Najnovije

Предраг В. Остојић, Бедем на Дрини (Од Дрине до Мојковца), Београд 2025.

Предраг В. Остојић, Бедем на Дрини (Од Дрине до Мојковца), Београд 2025. Рецензија: Први светски рат заузима изузетно важно место у колективном памћењу Срба. То „време...

На данашњи дан 1946. заробљен је генерал Драгољуб Дража Михаиловић

На данашњи дан 13. марта 1946. године, прије 79 година, заробљен је армијски генерал Драгољуб Дража Михаиловић (1893-1946), начелник штаба Врховне команде и министар...

Дан сjећања на жртве холокауста, геноцида и других жртава фашизма у Другом свjетском рату

СТРАДАЊЕ СРБА У ИСТОЧНОЈ БОСНИ У ДРУГОМ СВЈЕТСКОМ РАТУ Окупаторска војска, углавном њемачко-италијанске јединице, су послије капитулације Краљевине Југославије биле суочене са отпором углавном српског...

Na današnji dan – 10. aprila 1941. godine osnovana Nezavisna Država Hrvatska

«Hrvatski narode! Božija providnost i volja naših saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost našeg poglavnika dr Ante Pavelića, te ustaškog...

ПРОМОЦИЈА РАВНОГОРСКОГ КАЛЕНДАРА ЗА 2015. ГОДИНУ

0
У уторак 27. јануара 2015., на Савиндан у просторијама Српског покрета обнове у Београду одржана је промоција Равногорског календара за 2015. Организатори ове промоције били су: Републичка асоцијација за неговање тековина Равногорског покрета и Удружење припадника ЈВуО 1941-1945 из Београда. Календар већ дуги низ година окупља бројне припаднике и поштоваоце Равногорског покрета и традиционално се представља јавности у јануару месецу. О календару за 2015. говорили су председник Републичке асоцијације за неговање тековина Равногорског покрета господин Александар Чотрић, Милош Павковић, члан председништва Организације Краљевина Србија, у име аутора календара, као и председник Удружења припадника ЈВуО 1941-1945 господин Душан Ђукић и секретар Љуба Радојловић, Захваљујући господину Милошу Павковићу редакција www.savremenaistorija.com добила је текст његове беседе, коју овде доносимо у целини.

Miro Miketić, Kroz pakao i natrag, Knjiga III, Deo deseti –...

0
Prošli smo Zagreb, tu jazbinu koljača Pavelića i izroda Drljevića. U tom gradu su donošene odluke „kako će nas biti i mučiti, prebijati noge i ruke i vaditi oči čarne“, kako kaže narodna pjesma. Ostavljajući grad iza nas, osjetili smo neku lakoću, topli znoj se spustio niz naša tijela i kao da je očistio strah i sve naše muke, naše patnje. Pošto je nestao strah iz moje duše, vratili su se umor i glad. I jedno i drugo su nepodnošljivi. Ne vidim sebe, ali vidim Miketu, Milorada, Milijanu, Miraša, vidim majku, mamu, moje djedove, izgledaju kao aveti. Roba što imaju na sebi se raspala, obuća poderana, ranci prazni. Puške mlataraju kao kakve cepanice. Kosti samo što ne izniču kroz kožu. Žalost i tuga, nešto što nijesam vidio u mom životu. Znači i ja tako izgledam, možda i gore. Odmora nema, naređenje i dalje važi: „Samo naprijed da se što prije izađe sa hrvatske teritorije“. Uz pomoć mojih djedova išao sam prilično dobro. Koraci su radili svoj posao, a umorne noge hvatale bijedni takt mučenika. Žurba nam nije dozvoljavala da primijetimo da li je vedro ili oblačno, da li gore sa nebesa Sunce grije ili Mjesec žmirka. Ne osjećamo proleće iako je maj, prohladni vjetar i neka podmukla hladnoća zadire duboko u naša srca.

Ima jedna kršna zemlja na Balkanu – Hercegovina

0
Ni siromašnije zemlje ni većeg bogatstva u karakterima, ni manje zemlje ni većeg broja pravih ljudi.“ U samo jednoj rečenici vladika Nikolaj Velimirović opisao je zemlju Hercegovu, Hercegovinu. Smještena između Jadranskog mora, obala Neretve i Trebišnjnice i vrhova Zelengore i Maglića, prekrivena bogatim i plodnim kraškim poljima, Hercegovina već vijekovima u dobrim, u naopakim i u zlim vremenima opstaje. To čini zahvaljujući svojim ljudima i njihovom karakteru koji je oduvijek odisao gostoprimstvom, čašću, poštenjem i hrabrošću. Ne kaže se slučajno za Hercegovinu „Sav svijet naseli, sebe ne raseli“. Uistinu ovaj danas slabo naseljeni, zapušteni i zaboravljeni kraj, kroz vijekove je svoje najbolje i najvrednije davao za neke više ciljeve i interese. Hercegovina je uvijek bila prva na braniku otadžbine. Kad je trebalo krv prolivati, Hercegovci bi stizali prvi a odlazili poslednji; kad bi zavladala glad i bijeda, Hercegovci bi odvajali od svojih usta za druge, a opet, kad bi došla vremena blagostanja, ne bi se razmetali.

Na današnji dan umro je Moša (Samuila) Pijade (1890-1957)

0
Rođen je 4. januara 1890. godine u Beogradu. Posle završene osnovne škole i niže gimnazije, 1905. godine, pohađao je zanatsko-umetničku školu u Beogradu, a od 1906. do 1910. je studirao slikarstvo u Minhenu i Parizu. Pored ovoga, bavio se aktivno i novinarstvom. Svoje novinarske korake započeo je 1910. godine. Od 1911. do 1912. godine bio je sekretar Udruženja novinarskih saradnika, a od 1913. do 1915. nastavnik crtanja u Ohridu.

Popularni članci

Посљедњи витез солунске епопеје (нови број часописа Глас Гуслара – Канада)

0
Из новог броја часописа Глас Гуслара доносимо прилог посвећен Ђорђу Михајловићу чувару српског војничког гробља на Зејтинлику. Лист гусларског друштва "Филип Вишњић" - Глас...

Komentari