Partizanski zločin u Rudom 1943. godine

0

Povlačeći se pod pritiskom snaga JVuO, poslije neuspješnog pokušaja prodora u Srbiju krajem oktobra 1943. godine, 2. proleterska i 3. udarna partizanska divizija ostavile su pustoš i blizu 200 ubijenih civila na području Rudog i Priboja.

Suočeni sa prodorom bataljona 98. i 99. puka 1. njemačke brdske divizije prema Čajniču (3. bataljon 98. puka ušao 6. decembra) i prema Rudom, Treća udarna divizija (je po naređenju komandanta Milutina Morače 8. decembra porušila čelični most na Limu, a prešavši Drinu kod Višegrada, u noći 9/10. decembra srušila i dio višegradske ćuprije.

Milutin Morača

Višegradska ćuprija

Ono što se desilo prije povlačenja partizanskih jedinica iz Rudog, predstavlja jedan od  najmonstruznijih vidova likvidacije ljudi, čiju krivicu niko nije potvrdio, a koja je izvršena na način koji je ostao zabilježen u antologiji najmonstruoznijih zločina Drugog svjetskog rata.

Ovaj zločin bio je vrhunac partizanskog terora u ruđanskom kraju, koji je počeo upadom 4. krajiške brigade 25.oktobra 1943. i trajao do tog 6. decembra 1943, a koji je ostao u kolektivnom pamćenju stanovnika ove varošice.

Mitar_Kovačević

Glavni akter ovog zločina bio je partizanski rukovodilac Mitar – Mujo Kovačević, iz Nudola – Grahovo, obavještajni oficir 5. krajiške divizije, pod čijom komandom su i vršene egzekucije “U ime naroda” na „slobodnoj teritoriji“ od Rudog do Priboja.

Zločin se desio 6. decembra u Rudom, na brijegu iznad mosta na Limu, sa njegove desne obale (Jakovljevića gaj), kod napuštenih  italijanskih bunkera i tranšeja, a opisan je u knjizi V. Perovića, “Komentar Genosida” (knj.1, sv.1; str 55-56) po zabilješci jednog od članova ljekarske komisije njemačke 1. brdske divizije koja je pristigla u Rudom poslije povlačenja partizanskih jedinica, te izvršila uviđaj 12. decembra 1943. Prije povlačenja partizanske jedinice su porušile gvozdeni most na Limu u Rudom (8/9. decembar), a zatim i višegradsku ćupriju (9/10. decembar)

“12 decembra prisustvovao sam sahrani leševa koje su komunisti odveli iz Priboja u Rudo, 6. decembra koje su poubijali i divljački iskasapili. Lekarska komisija utvrdila je sledeće:

1) Ilić Vojislava, činovnik pošte iz Priboja, stara 20 godina, ćerka sreskog načelnika Milovana Ilića, ubijena u Rudom od strane partizana. Njen leš unakažen. Ruke izbodene i isečene, butina desne noge rasečena do kosti, od kolena do bedara, desno oko izvađeno, obe dojke probodene, lobanja razmrskana.

2) Jovanović Desa, učenica 6. razreda gimnazije, stara 18 godina, ćerka upravnika pošte iz Priboja, odvedena kad i Vojislava Ilić. Njen leš, pored ogromnih modrica po telu, ima prosek ispod leve dojke i prelomljenu desnu ruku.

3) Ignjat Kačar, hotelijer, star 50 godina; njegov leš nađen u sedećem stavu, ruke vezane na leđima. Desno uho odsečeno, koža oparena vrućom vodom, kosa počupana, svi zubi povađeni; dotučen nekim tupim oruđem.

4) Vladimir Otašević, seljak iz Pribojske Banje, star 50 godina. Njegov leš nađen u ležećem stavu, licem okrenut zemlji, sa svezanim rukama na leđima, razmrskane lobanje tupim oruđem.

5) Rajko Nestorović, sudski pisar iz Priboja, star 25 godina. Njegov leš nađen u sedećem stavu, sa svezanim nogama i rukama, po celom telu isprobadan kamom, zubi povađeni…”

U nastavku teksta se navodi spisak daljih žrtava i konstatuje da je za nešto više od mesec dana (28.oktobar do 7. decembar 1943), samo na tom području pobijeno 190 ljudi.

“Svi ovi su pobijeni kao pristalice Draže Mihailovića”, piše Perović na 57. strani pomenute knjige, naglašavajući da su prema komunističkim publikacijama sva ta lica “osuđena” kao saradnici sa okupatorom.

O ovom zločinu u Rudom, ne samo da postoje zapisi, već se još uvek mogu naći živi svjedoci, koji su tog hladnog decembarskog dana, silom dovedeni da gledaju kako se komunisti obračunavaju sa  ”narodnim neprijateljima”

U istorijskom romanu “Čičina priča ili stradanje srpsko” istoričara Predraga Ostojića, opisan je ovaj monstruzni zločin po sjećanju svjedoka Zage Jakovljević iz Rudog. Autor romana se, ne bez razloga, pitao:

1. Šta su mogle skriviti te devojke i mladići da na ovakav način budu usmrćeni?

2. Da li se obavještajni oficir Pete krajiške divizije (Narodni heroj iz Nudola), kao naredbodavac i izvršilac ovog zločina ikada pokajao?

Epilog:

1.Porodice ubijenih su te zime uspjele da prenesu zemne ostatke ovih mučenika u Priboj, sahranivši ih u tajnosti.

2.Mitar, poznatiji kao Mujo, koji se pominje i kao zloglasni crveni dželat, umro je 1979. godine u Beogradu i sahranjen uz najviše vojne počasti u rodnom Nudolu.

www.savremenaistorija.com