Освештање спомен-музеја у Старом Броду на Дрини
У знак сећања на велики злочин учињен у пролеће 1942 над српским цивилима у источној Босни од стране војних формација Независне државе Хрватске у...
Dragoljub Mićović – svedok i učesnik događaja iz 1943.
U petoj po redu knjizi svojih „Zapisa“ reagovao je na istup istoričara dr Branka Latasa u vezi tvrdnje da se pripadnici JVuO nikada nisu borili protiv Nemaca.
Prenosimo deo teksta iz njegove najnovije knjige „Zapisi starog Ruđanina 5“
1943... Što se saobraćajnica tiče kroz železničku stanicu Rudo prolazila je pruga uzanog koloseka Međeđa – Priboj na Limu, koja se u stanici Međeđa uklapala u prugu Sarajevo – Beograd. Rudo nije imalo prolaznu drumsku saobraćajnicu, jer se u njega moglo ući samo od mesta Ustibar, koje je udaljeno 7 km, od makadamskog puta Priboj - Pljevlja. Zbog toga, Rudo nije bilo strateški interesantno za Nemačkog okupatora. To je bio razlog što su u toku Drugog svetskog rata u Nemci u Rudom boravili samo nekoliko puta, a ti boravci su maksimalno trajali do jedan mesec dana.
Pažnju usmeravam na događaje koji su se dešavali krajem leta i s' jeseni 1943. godine na prostoru Rudogu vreme pred i neposredno posle kapitulacije Italije.
Krajem avgusta te godine, Rudo je zaposela jedna nemačka motorizovana jedinica jačine bataljona. Smestili su se u postojeće italijanske vojničke barake, što je nagoveštavalo duži boravak okupatora. Komandant jedinice, major po činu, komandu mesta postavio je u hotelu ''Mićović", gde je i zauzeo najlepšu "veliku" sobu sa pogledom na Limsku dolinu, a njegov jahaći konj smešten je u dvorište hotela.
Zloupotreba zaplenjene dokumentacije
U dva članka objavljena na sajtu savremenaistorija.com dotakli smo između ostalog i temu zloupotrebe zaplenjenih, blanko dokumenata Vrhovne komande JVuO. U tekstu «Zloupotreba zaplenjene dokumentacije», koji je objavljen 9. aprila 2012. uz propratni tekst dali smo na uvid javnosti jedan takav dokument koji je blanko potpisan od strane generala Mihailovića i pečaćen pečatom Gorskog štaba broj 1 JVuO.
Takvi dokumenti najčešće su korišćeni na procesu generalu Mihailoviću, ali i ostalim njegovim saradnicima kako bi se tobože pružio krunski dokaz o pokoljima ili saradnji sa okupatorom. Oni su nešto kasnije korišćeni i od strane komunističkih memoarista, publicista i istoričara, koji su na osnovu tih falsifikata opisali savremene istorijske tokove i događaje prikazujući ih onakvim kakvi oni nisu bili. Svojim nekritičkim odnosom i prema drugoj samo njima dostupnoj dokumentaciji, kao i njenim odabirom napravili su jednu lošu predstavu naše ne tako davne prošlosti, koju na žalost pokušavaju odbraniti evo već 70 godina.
Najava događaja – Dan zahvalnosti oslobodiocima Kosova i Metohije 1912. i...
Povodom 100 godina od oslobodilačkih Balkanskih ratova i sjećanja na 7. novembar 1918. kada je srpska vojska oslobodila Boku, a potpukovnik Drugog jugoslovenskog puka Svetislav Simović preuzeo komandu nad Herceg Novim od Austrougarske vojske
Matica Boke, Srpski Soko Herceg – Novi, Društvo za arhive i povjesnicu Hercegnovsku, Srpsko viteško društvo «Herceg Stefan», Kolo srpskih sestara, SPKD «Prosvjeta», Glas, Društvo srpsko-ruskog prijateljstva obeležiće prigodnom manifestacijom, koja će početi u 10 sati parastosom oslobodiocima Kosova i Metohije 1912. i Herceg Novog 1918. godine
Grad i ostatak zaliva su posle pada Napoleona, od 1814 godine uključeni u sastav habsburškog krunskog poseda, a 1918 godine narod je sa oduševljenjem dočekao srpsku oslobodilačku vojsku.
U prilogu obeležavanja Dana zahvalnosti donosimo pismo đenerala Svetislava T. Simovića iz 1937. godine predsedniku gradskog poglavarstva Herceg Novog gospodinu Jovu Sekuloviću u kome se izražava zahvalnost što je Gradsko vijeće donelo odluku da pristanište dobije naziv po imenu oslobodioca Herceg Novog i u kome on podseća na događaje iz 1918. godine
Popularni članci
Miro Miketić, Kroz pakao i natrag, III knj. Deo prvi...
„Ustaški tenkovi i čitava njihova navala na selo Razboj je završena pobjedom naših snaga na čelu sa vojvodom Pavlom,“ objašnjava nam ujak Milan. „To je bila nadčovječna borba, borba Davida i Golijata, borba srpskih junačkih prsiju uz pomoć nešto malo lakog naoružanja i ručnih bombi sa kojima su živi junaci skakali na ustaške tenkove. Bio sam sa Vojvodom i majorom Ostojićem kada su, zbog ozbiljnosti situacije i tenkovske navale, njih dvojica odlučili da lično povedu izabrane na tenkove.
Ustali smo svi u štabu protivu te Vojvodine odluke da njih dvojica idu na tenkove. Ali nije pomoglo ništa. Vojvoda Pavle je rekao: ’To je poslednje što mogu da uradim za spas svog naroda. Ako poginem, ostavljam vam u amanet da se narod, ranjenici, tifusari, sveštenstvo i Nacionalni komitet moraju čuvati do poslednjeg vojnika mog odreda‘. Poslije ovih riječi nije bilo nijednog vojnika koji nije glasno i uzvišeno povikao: ’Svi na tenkove, svi u smrt za naš narod‘.
Komentari