Na hiljade knjiga spaseno od uništenja -„U Nedićevom Beogradu 1941-1944 nisu...
Iako su okupacione vlasti na početku Drugog svetskog rata naredile popis i uništavanje nepodobnih knjiga, uprava Univerzitetske biblioteke u Beogradu uspela je da, na hiljade vrednih naslova, sačuva od uništenja.
Sredinom 1942. godine, nemačke vlasti naredile su zaposlenima u Univerzitetskoj biblioteci u Beogradu da popišu i uklone sve knjige čije su autore smatrali antinemačkim i prosovjetskim. Prema sačuvanim dokumentima, na popisu su se našla dela jevrejskih autora, domaćih pisaca, ali i svetskih klasika.
Spiskovi "nepodobnih" knjiga i autora prvi put su predstavljeni javnosti prošle godine, a sa njima je otkivena i tajna kako su srpski bibliotekari uspeli da od uništenja sačuvaju na stotine naslova.
Nova knjiga Branka M. Jevtića, „Naoružanje Jugoslovenske vojske u otadžbini“ u...
Nedavno se u izdanju Beoknjige pojavila nova knjiga istraživača Branka M. Jevtića, "Naoružanje Jugoslovenske vojske u otadžbini", koja je sa razlogom izazvala veliku pažnju javnosti, kako stručne, tako i šire čitalačke publike.
Izvod iz recenzije mr Dragana Krsmanovića
"Kao što slika govori više od hiljadu reči tako i kada je naoružanje pripadnika JVuO u pitanju slike govore same za sebe, nudeći obilje informacija o tehničkim aspektima, ali i rasprostranjenosti i načinu njegove upotrebe. Baš polazeći od ovih fotografija na kojima su pripadnici JVuO sa ličnim naoružanjem autor knjige Branko Jevtić pokušao je da ispriča priču o naoružanju pripadnika jedinica pod komandom generala MIhailovića od 1941. do 1945. godine.
JVuO je bila specifična vojska bez logistike i skladišta za snabdevanje, bez fabrika naoružanja i municije, bez standarda po pitanju kalibra i vrste oružja. Zbog toga je njena priča daleko složenija nego što bi bila da je u pitanju bilo koja druga vojska u Drugom svetskom ratu.
Knjiga je nezaobilazan i logičan sled višedecenijskog istraživanja kojim je autor proučavajući organizacijsko-formacijsku strukturu i personalni sastav, dao neprocenjiv doprinos utvrđivanju istine i vraćanja JVuO na mesto koje joj istorijski pripada, istovremeno izbegavajući svaki vid politizacije i vrednosnog opredeljivanja."
Хитлерово терористичко бомбардовање Београда 6. априла 1941. године Одлучан удар...
Када се 27. марта 1941. године уверио да војни пуч у Београду није “нека шала”, Хитлер је истога дана позвао чланове Врховне команде (Геринг, Кајтел, Јодл, Рибентроп) и рекао им да је “Југославија неизвестан чинилац” у предстојећим акцијама (операције Марита и Барбароса) и “неће се предузимати дипломатски кораци, нити ће се постављати ултиматуми”, док могућа уверавања југословенске владе, “којој се ионако убудуће не може веровати, примаће се к знању” и нагласио да је “политички нарочито важно да се удар изврши немилосрдном окрутношћу, сва југословенска површинска постројења, и Београд, морају бити уништени непрекидним дневним и ноћним ваздушним нападима” да би се на тај начин “Турској задало довољно страха” и одустала од Черчиловог придобијања за “балкански фронт”.
PODSEĆANJA – DA SE NE ZABORAVE – MILAN TEPIĆ, major:
„Jednom ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško.”
Milan Tepić je bio major i poslednji odlikovani heroj Jugoslovenske narodne armije (JNA). Rođen je u Komlencu, selu pokraj Kozarske Dubice u Republici Srpskoj, 1957. godine. Na početku ratnih sukoba u Hrvatskoj, 29. septembra 1991. godine, major Milan Tepić se našao opkoljen sa svojim vojnicima u skladištu oružja, u selu Bedenik nadomak Bjelovara.
Uz njega su bili mahom mladići na odsluženju vojnog roka. Ratna dejstva hrvatskih paravojnih formacija, „Zbora narodne garde” (Zenge), primorala su ih da se povuku u vojno skladište. Posle neuspelih pregovora, na majoru Tepiću je ostalo da donese odluku od koje su zavisili životi mladića i sudbina jednog od najvećih skladišta naoružanja JNA na teritoriji Hrvatske. Odluka koju je doneo odvela ga je u legendu. Svojim vojnicima, mladićima za koje je bio odgovoran i kojima je bio oficir, ali i učitelj, održao je kratak govor.
Popularni članci
GRIGORIJE BOŽOVIĆ (1890 – 1945) SAMO JE JEDNA OD DESETINE HILJADA...
U noći 1/2 januara 1945. godine na nepoznatoj lokaciji u Beogradu strijeljan je od strane nove komunističke vlasti Grigorije Božović, ugledni književnik, profesor Prizrenske bogoslovije, nacionalni radnik i reporter „Politike“ rođen 1890. u Pridvorici kod Ibarskog Kolašina. Iz presude Vojnog suda Komande grada Beograda (Su. Br. 326/44) od 29. decembra 1944. godine, kojom je Grigorije Božović bio osuđen na smrt, na gubitak građanske časti i na konfiskaciju imovine vidi se da on nije imao pravo na odbranu. Ovu činjenicu potvrdilo je Odelenje za rehabilitaciju Okružnog suda u Beogradu 2008. godine prilikom postupka njegove rehabilitacije, koji je vođen po zahtevu dr Marinka Božovića profesora na Filozofskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici, konstatujući da je Božović osuđen na smrt samo zato što je bio antikomunista i „veliki Srbin.“
Komentari