Najnovije

Princ Aleksandar Karadjordjević nije bio u zvaničnom protokolu obilježavanja 100.godišnjice Kolubarske bitke -Zaobiđeni Karađorđevići

Princ Aleksandar Karađorđević, unuk vrhovnog komandanta srpske vojske u Prvom svetskom ratu, nije bio pozvan na obeležavanje 100. godišnjice Kolubarske bitke, niti je zvaničnim protokolom bilo predviđeno da položi venac u čast vojnika palih u ovoj bici, potvrđeno je Danasu u Kraljevskom dvoru na Dedinju. U Dvoru smatraju „zlonamernim nepozivanje prestolonaslednika Aleksandra ne samo na obeležavanje Kolubarske nego i Cerske bitke, kao i druge državne svečanosti u okviru obeležavanja 100. godišnjice početka Prvog svetskog rata, jer su na njih pozvani potomci srpskih vojvoda Stepe Stepanovića i Živojina Mišića“. Takođe, ukazuju i da predsednik Srbije Tomislav Nikolić u govoru nije ni pomenuo kralja Petra Prvog i kralja Aleksandra.

Princ Aleksandar Karadjordjevic: „Možda sam problem za vladu.“ –

Princ Aleksandar Karađorđević o razlozima za neučestvovanje u obeležavanju 100. godišnjice Velikog rata u Srbiji i odnosima sa vlašću. Možda sam problem za vladu Razočaran sam nedostatkom poštovanja za moje pretke, ne šalju mi ni pozivnice Postoje strašna kršenja ljudskih prava moje porodice i mene, koja treba rešiti To što smo dobili spomenik ruskom caru Nikolaju Drugom pre nego što su spomenike dobili vladari naše krvi je vrlo interesantno, ali i tužno. Samo diktatori čiste istoriju: Princ Aleksandar Karađorđević Ova godina bila je veoma važna zbog naše istorije, ali sam konstatovao da u Srbiji nije bilo mnogo prilika da se vidi šta su moji preci - kraljevi Petar Prvi Oslobodilac i Aleksandar Prvi Ujedinitelj radili pre 100 godina, iako su veoma važni ljudi za našu istoriju.

Уз 70-годишњицу од битке за ослобођење престонице Краљевине Југославије – Три стратегије за слободу Београда

Ове године 20. октобра обележава се 70-тогодишњица ослобођења Београда од немачке нацистичке окупације и колаборатера у Другом светском (великом) рату. После седам деценија занимљиво је вратити се на тадашње ратне прилике и суочити се са неким чињеницама које сума сумарум казују да нису биле у питању извесне “савезничке рачунице” закамуфлиране нарочитим стратегијама, она коју је имао помоћник Врховног команданта и начелник ШВК Југословенске Краљевске Војске армијски ђенерал Михаиловић “масовни устанак војске и народа”, на дати сигнал “Дан-Д” из Савезничке врховне команде, било је најбоље решење.

„Ishodište slobode i demokratije“- saopštenje za javnost GO Udruženja pripadnika JVuO 1941-1945

УДРУЖЕЊЕ ЈВУО 1941-45 Бр. 10-3/ 2014 13. 10. 2014. год. Београд-Стари град УДРУЖЕЊЕ ПРИПАДНИКА ЈУГОСЛОВЕНСКЕ ВОЈСКЕ У ОТАЏБИНИ 1941.-1945. Београд-Стари град, Кнез Михаилова бр.48, редакцији интернет портала www.savremenaistorija.com доставило је саопштење за јавност под насловом "Исходиште слободе и демократије" Редакција преноси интегрални текст овог саопштења ИСХОДИШТА СЛОБОДЕ И ДЕМОКРАТИЈЕ Главни одбор Удружења припадника Југословенске војске у Отџбини 1941-1945, којем је председавао др Душан Ђукић, одржао је 9. октобра ове године редовну седницу у Београду. Разматрајући питање националних традиција, Главни одбор је изразио подршку државним органима који своје активности заснивају на чувању и неговању националних традиција и обележавању значајних догађаја из историје Срба.

Umro je Curtis „Bud“ Diles, (1925-2014) ratni veteran I heroj američke...

0
U bolnici Valej u Majamiju u sredu 10. septembra 2014. umro je Curtis "Bud" Diles, (1925-2014) ratni veteran i heroj američke armije, veliki prijatelj Srbije i srpskog naroda. Kao član posade američkog bombardera B 24 8. septembra oborenog nedaleko od Beograda, spašen je zajedno sa drugim članovima posade od strane pripadnika JVuO generala Mihailovića. Tokom akcije spašavanja savezničkih vazduhoplovaca (misija Halijard), zahvaljujući požrtvovanju srpskog naroda I pripadnika JVuO generala Mihailovića spašeno je preko 500 vazduhoplovaca. Ceo svoj život borio se za istinu o Srbima I generalu Mihailoviću

Draža nije zarobljen u akciji pod šifrom „Bogdanka javlja Pobedi“ kako...

0
Predrag Ostojić Redakcija: Pisali ste o zarobljavanju generala Mihailovića a vaša knjiga je doživela 4 izdanja. Da li Vam je poznato da je šifra operacije zarobljavanja Mihailovića bila “Bogdanka javlja Pobedi” kako to navodi publicista Pero Simić u svojoj tek objavljenoj knjizi “Draža Mihailović – Na krstu sudbine” Predrag Ostojić: U svojoj novoj knjizi „Draža Mihailović – Na krstu sudbine“ publicista Pero Simić, opisujući završnu operaciju zarobljavanja generala Mihailovića u Trećem delu knjige u odeljku pod naslovom „Šifra za hvatanje generala Mihailovića: Bogdanka javlja Pobedi“, napravio je kardinalnu grešku, koja se njemu kao iskusnom i „proverenom“ publicisti ne bi smela dogoditi. Naime, on je od imena osoba, koje su sticajem okolnosti našle u vrtlogu završne operacije zarobljavanja generala Mihailovića, koje se pominju i u nekoliko depeša Aleksandra Rankovića , a koje su bile veza između „Mihailovićevih ljudi“ na terenu i njihovog punkta u Beogradu, sastavio šifru „Bogdanka javlja Pobedi“

Hrabri srpski vojnici slomili dva carstva! Šta je Arčibald Rajs pisao...

0
“Do 3. oktobra Beograd je bombardovan 36 dana i isto toliko noći. Uprkos tome, brojni stanovnici nisu hteli da napuste grad. A treba imati hrabosti pa ostati u ovom gradu jer su posledice razaranja ogromne: oštećeno je 700 kuća, od kojih 60 državih. Univerzitet je gotovo potpuno uništen, Državna fabrika duvana potpuno je izgorela, zgrada „Državne lutrije“ i Stari dvor ozbiljno su oštećeni, a najviše je stradala gradska tvrđava. Neprijatelj je bacao sve vrste projektila na nesrećni grad. Zašto su Austrijanci tako žestoko bombardovali Beograd...” Dr Arčibald Rajs je ovaj izveštaj napisao u Valjevu na samom početku Prvog svetskog 5. oktobra 1914, a objavljen je 26. oktobra iste godine u švajcarskim novinama „Lozanska gazeta“ pod naslovom „Pismo iz Srbije - poseta Beogradu pod opsadom“. Ovo je bio samo jedan u nizu izveštaja koje je ovaj Švajcarac pisao sa fronta tokom četiri ratne godine. Povod za njegov boravak u ratom zahvaćenoj Srbiji bio je poziv srpskih vlasti da Rajs kao najčuveniji kriminilog toga doba ispita zločine nad našim narodom

Dan kada je završen Veliki (Prvi) svetski rat

0
Jedanaestog dana, jedanaestog meseca, u jedanaest časova 1918. godine zvanično su prestala ratna dejstva u Prvom svetskom ratu. Primirje su u Kompjenju u Francuskoj, u specijalnom vagonu maršala Ferdinanda Foša, 11. novembra 1918. godine potpisale Nemačka i zemlje Antante negde između 5.12 i 5.20 sati izjutra, ali istorijski izvori navode da je on zvanično stupio na snagu od jedanaest sati istog dana. Nemačka se tog 11. novembra predala i tada je dogovoreno da prestanu oružani sukobi. Smatra se da je kanadski vojnik Džordž Lorens Prajs poslednja žrtva Prvog svetskog rata. On je poginuo od ruke nemačkog snajperiste u 10.58 časova 11. novembra 1918. godine. Posle potpisivanja primirja, nastavljeni su pregovori o uslovima mira. Oni su dogovoreni Versajskim mirom, potpisanim 28. juna 1919. godine. Tim događajem i zvanično je okončan Prvi svetski rat. Inače, vagon u kojem je potpisano primirje Adolf Hitler odabrao je 1940. godine, kao mesto gde je Francuska potpisala svoju kapitulaciju. Istorijski vagon uništen je u savezničkom bombardovanju Berlina. Broj žrtava u prvom svetskom ratu (vojnih i civilnih) bio je preko 37 miliona - preko 15 miliona mrtvih i 22 miliona ranjenih. U broj mrtvih ulazi skoro 9 miliona vojnih žrtava i oko 6,6 miliona ranjenih. Sile Antante su izgubile više od 5 miliona vojnika a Centralne sile više od 3 miliona. Srbija je imala oko 1.100.000 stradalih od čega oko 450.000 vojnika i oko 650.000 civila. Materijalna šteta je bila ogromna. Ukupan broj žrtava je i danas predmet brojnih rasprava.

Popularni članci

Apel domaćoj i međunarodnoj naučnoj savesti – Kad ćuti oficirska...

1
Ako su američkom borcu za slobodu u Drugom svetskom ratu prošloga 20. veka, Rut Mičel (Ruth Mitchell), bile potrebne tri godine da bi posle ličnog eksperimenta kod Četnika u Kraljevini Jugoslaviji spoznala da je “cela istorija Srba ep borbe čovečanstva za slobodu”, i da poslednji srpski đeneral “Draža Mihilović nije započeo ništa novo”, već da je “kao pravi, hrabar i dragoceni sin svoga naroda, samo nastavio tradiciju Kosova iz 1389” (The Serbs choose war), u čemu se posle rata složio i ratni britanski premijer Čerčil, pišući pokajnički u svom delu Drugi svetski rat (Winston S. Churchill, The Second World War), za koje je, potom, dobio Nobelovu nagradu: “Sudbina je upravo zla prema onima koji krše tradicije i običaje iz prošlosti”, i, ako je više od tri decenije prošlo od smrti jugoslovenskog komunističkog diktatora, dve decenije od pada “gvozdene zavese” i decenija od demokratskih promena u Srbiji, koliko je još vremena potrebno da prođe pa da bi, najzad, o tim prelomnim istorijskim događajima nauka, tim pre istorija ratne veštine, kazivala svoju reč!?

Komentari