Iako su okupacione vlasti na početku Drugog svetskog rata naredile popis i uništavanje nepodobnih knjiga, uprava Univerzitetske biblioteke u Beogradu uspela je da, na hiljade vrednih naslova, sačuva od uništenja.
Sredinom 1942. godine, nemačke vlasti naredile su zaposlenima u Univerzitetskoj biblioteci u Beogradu da popišu i uklone sve knjige čije su autore smatrali antinemačkim i prosovjetskim. Prema sačuvanim dokumentima, na popisu su se našla dela jevrejskih autora, domaćih pisaca, ali i svetskih klasika.
Spiskovi "nepodobnih" knjiga i autora prvi put su predstavljeni javnosti prošle godine, a sa njima je otkivena i tajna kako su srpski bibliotekari uspeli da od uništenja sačuvaju na stotine naslova.
Tročlana komisija Kabineta predsednika Srbije Tomislava Nikolića, početkom aprila je otvorila trezor u Narodnoj banci u kom je nekadašnje Predsedništvo SFRJ pohranilo dragocenosti Josipa Broza Tita, ali se još ne zna šta je u njemu zatekla, niti koje će stvari pripasti državi, a koje Brozovim naslednicima.
Prvi osnovni sud koji vodi ostavinski postupak, još nije dobio izveštaj o popisu zatečenih stvari, kao ni punomoćnici potomaka nekadašnjeg predsednika SFRJ, potvrdio je advokat Goran Petronijević, koji zastupa Brozovog unuka Josipa zvanog Joška.
On je naveo da punomoćnici naslednika nisu učestvovali u popisu stvari iz sefa Predsedništva SFRJ pošto nisu ni bili pozvani.
http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/381033/Misterija-11-vreca-Titovog-blaga-Zlato-nakit-plate-honorari
Povijenih leđa u izbledeloj vojničkoj uniformi, sa šajkačom na glavi i srdačnim osmehom uz vojničko držanje Đorđe Mihailović, najstariji čuvar vojničkog groblja u Solunu, dočekuje novu grupu turista koji su došli da vide čuveno groblje srpskih ratnika.
Mihailović, koga svi oslovljavaju sa čika Đorđe, u 85. godini života sa velikim žarom i ponosom nabraja imena junaka čije kosti počivaju pod čempresima na Zejtinliku. Za “Večernje novosti” priča o svom životu koji je posvetio čuvanju uspomene na srpske ratnike. Teško mu, kaže, pada što nema naslednika koji će nastaviti porodičnu tradiciju.
- Od 1960. čuvam srpsko vojničkog groblje na Zejtinliku u Solunu, pre mene taj posao su radili moj deda Savo Mihailović, koji je najpre bio borac, zatim i otac Đuro, ali eto meni se nije dalo da imam sina, imam ćerku, ali se i dalje nadam unuku – priča čika Đorđe.
On je rođen na groblju, oženio se Grkinjom koja je sa njim upravo na groblju svila porodično gnezdo. Već godinama mu pomaže i u poslovima oko održavanja groblja.
U prostorijama Kluba srpskog pravoslavlja Bogotražitelj 28. februara 2013. odražana je promocija knjige Dušana Mirkovića, Dragačevo Ravna Gora. Ovu knjigu priredio je Milutin Velisavljević, a izašla je u izdanju izdavačke kuće Armon iz Beograda.
O knjizi su govorili istoričari Predrag Ostojić, Nemanja Dević, Ana Filipović i priređivač knjige Milutin Velisavljević.
Ovom prilikom prenosimo obraćanje istoričarke Ane Filipović, koje je dalo pečat ovoj večeri.
Poštovani Prijatelji dobre knjige,
Još na samom početku izučavanja istorijskog zanata, kreće se sa razumevanjem istorijskih izvora. Sve vrste autobiografskih izvora, a to su dnevnici, memoari i autobiografije, su pouzdaniji od istoriografskih izvora, kako je to govorio naš akademik, nedavno preminuli Sima Ćirković. Između autora autobigrafskog teksta i zbivanja koje je u njemu, nema posrednika. Zato autobiografski izvori, po svojoj prirodi, spadaju u izvore prvoga reda. Pored ovoga, u „sukobu“ sa drugim izvorima prvog reda, kakvi su akti, povelje ili, u ovom konkretnom istorijskom periodu, raznorazne depeše, naredbe ili pisma, autobiografski izvori nam daju povezaniju sliku zbivanja kakvu bismo vrlo teško, a u ovom konkretnom slučaju-nikako, mogli dobiti iz gore pomenutih izvora prvog reda, koja nam daju samo fragmente čitave slike. Takođe, autobiografski izvori nam bolje no ijedna druga vrsta izvora daju živu predstavu o opštoj atmosferi i duhovnoj klimi nekog perioda, a to je ono što je najteže dokučiti iz izvora, koji su po svojoj prirodi oskudni. Konačno, autobiografski izvori nam dosta često govore o zbivanjima o kojima nema ili postoji vrlo malo pisanih dokumenata, što je ovde slučaj iz dobro poznatih razloga.
Komentari