svetskog rata počinili su jugoslovenski komunisti koji su na tlu Srbije, prema podacima Državne komisije za masovne grobnice posle 1944. godine, ubili više od šezdeset hiljada ljudi. Učinili su to kada su prestala ratna dejstva, a među ubijenima ima mnogo maloletnika, đaka i studenata, žena, starih ljudi i civila", naglasio je Čotrić.
Predrag Ostojić, Crnogorska Sandžačka vojska na Gornjodrinskom frontu (1914-1915)
Nova knjiga istoričara Predraga Ostojića "Crnogorska Sandžačka vojska na Gornjodrinskom frontu (1914-1915)" otkriva nove činjenice o događajima koji su se desili pre više od 100 godina i koji su obeležili, ne samo vreme ratno, vreme stradanja, već i vreme kada se, čašću i obrazom, kada su delom ispisivane najslavnije stranice naše istorije.
Recezenti ove knjige prof.dr Mira Radojević i docent dr Aleksandar Životić ocenili su ovu knjigu veoma visokom ocenom i preporučili je kako stručnoj tako i široj čitalačoj publici, svima onima, koji nisu imali priliku da bolje upoznaju vreme i događaje koji su tema ove knjige.
Knjiga govori o ulozi crnogorske Sandžačke vojske serdara Janka Vukotića u ratnim operacijama na Gornjodrinskom frontu u jednoj ofanzivnoj i dve defanzivne faze, kada je dovoljno dugo branjen pravac prodora austrougarskih snaga od Drine prema Priboju, Prijepolju i Sjenici i njihov pokušaj presecanja odstupnice i uništenja srpske vojske u odstupanju.
Interesantno je da se autor, kako su to primetili i recezenti, nije upuštao u zakulisne radnje, koje su više puta tokom ratnih operacija pretile da poremete odnose "među braćom", već je njegov predmet interesovanja bio isključivo front, ratnik i ratnici, koji su nadčovečanskim naporom branili svaki pedalj, svaku stopu svoje otadžbine i slobode. Punih petnaest meseci crnogorska Sandžačka vojska odolevala je višestruko brojnijem i tehnički opremljenijem protivniku i kako su primetili savremenici "odužila se srpstvu vo vijeki vjekov amin"
Bez sumnje, ova knjiga naći će svoje mesto u ravetljavanju događaja u vremenu, koje je bilo prosto zaboravljeno, odnosno zabranjeno, jer kako drugačije protumačiti da bitka na Vihri kod Rudog i stradanje 110 regruta crnogorske Sandžačke vojske u jednom danu 2. decembra 1914. nije zalužilo spomen obeležje, a stradanje 7 partizana i desetak italijanskih vojnika u Drugom svetskom ratu na gotovo istom mestu bude obeleženo i slavljeno kao prva velika bitka Prve proleterske brigade.
Nesumnjivo, autor je ovom knjigom podigao jedan svojevrstan spomenik stradalim ratnicima i na taj način njihova imena upisao u knjigu nezaborava.
redakcija www.savremenaistorija.com
Vreme je da se lažno evropejstvo istrgne iz ruku baštinika totalitarnog...
U reakcijama na nedavni nastavak procesa preispitivanja sudskog procesa komunističkih vlasti protiv generala Dragoljuba Draže Mihailovića na istom poslu žestokog osporavanja, koristeći gotovo istu terminologiju, našli su se čelnici današnje etnički očišćene Hrvatske, izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Jelko Kacin, SUBNOR, vojvođanski neoautonomaši i najuticajniji deo „proevropske“ NVO scene u Srbiji. Ovaj događaj pruža jedinstven povod da se na delu razobliči način na koji tobožnji promoteri „evropskih vrednosti“ u Srbiji i regionu zapravo falsifikuju i izvitoperuju te iste vrednosti, što ima posledice ne samo kada je reč o procesu preispitivanja sudske presude generalu Mihailoviću već i na mnogo širem planu.
PODSEĆANJA – DA SE NE ZABORAVE – MILAN TEPIĆ, major:
„Jednom ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško.”
Milan Tepić je bio major i poslednji odlikovani heroj Jugoslovenske narodne armije (JNA). Rođen je u Komlencu, selu pokraj Kozarske Dubice u Republici Srpskoj, 1957. godine. Na početku ratnih sukoba u Hrvatskoj, 29. septembra 1991. godine, major Milan Tepić se našao opkoljen sa svojim vojnicima u skladištu oružja, u selu Bedenik nadomak Bjelovara.
Uz njega su bili mahom mladići na odsluženju vojnog roka. Ratna dejstva hrvatskih paravojnih formacija, „Zbora narodne garde” (Zenge), primorala su ih da se povuku u vojno skladište. Posle neuspelih pregovora, na majoru Tepiću je ostalo da donese odluku od koje su zavisili životi mladića i sudbina jednog od najvećih skladišta naoružanja JNA na teritoriji Hrvatske. Odluka koju je doneo odvela ga je u legendu. Svojim vojnicima, mladićima za koje je bio odgovoran i kojima je bio oficir, ali i učitelj, održao je kratak govor.
Popularni članci
Живомир Р. Подовац, генералштабни пуковник СВЕТСКИ СЛАВАН СРПСКИ ОФИЦИРСКИ БОЈ У...
Најкрвавији бој зараћених страна на Балканском ратишту у Првом светском рату
21.септембар 1914, Мачков камен, положај,
разговор телефоном мајор Туцаковић - потпоручник Васиљевић
СИНЕ ПОТПОРУЧНИЧЕ ГЛЕДА ТЕ ЦЕЛА СРБИЈА
Васиљевић: 'Господине мајоре, више од две трећине људства ми је изгинуло. Формално се гушам са Аустријанцима. Не могу да издржим. Дозволите ми да се повучем 400 ме¬та¬ра јужније.' Туцаковић: 'Не дозвољавам! Одсудно браните положај!' Васиљевић: 'Гос¬по¬дине мајоре, шварцлозе ме је пресекао кроз обе ноге. Тешко крварим. Дозволите да одем до превијалишта.' Туцаковић: 'Не дозвољавам! Искрварите!' Васиљевић: 'Гос¬по¬ди¬не мајоре, поступио сам по вашем наређењу. Одсудно браним положај. Издржаћу.' Ту¬цаковић: 'Сине потпоручниче, кунем те Господом Богом, издржи још два сата, це¬ла Србија гледа у твоја леђа, твој командант Туцаковић.'
Редакција www.savremenaistorija се захваљује господину Подовцу на уступљеном тексту
Komentari