/ "Danas.rs" August 26, 2012 /
Srbija još nema Zakon o otvaranju dosijea tajnih službi: Goli otok
Beograd - Na osnovu sudskih odluka po Zakonu o rehabilitaciji u našoj zemlji od 2006. do danas doneseno je oko 2.000 rešenja o rehabilitaciji, iako je, prema nezvaničnim podacima, u Srbiji bilo oko 50.000 političkih osuđenika i kažnjenika u periodu od 1945. do 1985. godine.
Na listi rehabilitovanih nalazi se i nekoliko poznatih političara, intelektualaca i umetnika, kao što su dr Slobodan Jovanović, glumica Žanka Stokić, advokati Veljko Guberina i Slobodan Subotić, pisci Dragoslav Mihailović i Borislav Pekić, komunista Andrija Heberg, a krajem prošle godine rehabilitovan je i knez Pavle Karađorđević. Međutim, i pored podnetih zahteva nisu rehabilitovani general Dragoljub Draža Mihailović, poznati disident Milovan Đilas i predsednik vlade u vreme okupacije Srbije od nacističke Nemačke Milan Nedić.
Istoričar Nemanja Dević, član Državne komisije za tajne grobnice ubijenih posle 12. septembra 1944. godine, boraveći u Londonu u hramu Sv. Nikolaja pred velikim brojem prisutnih Mihailovićevih veterana, Ravnogoraca, njihovih potomaka i poštovaoca 22 jula povodom 66 godina od njegovog ubistva održao je govor, koji je dočekan sa velikim odobravanjem prisutnih.
Zahvaljujući ovom darovitom istoričaru, autoru monografije "Istina pod ključem, Donja Jasenica u Drugom svetskom ratu, za koju je 2009. dobio prestižnu nagradu "Dragiša Kašiković", dobili smo tekst pomenutog govora.
Dr Srđan Cvetković i Nemanja Dević su nedavno u okviru rada Državne komisije za tajne grobnice ubijenih posle 12. septembra 1944. objavili potresnu monografiju "Žrtve u Zaječarskom okrugu - posle 12. septembra 1944.
ANALOGIJE
Vest da je 17. septembra Prvi osnovni sud u Beogradu zakazao ročište na kome će se utvrđivati činjenice o smrti komandanta Kraljevske vojske u otadžbini Dragoljuba Draže Mihailovića izazvala je nove polemike u javnosti.
Sada je sasvim jasna namera određenih u svakom slučaju zaintereovanih krugova, protivnika rehabilitacije da se proces u kome je zatraženo poništenje sudske presude od 15.jula 1946. godine, kojom je general Mihailović osuđen na smrtnu kaznu, koja je neposredno potom i izvršena, razvuče u nedogled, sve dok i oni najuporniji zagovornici rehabilitacije ne odustanu.
Koliko je samo vremena utrošeno, koliko energije u predstavi koja traje i kojoj se ne nazire kraj. Koliko će još biti utrošeno i vremena i energije, to niko, osim režiseri ove loše predstave ne zna.
Sve je traženo u ovom procesu, pa čak i staraoc generalu Mihailoviću, da bi se navodno utvrdilo da li je zaista mrtav.
U jednom drugom slučaju, utvrđivanja smrti ništa od toga nije trebalo. Sve je završeno za mesec dana, a sudu je bilo dovoljno svedočenje iz druge ruke Mihaila Danilovića, da je za priču o pogibiji Nikole Kalabića sredinom januara 1946.godine u Gradačkoj klisuri kod ulaza u Degurićku pećinu, čuo dok se skrivao na Kopaoniku 1947.godine.
I gotovo. Završeno! Nisu bili potrebni staraoci, kao u slučaju generala Mihailovića.
Pitamo se zašto onda sud u slučaju generala Mihailovića nije postupio isto ili slično. Zašto nije uzeo u obzir bilo kakvu priču, da ne kažemo i onu koju je Komisiji ispričao Boža zvani Kundak, koga je i Komisija pominjala kao Mihailovićevog egzekutora.
Odgovor pa i komentar u ovom slučaju su nepotrebni.
www.savremenaistorija.com
Da li će nedavno postavljanje ploče Aćif –efendije u Novom Pazaru, kojoj je prisustvovao i ministar bez portfelja u Vladi republike Srbije Sulejman Ugljanin poslužiti kao povod «da se ubuduće ne dozvole proslave godišnjica pravno i istorijski spornih događaja i ličnosti»?
Da li će ovaj događaj biti povod da nova vlast u Srbiji i sudski proces o rehabilitaciji generala Mihailovića definitivno stavi ad acta?
Odgovore na ova pitanja sigurno nećemo čekati dugo, jer se navodno već vrše pripreme predloga mera Vlade, kojima treba sprečiti da "sporni događaji iz prošlosti ugroze dobre međunacionalne odnose u Srbiji".
Uz tekst objavljen u Večernjim novostima 08.08. 2012. prenosimo komentar istoričara Aleksandra Dinčića.
Komentari