Niko ne zna zbog čega se, umesto u Grčkoj put spasenja pronašao u Sloveniji
NAREDBA JE GLASILA: NA PUT U BOSNU!
U svojoj knjizi “Album crnogorskih četnika” Dragoljub Šćekić kaže da su nacionalne snage koje su se povlačile iz Srbije stigle do Drine, gdje su “prema predviđenom planu Vrhovne komande imale da nastave koncentraciju snaga prema Crnoj Gori i Primorju”, da bi se krenulo na put preko Albanije. No, po ovom autoru, sasvim drugu odluku je doneo đeneral Miroslav Trifunović, komandant Srbije, kako su ga nazivali. Da se odstupa preko Bosne on je, kako piše Šćekić, odlučio svojevoljno ne konsultujući se s Vrhovom komandom. Vojnička disciplina je Pavlu Đurišiću naložila da ispoštuje naredbu koja je stigla.
Tumači “nove vere”, ostaviće krvave tragove u jamama i neobeleženim grobnicama u Sloveniji
ROVOVI RAĐAJU ROVOVE
U predgovoru knjige “Pucaj, rat je završen” Sava Gregovića, autora ovog feljtona, Matija Bećković je napisao:
- Živih učesnika građanskog rata gotovo da više nema, ali rovovi su ostali nezatrpani i rađaju rovove - naslednike. Iz tih rovova ne može se više ništa što već nije bezbroj puta rečeno, pa ipak se još uvek poneko javi da razgrebe ranu u strahu da ne zaraste. I posle više od pola veka možemo unapred pogoditi ko će šta reći na ovu temu. Rat s pokojnima niko nije dobio, jer ga pokojni ne vode, imaju vremena da čekaju svoju pravdu, a zemlja se ne može smiriti dok je ne dočekaju. Pod zemljom su se i zavađene vojske pomirile pa je red da ih sledimo i na zemlji.
Grupa crnogorskih pripadnika JVuO 1944.
Mnogo građe je uništeno. Možda i zbog toga da se ne sazna istina i da se ne prizna zločin
VISOKA CENA SUKOBA
Partuzansko-četnički sukob nije bio samo ideološki, već i generacijski, klasni, građanski, bratstvenički, liderski, seosko-gradski, plemenski, prestižni... U njemu se nazirala mogućnost za promjenu dotadašnjeg položaja, naročito onih koji su bili na marginama života: očito je bilo nastojanje da se izmijeni dotadašnji sistem vrijednosti i zauzme nova pozicija u društvu. Sve su to bili izazovi kojima se hitalo u susret bez obzira na cijenu koju je trebalo platiti. A ona je bila veoma visoka.
Posledice rata u Jugoslaviji, i posebno u Crnoj Gori bile su veoma teške, stoji, između ostalog, u feljtonu nedjeljnika “Monitor” - koji je rađen po knjizi dr Branislava Kovačevića, krajem proljeća 2009. - Još su ih više uvećavale likvidacije poslije rata. Razoren je građanski moral, prenebregnut pravni poredak, nastradala je okosnica domaćinskih gazdinstava, umanjena biološka supstanca naroda, promovisana sila nad pravom i pravdom, demonstrirana je “revolucionarna pravda”, kao vrhovna i neprikosnovena, koja je bila iznad humanizma i prava, uvjerena da “pobjedniku ne sude”. Sve je podsjećalo na poznatu misao Žan-Pola Sartra: “Pakao su drugi ljudi”.
Savo Gregović
Četnici su ubijeni dva puta: prvi put od partizana, drugi put zabranom da imaju grob
Otkopavanje istine u Srbiji je, dakle, započeto. Sve žrtve dobiće pravo na grobno mjesto. Uskoro bi trebalo da se ostvari tješnja saradnja sa slovenačkim vlastima radi otkrivanja i obilježavanja grobnica u toj zemlji, u kojima su stradali stanovnici Srbije. Vojnici i civili. I to, nakon što je svijet obaviješten da je Drugi svjetski rat završen.
A da će biti i te kako poteškoća u tom obimnom i složenom poslu, ne samo kada je u pitanju Srbija, potvrdio je istoričar dr Bojan B. Dimitrijević:
Komentari