KRALJEVSKI PAR PRISUSTVOVAO SVETOJ LITURGIJI I POMENU GODIŠNJICE SMRTI KRALJA PETRA...
Beograd, 3. novembar 2012. godine – Njihova Kraljevska Visočanstva Prestolonaslednik Aleksandar i Princeza Katarina prisustvovali su Svetoj Liturgiji i pomenu Njegovom Veličanstvu Kralju Petru II održanoj u subotu 3. novembra na Oplencu. Svetu liturgiju i pomen u Crkvi Sv. Đorđa služilo je sveštenstvo Eparhije šumadijske iz Topole.
Njegovo Veličanstvo Kralj Petar II bio je prvorođeni sin Kralja Aleksandra i Kraljice Marije. Rođen je u Beogradu 6. septembra 1923. godine. Kumovi na krštenju su mu bili engleski Kralj Džordž VI i Kraljica Elizabeta (kasnije Kraljica Majka). Osnovno obrazovanje je stekao na Kraljevskom dvoru u Beogradu, a srednje u Engleskoj. Njegovo školovanje prekinuo je atentat na njegovog oca 1934. godine. Kako je bio maloletan sa svega 11 godina kraljevsko upravljanje zemljom preneto je na Namesništvo sa tri regenta, među kojima je bio i njegov stric Knez Pavle Karađorđvić.
Po otpočinjanju Drugog svetsko rata, u aprilu 1941. godine NJ.V. Kralj Petar II emigrira zajedno sa Vladom, najpreu Grčku i Palestinu, a potom i u Egipat. U junu 1941. godine dolazi u Englesku gde je tokom rata bio simbol otpora koji su jugoslovenski narodi pružali nacizmu. Za vreme svog izbeglištva Kralj Petar II je dovršio školovanje na Univerzitetu u Kembridžu, nakon čega se pridružio snagama engleskog Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva.
Nove komunističke vlasti u otadžbini oduzele su mu državljanstvo 1947. godine, a Kraljevskoj porodici konfiskovale svu imovinu. Prinuđen na izgnanstvo, živeo je najpre u Londonu sa svojom suprugom, grčkom i danskom princezom Aleksandrom (od 1944. godine kraljicom Aleksandrom od Jugoslavije) i sinom Aleksandrom rođenim 1945. godine. Poslednje godine života proveo je u Sjedinjenim Državama gde je posle duge i teške bolesti i preminuo 3. novembra 1970. godine. Sahranjen je u Crkvi Svetog Save u Libertvilu. On je danas jedini kralj sahranjen na teritoriji SAD. Očekuje se da njegovi posmrtni ostaci budu uskoro preneti u zadužbinsku Crkvu Svetog Đorđa na Opplencu.
http://www.royalfamily.org/statements/state-det/state-2610_cir.html
Italija spasla srpske heroje – Italija otvorila obeležavanje 100-godišnjice od početka...
Na trgu Venecija u srcu Rima, na simboličnom mestu u zdanju Oltara Otadžbine (popularno zvanom Vitoriano) podno groba Neznanom junaku, jednom od stotina hiljada Italijana poginulih tokom Prvog svetskog rata, u ponedeljak je održana ceremonija kojom je Italija otvorila obeležavanje 100-godišnjice od početka Prvog svetskog rata prezentacijom knjige "Za Srpsku vojsku - jedna zaboravljena priča".
Reč je o reprint izdanju vojnog dokumenta "Za Srpsku vojsku", koji je 1917. godine objavila Specijalna kancelarija Ministarstva kraljevske mornarice Italije.
Ovom svečanom događaju prisustvovalo je oko 500 zvanica, a među njima i ministri odbrane Italije i Srbije Roberta Pinoti i Nebojša Rodić, načelnik.
NAUČNO O NENAUČNOM – Status Vojske Kraljevine Jugoslavije u Drugom svetskom...
generalštabni pukovnik Živomir R. Podovac
Jugoslovenska vojska Kraljevine Jugoslavije u Drugom svetskom (velikom) ratu, NIJE Vojska Ravnogorskog, niti „četničkog pokreta“, kako se ne naučno piše. Evo zašto.
Vojske i paravojske na tlu Kraljevine Jugoslavije u Drugom velikom ratu
U istoriji ratova, vojska nekog ideološkog pokreta je uvek u statusu - paravojske (nelegalne). One nisu imale utemeljenje u ustavnom i zakonodavnom pravu domicilne (svoje) države. Dakle, pored političkog delovanja, pokreti, bilo da su reakcionarni ili revolucionarni, nastojali su da osnuju i svoje oružane (vojne) formacije. Cilj osnivanja je da i nasilna sredstva upotrebe u ostvarivanju svojih ideoloških ciljeva. Ti ciljevi su, u stvari, ciljevi ideologije pokreta. Ideologija je strategija nastupanja pokreta. U istoriji, najčešći, cilj nastupanja je rušenje državne vlasti, društveno-političkog sistema, radi dovođenja neke interesne (ideološke) grupe na vlast, sa ili bez promene političko-društvenog sistema. Državna vlast svake države je ustanovljena ustavom ili dekretom - suverena. Suveren u demokratskim državama je - narod. U rojalističkim to je nasledni suveren - car, kralj, knez.. Savremeni sistem je poznat kao parlamentarna monarhija. U uredjenim državama položaj Vojske je određen Ustavom, kao najvišim pravnim aktom svake demokratske države. Iz njega, potom, proističu svi ostali zakonski akti o svim sastavnim činiocima u strukturi državnog sistema. Tako i o Vojsci. Zato su sve druge oružane formacije (snage), na teritoriji suverene države, dokle seže njena međunarodno priznata (suverena) i integralna teritorija - nezakonske i nelegalne. Nemaju - legitimnost. Ne samo u domicilnom (domaćem) nego i u međunarodnom pravnom poretku (sistemu). Samo Vojska postavljena na osnovama Ustava i Zakona o Vojsci, ima - državni legitimitet. Ona je jedino - legalna.
9. maj – Uz Dan pobede nad fašizmom Ispovest veteranke Crvene...
U Berlinu je 16 minuta posle ponoći potpisana bezuslovna kapitulacija nemačkih oružanih snaga. U ime Nemačke akt je potpisao feldmaršal Vilhelm Kajtel, u ime Sovjetskog Saveza maršal Georgij Žukov, a u ime zapadnih saveznika britanski vazduhoplovni general Artur Teder. Time je formalno završen Drugi svetski rat u Evropi.
Veteranka Crvene armije Nadežda Vdovina u 89. godini se i dalje seća rata i Beograda u čijem je oslobađanju učestvovala i toplog odnosa Jugoslovena prema njoj.
Danas se oporavlja od izliva krvi u mozak, ali sećanja na Beograd i ratne dane su i dalje živa.
Kada je 1942 rat zakucao i na vrata Voronježa, Nadežda Vdovina još nije bila punoletna. Slagavši za godine prijavila se u dobrovoljce.
Popularni članci
Nova knjiga: Saveznički odstrel đenerala, autora Novice Stevanovića
Nova knjiga iz oblasti istorije ratne veštine Drugog svetskog rata 20. veka:
Specijalna operacija protiv Kraljevine Jugoslavije 1942-1944
-“SAVEZNIČKI ODSTREL ĐENERALA“
Operacije nužne odbrane Jugoslovenska kraljevske vojske
Svojevrsnom analizom istorije ratne veštine Drugog svetskog rata u nekadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, u periodu 1942-1944. godine, i oslanjajući se na arhivsku građu (dokumenti komandovanja VK VJ) koja se nalaze u državnom Vojnom arhivu, autor dokazuje:
• Da su Saveznici, u okviru Čerčilove “Velike strategije obmane” protiv nemačke Vrhovne komande, vodili i posebnu vrstu operacije protiv Kraljevine Jugoslavije (specijalna, sa štabom u britanskom odseku u Kairu Direkcije za specijalne operacije), čiji je krajnji cilj bio da se kroz fizičku likvidaciju eliminiše njena vojska, koja je bila nepremostiva prepreka Titovoj partijskoj armiji (partizani) za osvajanje vlasti, i raznim manipulacijama usmerenim prema Kralju, Vladi, generalu Mihailoviću i naroda, koje je autor dokumentovao, na legalan način uspostavi komunistički režim posle završetka rata;
Komentari