ПРОМОЦИЈА КЊИГЕ:“УСТАШКИ ЗЛОЧИН У СТАРОМ БРОДУ КОД ВИШЕГРАДА 1942.“
Вишеград, 28.јун 2019.
У Дому културе у Вишеграду синоћ је одржана промоција књиге историчара Предрага Остојића "Усташки злочин у Старом Броду код Вишеграда 1942. -...
„Kako su se iskonstruisanim lažima skidale glave“ – priča Dragoljuba Mićovića...
Stari Ruđani se sećaju moga brata Siniše. Bio je treće dete mojih roditelja Krsta i Nevene. Rođen je 16. oktobra 1923. godine. Završio je tri razreda trgovačke akademije u Beogradu, a dalje školovanje sprečile su ratne prilike.
Krajem aprila 1941. godine, Rudo je ušlo u sastav zloglasne Nezavisne države hrvatske. Vlast te nove države, odmah se okomila na srpski živalj, a sve što je bilo slove-nsko, jugoslovensko i srpsko našlo se na udaru te nove vlasti.
Sinišin otac Krsto, trgovac, hotelijer i špediter, bio je dugi niz godina, predsednik udruženja Jugoslovenskih nacionalista, «ORJUN»-e. Zbog toga se on i njegova porodica nađoše među prvima na udaru ustaške vlasti. Kao imućnom čoveku, oduzeta mu je velika imovina iz magacina špedicije. Razrezan mu je i enormno visok porez od 300.000 predratnih dinara, koji je morao odmah da plati. Krsto je uhapšen, teško maltretiran i mučen. Posledica tih patnji bilo je teško obolenje za koje nije bilo leka. Od fizičke likvidacije spasila su ga tri časna čoveka – muslimana, koji su u momentu kada je trebao biti likvidiran, stali ispred njega i ustašama rekli:
«Pre nego što njega likvidirate, prvo ubijte nas, jer je on nama u životu mnogo valjao.»
Oni su ga slomljenog i izmrcvarenog doveli kući. Nažalost i pored pokušaja lečenja u Beogradu, spasa mu nije bilo. Umro je u tokom Drugog svetskog rata 1944. godine u 54. godini života.
Sinišin stariji brat Veljko, zahvljujući jednom čoveku koji mu je javio da ga ustaše traže, uspeo je da pobegne te se u leto 1941. godine prebacio u Beograd. Najzad je i sam Siniša u avgustu 1941. godine izbegao hapšenje od strane ustaša, bekstvom na italijansku okupacionu teritoriju.
Pisma na jastučnici – U susret najavljenoj izložbo „U ime naroda“
Razgovor sa istoričarem dr Srđanom Cvetkovićem, autorom izložbe, simbličnog naziva "U ime naroda", čija priprema je u toku;
Fudbalera Savu Popovića Gembeša iz Obrenovca komunističke vlasti dva puta izvodile na streljanje
„Dragi moji roditelji, nemojte da se sekirate, jer hvala Gospodu Bogu ostaju vam još dva sina. Ja sam osuđen na smrt. Nemojte da plačete, budite hrabri. Možda će me Skupština pomilovati. Ništa nisam ukrao, nikog nisam ubio. Niti potkazao. Savest mi je mirna, čast mi je čista i neka idem kao takav.” Ovim rečima se, uoči streljanja 1. aprila 1946, od svojih najbližih oprostio Sava Popović Gembeš, tada osamnaestogodišnji učenik Trgovačke škole i fudbaler kluba „Bogoljub” iz Obrenovca, koga su nove vlasti uhapsile odmah po oslobođenju.
– Tokom rata, Popović je bio pripadnik ilegalnog đačkog odreda Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO), ali nije imao oružje niti je učestvovao u borbama. On se samo hvalio pred devojkama šajkačom i kokardom, ali ga je oktobra 1944. uhapsila obrenovačka Ozna, na ciglani gde je raščišćavao ruševine – objašnjava za „Politiku” dr Srđan Cvetković, doskorašnji sekretar Državne komisije za tajne grobnice. Cvetković, autor izložbe „U ime naroda”, koja se priprema u Istorijskom muzeju Srbije i uz pomoć Ministarstva kulture, dodaje da je Popovićev slučaj samo mali deo postavke o stradalima u Srbiji posle oslobođenja.
22. маја убијен је Војислав Д. Михаиловић (1924-1945)
Послије одлуке да са главнином снага припадника ЈВуО крене из подручја сјеверне Босне према Србији, генерал Михаиловић је одлучио да се најсигурнијим тереном пробије...
Popularni članci
Рогатица у Великом рату – Прво ослобађање 17. септембар 1914.
Повод за овај текст је обиљежавање дана ослобођења Рогатице у Првом свејтском рату, као дана ове Општине.
Наиме, обиљежавајући 27. септембар (1914) као датум ослобођења Рогатице од Аустро-угарске окупационе власти општина Рогатица је недвосмислено показала да је слобода као највећи човјеков идеал дубоко у корјену народа Рогатичког краја. Ослобођење Рогатице у Великом рату фактички је прво ослобођење народа овог краја од 450 годишњег ропства под Османлијско-турском и Аустро-угарском влашћу.
Оно што овом приликом желимо да истакнемо је сам датум ослобођења Рогатице у Првом свјетском рату. Расположива документациона необјављена и објављена грађа (као што је вишетомно издање Главног ђенералштаба Српске војске „Велики рат Србије за ослобођење и уједињење...“ „Операције Црногорске војске у Првом свјетском рату“) мемоарске и дневничке биљешке ђенерала Драгутина Милутиновића или капетана Мила Кењића, недвосмислено показују да је Рогатица ослобођена 17. септембра 1914. године, значи 10 дана раније.
Komentari