Najnovije

Održan parastos generalu Mihailoviću u Beogradu i Herceg Novom

U beogradskoj crkvi SV. Save na Vračaru u organizaciji Udruženja pripadnika JVuO 1941 -1945 i Republičke asocijacije za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta održan je parasto generalu Mihailoviću.U prisustvu većeg broja građana, saboraca i poštovaoca generala Mihailovića i Ravnogorskog pokreta, parastos su slućili sveštenici Srpske pravoslavne crkve Između ostalih parastosu su prisustvovali: narosni poslanik Aleksandar Čotrić, predsednik Asocijacije za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta, dr Dušan Đukić, predsednik Udruženja JVuO 1041 - 1945, dr Dušan Bataković, bivši ambasador republike Srbije u Parizu, dr Biljana Plavšić, bivša predsednica Republike Srpske, predstavnik Udruženja Kraljevina Srbija, Miloš Pavković, dramski umetnik Slobodan Rankić i dr. U prilogu fotografije sa parastosa u Beogradu i Herceg Novom na Savini gde je isto tako služen parastos generalu Mihailoviću. Redakcija savremeneistorije se zahvaljuje Milošu Pavkoviću (Udruženje Kraljevina Srbija) i Nebojši Rašu, predsedniku Srpskih sokola iz Herceg Novog na prosleđenim fotografijama.

За слободу и демократију против свих диктатура

Представио се у Господу и отишао у вечност Проф. Др Огњан Адум (1924-2014.) ветеран Југословенске војске у Отаџбини и учесник Другог светског рата. Рођен је у Београду 1924. године. Рат га је затекао као ученика седмог разреда гимназије. Са великим бројем својих другова, чланова Српског културног клуба одлучује да крене у борбу за ослобођење своје земље и прикључује се покрету Драже Михаиловића, Југословенској војсци у Отаџбини. Био је распоређен у Штабној чети ЈУРАО 501 ( Југословенска равногорска омладина). Током рата је унапређен у чин подофицира и за заслуге је је одликован. По завршеном курсу зашифранта постаје члан обавештајно- контролне службе. Касније прелази у Шифрантско одељење у Штабу ВК ЈВУО.

KO SU BILI SRBI 1914. – MILOŠ KOVIĆ

Srbija je bila mnogo zavisnija od Austro-Ugarske nego danas od EU, ali 1914. se odupirala naređenjima koja su dolazila iz Beča. U vremenu u kome je zaista važno obeležiti stogodišnjicu početka Prvog svetskog rata mi od naše države dobijamo prilično zbunjene signale. Ukoliko se dogodi ono što se dogodilo sa Njegošem, to neće biti dobro, a šteta bi ovoga puta mogla da bude i veća, kaže Miloš Ković, istoričar, urednik knjige Srbi 1903-1914 u tri toma, čiji je prvi tom sa podnaslovom Intelektualna istorija predviđen da se pojavi na jesen ove godine.

OTKRIVAMO: OZNA ubila 56.000 Jugoslovena između 1944. i 1953. godine!

Među ubijenima su bili sveštenici, đaci, čuveni glumci, književnici, profesori univerziteta, domaćice, radnici... Princip je bio da se među one za koje se znalo da su izdajnici upiše neko sa zvučnim nemačkim prezimenom i pregršt imena nevinih građana, kojih su Udbaši želeli da se reše. Spiskovi likvidiranih su javno objavljivani na stubovima po gradu. Nimalo slučajno, po želji autora izložbe “U ime naroda! Politička represija u Srbiji 1944-53” istoričara dr Srđana Cvetkovića podaci o tome koliko je ljudi i na koji način likvidirala tajna policija u drugoj polovini 40-ih godina prošlog veka javnosti su obelodanjeni u nekadašnjoj zgradi Ozne, Agitpropa, CK KPJ u kojoj je danasIstorijski muzej Srbije

Na Ravnoj gori u subotu je održan tradicionalni, 23. sabor kojim...

0
Manifestaciji su prisustvovali ratni veterani i poštovaoci tradicije Jugoslovenske vojske u Otadžbini i Ravnogorskog pokreta iz Srbije, Crne Gore, Republike Srpske i dijaspore, a ogranizovala ju je Republička asocijacija za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta. Prema rečima predsednika Republičke asocijacije Aleksandra Čotrića, na ovoj manifestaciji više neće biti političkih govora, jer su političari rekli sve što su imali. "Očekujemo da sud sada rehabilituje generala (Dragoljuba) Mihailovića, a kada se to desi biće uklonjene prepreke da Ravnogorci ostvare svoja prava na penzije i druge prinadležnosti na osnovu zakona iz 2004. godine", kazao je Čotrić Tanjugu. On je izrazio nadu da će Mihailoviću biti izgrađen spomen kompleks na Adi Ciganliji u Beogradu, ali i uklonjen žig izdaje koji mu je nepravedno "udaren". Čotrić je ranije rekao Tanjugu da lider SPO Vuk Drašković neće prisustvovati ovoj manifestaciji, jer je Predsedništvo stranke tako odlučilo.

Miro Miketić, Kroz pakao i natrag, Knjiga III, Deo osamnaesti –...

0
Pred nama se otvara dolina Zlorečice i Lima. Balj ostaje na desnu stranu, u poluluku se savija sve više i više udesno. Padine Balja Lim je davno ocrtao i isklesao svoje korito, tamo u pravcu Marsenića rijeke i dalje. Sve se pojavi pred nama, Mali Krš, Veliki Krš, a Komovi iza njih podupiru nebesa. Komovi nijesu ništa veseliji nego što su bili prošle godine u oktobru, kada smo ih posljednji put vidjeli sa Čakora. Željevica se skučila, a sve uokvirilo staru i izlinjalu Andrijevicu, pogurenu nad Zlorečicom i Limom. Prosulo se proletnje sunce po njoj a ona zakovana za svoje vrleti, čeka na jadnike sa golgotskog puta. Mislim se, dočekaće samo mali broj nas, čak ni jednu petinu onih koji je napustiše prošle godine. Možda je u bolu, kao da zna kako se većina njenih građana neće više nikada pojaviti, na nekada njenoj jedinoj ulici, sa radošću, sa osmijehom, sa borbenošću i sa ljubavlju. Za nju i Gospoda nestala je plejada rodoljuba i vjernika. Moja draga Andrijevica, uvela, žalosna, pogurena, svjedok strijeljanja, jamarenja, svjedok najtežih događaja u njenom životu i svjedok svih neočekivanih čuda na koje nije naučila. Kao što je i ranije bila svjedok paljenja, rušenja, prolaza raznih neprijatelja sa mačem i vatrom, svjedok pljački i konfiskacija.

Saopštenje savetodavnih tela Krune o odnosu države i državnog protokola prema...

0
Ove godine navršilo se sto godina od izbijanja Prvog svetskog rata. Naši saveznici u toj svetskoj kataklizmi nazvali su ga Velikim ratom za civilizaciju! Mi Srbi smatrali smo ga ratom za oslobođenje i ujedinjenje Srba i drugih južnih Slovena. Nismo ga izazvali, nismo mu težili, ali smo kao narod i kao država na napad odgovorili onako kako je trebalo i kako smo morali! Sve države i narodi koji su imali sudbinu da u tom ratnom vihoru učestvuju, voljno ili nevoljno, obeležile su sećanje na te davne događaje, davne vremenski, a bliske po posledicama koje i danas snosimo i živimo. I u Srbiji je učinjen napor da se uspomeni i žrtvama oda dužna pažnja i priznanje. Da li je učinjeno dovoljno možemo se slagati ili ne, ali napor nije sporan, a verujemo ni želja da potomci ne dokazuju svoju savremenu štedljivost na zahvalnosti precima, niti namera da se njihov heroizam ne uloži u sopstveni politički i etički pragmatizam.

Kapitulacija Nemačke u Drugom svetskom ratu – Dan pobede

0
Dan pobede nad fašizmom je dan kada je Nacistička Nemačka potpisala kapitulaciju u Drugom svetskom ratu. Slavi se 9. maja, iako je Drugi svetski rat konačno završen tek nekoliko meseci kasnije bezuslovnom kapitulacijom carskog Japana posle tragične upotrebe A-bombe u Hirošimi i Nagasakiju. Naime 9. maja 1945. godine sovjetski maršal Žukov ratifikovao je u ime Saveznika, koje je predstavljao britanski general Teder, sporazum o nemačkoj kapitulaciji, koji je dan ranije u ime Trećeg rajha potpisao nemački feldmaršal Vilhelm Kajtel (Vilhelm Bodevin Johan Gustav Kajtel) u prisustvu generala K. J. Štumpfa i generala H. G. Hindeburga. Prethodni protokol o bezuslovnoj kapitulaciji svih nemačkih oružanih snaga potpisao je u Remsu, u Francuskoj, 7. maja nemački general Alfred Jodl. Prema ovom protokolu, pored ostalog, bilo je predviđeno da nemačka Vrhovna komanda izda naređenje potčinjenim komandantima svojih kopnenih, pomorskih i vazduhoplovnih snaga da 8. maja u 23.01 časa obustave sve operacije. Dan pobede svečano se obeležava u velikom broju zemalja sveta, i to u Rusiji, Jermeniji, Azerbejdžanu, Belorusiji, Gruziji, Kazahstanu, Kirgistanu, Moldaviji, Tadžikistanu, Turkmenistanu, Ukrajini, Uzbekistanu i Izraelu od 2000. Najveća parada održava se svake godine 9. maja u Moskvi, sa velikim mimohodom više roda vojske i preleta avijacije. Na toj paradi se svaki put pokažu i poslednja postignuća ruske tehnologije ali i oprema iz Drugog svetskog rata.

Popularni članci

Usporen proces rehabilitacije (generala Mihailovića)

0
Beograd, 19.03.2013. Viši sud u Beogradu 11. marta 2013. vratio je predmet o utvrđivanju tačnog datuma streljanja komandanta Jugoslovenske vojske u otadžbini i vođe Ravnogorskog pokreta generala Dragoljuba Mihailovića Prvom osnovnom sudu u Beogradu na dopunu, izjavila je za Danas portparol Višeg suda Dušica Ristić. U Prvom osnovnom sudu tvrde da im predmet nije još stigao, a u Kancelariji advokata Zorana Živanovića, punomoćnika predlagača rehabilitacije generala Mihailovića, našem listu je rečeno da do juče nisu zvanično obavešteni o ovoj odluci Višeg suda. Advokatska kancelarija Živanovića 25. februara 2012. podnela je zahtev predsedniku Višeg suda da se se postupak po njihovoj žalbi na odluku Prvog osnovnog suda o datumu Mihailovićevog streljanja, rešava prekoredno „zbog značaja koji ima“. Tri dana ranije sudsko veća Višeg suda, kojim predsedava sudija Aleksandar Ivanović, odlučilo je da prekine proces rehabilitacije generala Mihailovića do utvrđivanja tačnog datuma njegovog streljanja. Advokat Živanović žalio se na odluku Prvog osnovnog suda u Beogradu, koji je prošle godine kao datum Mihailovićeve smrti odredio 31. jul 1946. iako, prema Živanovićevim rečima, „svi dostupni izvori govore da je general Mihailović streljan 17. jula 1946, što je i zvanično saopšteno“. Postupak za rehabilitaciju generala Mihailovića počeo je 16. septembra 2010, na zahtev koji su 2006. podneli: Mihailovićev unuk Vojislav Mihailović, profesori Smilja Avramov i Kosta Čavoški, Srpski liberalni savet i Udruženje jugoslovenske vojske u otadžbini. http://www.danas.rs/danasrs/hronika/usporen_proces_rehabilitacije.3.html?news_id=257642

Suđeno je i mrtvima (5)

Komentari