Drugi put o datumu Dražine smrti – Prvi osnovni sud u...
Prvi osnovni sud u Beogradu 14. juna ponovo odlučuje o datumu kada je streljan komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljub Draža Mihailović
PRVI osnovni sud u Beogradu 14. juna ponovo odlučuje o datumu kada je streljan komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljub Draža Mihailović. Advokati koji su tražili Čičinu rehabilitaciju opet će izložiti dokaze da je on streljan 17. jula, 1946, a ne 31, kako je sud nedavno presudio.
Punomoćnik udruženja građana i pojedinaca koji su zatražili da se Mihailoviću vrate čast i ugled, advokat Aleksandra Andrić, kaže da su sudu tokom postupka dostavljene zvanične odluke državnih organa iz kojih se jasno vidi da datum smrti ne može da bude onaj naveden u prvoj odluci.
- Dostavili smo odluku Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ od 16. jula 1946, u kojoj piše da je "odbijena molba za pomilovanje na smrt osuđenih izdajnika i ratnih zločinaca" meću kojima je i Dragoljub Mihailović - kaže Andrićeva. - Zatim dopis kojim Prezidijum obaveštava ministarstvo pravosuđa da je odbijena njegova molba za pomilovanje i da se "upućuje na dalji postupak", i dopis u kom Vrhovni sud FNRJ obavešatava ministarstvo unutrašnjih poslova da je "presuda izvršna i da se dostavlja sa molbom za zakoniti postupak", odnosno da se izvrši smrtna kazna.
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:436151-Drugi-put-o-datumu-Drazine-smrti
Dr Kosta Nikolić – UNUTRAŠNJI ŽIVOT JUGOSLOVENSKE VOJSKE U OTADŽBINI
Predgovor iz knjige : „Jugoslovenska vojska u otadžbini na teritoriji Okruga moravskog 1943-1944”
Priredili: mr Dobrivoje Jovanović i mr Dejan Tanić
Izdavač: Istorijski arhiv Jagodina, 2006.
ISBN 86-902609-8-6
Tragično iskustvo iz ustaničkih dana leta i jeseni 1941. godine, nametalo
je pred rojalistički pokret otpora traganje za novim rešenjima i redefinisanje
strategije otpora. Osnovna Mihailovićeva ideja obnavljanje materijalne baze
pokreta i stvaranje nove vojne organizacije koja će biti spremna da dejstv
Javna ličnost Slobodana Jovanovića – Od obaveštajca do predsednika izbegličke vlade,...
Ličnost i delo Slobodana Jovanovića, jedne od najzanimljivijih ličnosti u novijoj srpskoj istoriji i svakako jednog od najvećih srpskih intelektualaca s kraja 19. i iz prve polovine 20. veka, dugo su bili zapostavljeni i sakriveni, da bi tek u poslednje dve decenije počela šire da se istražuje uloga ovog državnika, pisca, istoričara i pravnika u burnim događanjima s početka pa do sredine 20. veka.
Na tribini Srpskog liberalnog saveta Sećanja na akademika Slobodana Jovanovića, naučnici i istraživači lika i dela S. Jovanovića otkrili su neke zanimljive prizore iz njegovog života, njegove mane, vrline i zablude.
Istoričar Nebojša Popović, iz Instituta za savremenu istoriju, otkriva da je devedesetih godina 19. veka Jovanović, posle službovanja u sudu, prešao u Ministarstvo inostranih dela, gde se faktički bavio obaveštajnim radom.
Bio je šef prosvetnog odeljenja koje su zvali propagandno odeljenje i tu se bavi obaveštajnim radom. Posećivali su ga učitelji i sveštenici sa srpskih neoslobođenih teritorija, Stare Srbije i Makedonije, ali je i on išao u obilaske i prikupljao informacije. Te informacije prosleđivane su prosvetnom odboru, koji su sačinjavali najučeniji ljudi u Srbiji tog vremena, i na osnovu tih informacija su se donosile političke odluke. Bio je pristalica evropske konzervativne ideologije kojoj su pripadali Bizmark, Dizraeli i Napoleon Treći. Na primer, prihvatao je opšte pravo glasa kao tekovinu ali ne sa oduševljenjem, jer je verovao da se moć političkog rasuđivanja može odnegovati samo u gornjim društvenim slojevima, priča Popović.
Oslobađanje koncetracionog logora Dahau – 29.april 1945.
Dahau je bio nacistički koncentracioni logor, i prvi logor otvoren u Nemačkoj (1933.) na mestu napuštene fabrike municije, kod srednjeovekovnog grada Dahaua, oko 16 km severoistočno od Minhena. Dahau je služio kao prototip i model za ostale nacističke koncentracione logore.
Preko 200.000 zatvorenika bilo smešteno u Dahau (25.613 zatvorenika je umrlo u glavnom logoru, a još oko 10.000 u okolnim logorima uglavnom od posledica torture, bolesti, neuhranjenosti i samoubistava) Početkom 1945.godine od posledica epidemije tifusa stradao je veliki broj zatvorenika.
U ovom logoru, između ostalih, bili su zatočeni Patrijarh Srpski Gavrilo Dožić i Vladika Nikolaj Velimirović, koji je svoje misli u logorskom zatočeništvu beležio pretočaću ih u kasnije objavljenu knjigu pod naslovom «Kroz tamnički prozor».
Dramski umetnik Stevo Žigon proveo je dve godine u ovom logoru, pre nego što je oslobođen od strane saveznika 29. aprila 1945.
Prenosimo deo dnevničkih beleški zatočenika ovog logora ( R 64923), koji je imao sreću da preživi i svedoči.
Popularni članci
Može li članstvo u Evropskoj uniji nekoga zaštiti od osude za...
Autor teksta gš pukovnik Živomir R. Podovac
Stvar je Evropske unije (EU) što za praćenje Srbije u ispunjavanju uslova za prijem u EU, određuje po dva ili više zvaničnika iz Slovenije. I nije sporno da ti zvaničnici istupaju sa ocenama po zadacima Unije, sve dok ne počnu da potežu uslov ispunjavanja saradnje Srbije sa Sudom UN za ratne zločine na prostoru bivše SFRJ u Hagu. Još kada se tome pridruže i zvaničnici vlasti u Ljubljani! To onda predstavlja političku drskost bez presedana, apsurd, pravno verolomstvo EU. Pravo pitanje je: Kada će, prema dokumentu o osnivanju Suda, krivci za ratne zločine u Sloveniji postati tuženici, a Sud u Hagu tužilac? Da li će se to ikada desiti? Ko je zaboravio da je i Slovenija republika bivše SFRJ i da je, prema Rezoluciji SB UN, u ingerenciji Tužilaštva u Hagu? Gde se zagubila odgovornost za ratne zločine, državnog rukovodstva Slovenije, koje je prvo zapalilo jugo-požar građanskog rata? Ko je zaboravio komandnu odgovornost za počinjene ratne zločine, od strane komandanata Teritorijalne odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva zdravlja, Sekretarijata za informacije (Jelko Kacin) i drugih institucija Slovenije? Zašto Sud u Hagu nije zatražio od R Srbije, opširnu dokumentaciju koja o ovim zločinima, postoji u Arhivu Jugoslavije, Arhivu Srbije i Vojnom arhivu Ministarstva odbrane R Srbije? Po kom pravu su zaštićeni Milan Kučan, Janez Janša, Janez Drnovšek, Jelko Kacin, Zdenko Latin...A, počinjena dela, su zaista stravična, sa fašisoidnim elementima i metodama u izvršenju. Ima ih mnogo, koja su dokumentovana i dokazana, a navešćemo samo neka:
Komentari