savremenaistorija

Posts

461 OBJAVE

Comments

10 KOMENTARA

Social

Od završetka Drugog svetskog rata u Jugoslaviji prošlo je punih 65 godina i o njegovom toku i žrtvama napisane su stotine monografija, sinteza, memoara. Međutim, na ovom polju u svim republikama bivše države ostalo je još mnogo toga neispitanog, neistraženog i nedorečenog. Nauka još uvek nije došla do odgovora na osnovno pitanje: koliko je Srba stradalo u periodu od 1941. do 1945. Popuštanje jednopartijskih stega, te činjenica da su se u komunističkoj Jugoslaviji istorijom i istoriografijom bavili mahom ljudi koji su ideološki bojili svoje radove, navodila je mlađe generacije istoričara da tek sredinom 90-ih godina 20. veka sa poluvekovnom vremenskom distancom na događaje, koja je delimično ublažila strasti, ali i odnela sudeonike, daju odmereniju i realniju ocenu minulog doba. Naučna literatura nastala koncem 20. veka donosila je preispitivanje dogmi o ratu i revoluciji, niz novih saznanja, novu percepciju događaja i učesnika. Pa ipak, podele iz Drugog svetskog rata, pre svega one na četnike i partizane bile su dugoročne, opstavši među ljudima i do današnjih dana.
Posle inicijative koju je pokrenuo Institut za savremenu istoriju i Večernje novosti u akciji Otkopavanje istine Vlada Republike Srbije donela je na svojoj sednici 9. jula 2009. odluku o osnivanju Državna komisija za pronalaženje i obeležavanje svih tajnih grobnica u kojima se nalaze posmrtni ostaci streljanih posle oslobođenja 1944. (skraćeno „Državna komisija za tajne grobnice ubijenih od septembra 1944“) koja je konstitutivnu sednicu održala 12. novembra 2009. godine. Članovi Državne komisije za tajne grobnice ubijenih posle 12. septembra 1944. su predstavnici državnih institucija, naučnih ustanova i stručnjaci iz različitih oblasti. Predsednik Komisije je dr Slobodan Marković, docent na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, a sekretar je mr Srđan Cvetković, istraživač u Institutu za savremenu istoriju. Posle godinu dana istraživanja na terenu Timočkog okruga, mr Srđan Cvetković i Nemanja Dević, u okviru rada Komisije, priredili su sintezu Žrtve u Zaječarskom okrugu posle 12. septembra 1944. Do sada su saradnici Komisije vršili istraživanja, ali i konkretne popise lokacija i ubijenih i nestalih lica u više okruga u Srbiji. Timočki okrug se zbog svojih specifičnosti (geografski položaj, broj stradalih, svedočenja i istražene lokacije) našao prvi u ediciji građe koji su saradnici Komisije priredili. Istraživanje je sprovedeno 2009-10. u opštinama Knjaževac, Zaječar, Boljevac i Soko Banja.
Službeni glasnik Republike Srbije izdao je 2008. Izabrana dela Dragoljuba Jovanovića u 16 knjiga; u okviru ovog izdanja objavljene su Jovanovićeve Političke uspomene (12 knjiga) i Medaljoni (4 knjige). Medaljone su priredili dr Nadežda Jovanović, Goran Babić i Slobodan Gavrilović. Reč je o hvale vrednom projektu, koji je za cilj imao obnovu sećanja na autora, ali i mnoge druge bitne okolnosti i ličnosti koje su uticale na razvoj istorijskih zbivanja na Balkanu u prvoj polovini 20. veka.
Istoričar Nemanja Dević, član Državne komisije za tajne grobnice ubijenih posle 12. septembra 1944. godine, boraveći u Londonu u hramu Sv. Nikolaja pred velikim brojem prisutnih Mihailovićevih veterana, Ravnogoraca, njihovih potomaka i poštovaoca 22 jula povodom 66 godina od njegovog ubistva održao je govor, koji je dočekan sa velikim odobravanjem prisutnih. Zahvaljujući ovom darovitom istoričaru, autoru monografije "Istina pod ključem, Donja Jasenica u Drugom svetskom ratu, za koju je 2009. dobio prestižnu nagradu "Dragiša Kašiković", dobili smo tekst pomenutog govora. Dr Srđan Cvetković i Nemanja Dević su nedavno u okviru rada Državne komisije za tajne grobnice ubijenih posle 12. septembra 1944. objavili potresnu monografiju "Žrtve u Zaječarskom okrugu - posle 12. septembra 1944.
ANALOGIJE Vest da je 17. septembra Prvi osnovni sud u Beogradu zakazao ročište na kome će se utvrđivati činjenice o smrti komandanta Kraljevske vojske u otadžbini Dragoljuba Draže Mihailovića izazvala je nove polemike u javnosti. Sada je sasvim jasna namera određenih u svakom slučaju zaintereovanih krugova, protivnika rehabilitacije da se proces u kome je zatraženo poništenje sudske presude od 15.jula 1946. godine, kojom je general Mihailović osuđen na smrtnu kaznu, koja je neposredno potom i izvršena, razvuče u nedogled, sve dok i oni najuporniji zagovornici rehabilitacije ne odustanu. Koliko je samo vremena utrošeno, koliko energije u predstavi koja traje i kojoj se ne nazire kraj. Koliko će još biti utrošeno i vremena i energije, to niko, osim režiseri ove loše predstave ne zna. Sve je traženo u ovom procesu, pa čak i staraoc generalu Mihailoviću, da bi se navodno utvrdilo da li je zaista mrtav. U jednom drugom slučaju, utvrđivanja smrti ništa od toga nije trebalo. Sve je završeno za mesec dana, a sudu je bilo dovoljno svedočenje iz druge ruke Mihaila Danilovića, da je za priču o pogibiji Nikole Kalabića sredinom januara 1946.godine u Gradačkoj klisuri kod ulaza u Degurićku pećinu, čuo dok se skrivao na Kopaoniku 1947.godine. I gotovo. Završeno! Nisu bili potrebni staraoci, kao u slučaju generala Mihailovića. Pitamo se zašto onda sud u slučaju generala Mihailovića nije postupio isto ili slično. Zašto nije uzeo u obzir bilo kakvu priču, da ne kažemo i onu koju je Komisiji ispričao Boža zvani Kundak, koga je i Komisija pominjala kao Mihailovićevog egzekutora. Odgovor pa i komentar u ovom slučaju su nepotrebni. www.savremenaistorija.com
Da li će nedavno postavljanje ploče Aćif –efendije u Novom Pazaru, kojoj je prisustvovao i ministar bez portfelja u Vladi republike Srbije Sulejman Ugljanin poslužiti kao povod «da se ubuduće ne dozvole proslave godišnjica pravno i istorijski spornih događaja i ličnosti»? Da li će ovaj događaj biti povod da nova vlast u Srbiji i sudski proces o rehabilitaciji generala Mihailovića definitivno stavi ad acta? Odgovore na ova pitanja sigurno nećemo čekati dugo, jer se navodno već vrše pripreme predloga mera Vlade, kojima treba sprečiti da "sporni događaji iz prošlosti ugroze dobre međunacionalne odnose u Srbiji". Uz tekst objavljen u Večernjim novostima 08.08. 2012. prenosimo komentar istoričara Aleksandra Dinčića.

Recent posts

Recent comments

Живомир Р. Подовац on KO JE IZAZVAO PRVI SRPSKO-SRPSKI BRATOUBILAČKI RAT?
Живомир Р. Подовац on Srbi jedini streljali svoje glumce
Живомир Р. Подовац on Srpske tradicije u temelju Evropske Unije
Живомир Р. Подовац on PODSEĆANJA – DA SE NE ZABORAVE – MILAN TEPIĆ, major:
Pošteni pronalazač on Mučenička smrt đenerala Gavrilovića
Живомир Р. Подовац on JEDAN DOKUMENT IZ 1942.
Живомир Р. Подовац on Radoš Bajić: Ravna gora će promeniti Srbiju
Живомир Р. Подовац on Radoš Bajić: Ravna gora će promeniti Srbiju
Pošteni pronalazač on Mučenička smrt đenerala Gavrilovića
Pošteni pronalazač on Mučenička smrt đenerala Gavrilovića
Живомир Р. Подовац on Zloupotreba zaplenjene dokumentacije
Живомир Р. Подовац on Komandovanje generala Mihailovića
Живомир Р. Подовац on Napad Grbljana na Kotor – 1943.