Srbija u Velikom ratu

0

Kolubarska BitkaEpiskop bački g. Irinej blagoslovio je skup i rekao da je nedavno bio u Nemačkoj i Austriji i video veliki broj obimnih knjiga o Prvom svetskom ratu, ali je malo naslova koji se slažu s našim viđenjem početka Velikog rata. Zato je značajna svaka knjiga o ovom periodu naše istorije, ali bi ih valjalo prevesti na svetske jezike, kako bi se čula i naša istina. Živojin Jovanović, iz Beogradskog foruma za svet ravnopravnih, potvrdio je da se knjiga već prevodi na engleski, nemački i ruski, a velika je verovatnoća da će biti prevedena i na kineski. Reč je o izuzetno vrednoj knjizi, koja ohrabruje i upozorava. Ima smisla boriti se za istinu, uprkos velikim lažima kojima se pokušava revizija istorijskih činjenica.

I Mihailo Vojvodić se slaže da je ovo godina u kojoj će biti pokušaja da se promeni istina o Prvom svetskom ratu. Knjiga „Srbija u Velikom ratu 1914–1918” zasniva se na istorijskim činjenicama. Pripadnici Mlade Bosne, na okupiranoj zemlji, borili su se za slobodu. Vojvodić je, takođe, ukazao na veliku pomoć Rusije u Prvom svetskom ratu, naročito cara Nikolaja II, i rekao da on zaslužuje spomenik u Beogradu.

Miloš Ković naglašava da su knjigu pisali profesionalni istoričari, ali veoma popularno, kako je to nekada pisao Vladimir Ćorović. Knjiga nudi rezultate srpske istoriografije, od Berlinskog kongresa do kraja Prvog svetskog rata, a korišćena su i ključna dela evropske istoriografije. Kako se približavamo datumu početka Velikog rata, ističe Aleksandar Životić, oživljavaju rasprave o uzrocima početka Prvog svetskog rata, i ulozi Srbije u svemu tome. Knjiga „Srbija u Velikom ratu 1914–1918” na jasan način ukazuje na stvarne uzroke početka Velikog rata. Knjiga je pisana lepim jezikom, izuzetno je pregledna i nudi jasne odgovore o ulozi Srbije u otpočinjanju Prvog svetskog rata.

MIRA-2Obeležavajući stogodišnjicu početka Prvog svetskog rata, kažu autori, čovečanstvo će, nadajmo se „kleknuti” pred milionskim žrtvama do tada najvećeg ratnog obračuna u svetskoj istoriji. Da li će i kako u tom trenutku razmišljati o istorijskom kontekstu u kojem su položene – drugo je pitanje. Istoričari posvećeni temama XX veka to svakako moraju učiniti. Tim pre što većina procesa dugog trajanja i složenog karaktera, koji su ispunili prošlost XX veka, utičući i na svet današnjice, ishodišnu tačku imaju u Velikom ratu 1914–1918. godine.

DIMICDa li će se glas istoričara čuti u javnosti ili biti „ugušen” političkim interesima centara moći za promenom istoriografske slike Prvog svetskog rata; u kojoj će meri naučno biti u mogućnosti da se u kreiranju svesti savremenika suprotstavi nenaučnom; da li će zvuci truba i bubnjeva, karakteristični za početak rata, uznemiriti počivše ili probuditi razumevanje novih generacija; hoće li žrtve velike nesreće još jednom biti ponižene i ubijene – teško je u ovom trenutku reći. Savremena istorija, kažu autori, već duže vreme nalazi se pod udarom revizionističke istoriografije, koja pod uticajem politike i njene potrebe poništava postojeće znanje o prošlosti, zahteva promenu istoriografske perspektive, na analizi suženog broja istorijskih izvora nameće i prilagođava zaključke, istrajava na radikalnom obrtu i istraživanju prošlosti.

Revizionistički „udar” osporava činjenice, a preko njih i minule događaje, pojave i procese. Napadom na naučni metod obesmišljava se postojeće „društveno sećanje”, dovodi u pitanje svrsishodnost istorijske nauke i potire moralnost istoriografske discipline. Najvećim delom, to je posledica promena u politici i društvu s kraja XX veka, koje su ostavile duboke tragove i na razmišljanja o prethodnim vremenima.

 

http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Srbija-u-Velikom-ratu.lt.html