Ikona iz Cetinjskog manastira
Komunisti su u Drugom svetskom ratu pobili više od 480 srpskih sveštenika
SPISAK OD STOTINU UBIJENIH
Evo šta Svetozar Vukmanović Tempo, član Politbiroa CK KPJ i Vrhovnog štaba partizanske vojske, mlađi brat sveštenomučenika, profesora dr Luke, koji će biti ubijen od strane partizana maja 1945. u Sloveniji, u svojoj knjizi “Moja porodica”, piše o ustanku 1941. u Crnoj Gori i politici komunističkog rukovodstva: - 1942. godine, nalazio sam se na Romaniji. Do mene je tada došao jedan proglas Glavnog štaba Crne Gore u kom je stajalo “strijeljani su kao neprijatelji”, pa se navodi spisak od preko stotinu strijeljanih lica. Ovaj proglas završavao se stravičnom rečenicom: “Nastaviće se.”
Zbog čega su sveštenici i mitropolit odlučili da napuste Crnu Goru
LEVA SKRETANjA
Ubijanje sveštenika, učitelja, profesora, sudija, najistaknutijih intelektualaca bilo je opomena i poruka svim ostalima kako će se provesti ukoliko se odmah i bezuslovno, javno, ne stave na stranu nove komunističke vlasti. Ovakva ubilačka doktrina prvo i najtemeljitije je sprovedena u Crnoj Gori. Na čelu pokreta u Crnoj Gori 1941. bili su Moša Pijade, Milovan Đilas i Ivan Milutinović, članovi Politbiroa CK KPJ i Vrhovnog šta6a. Zbog počinjenih grešaka Đilas i Pijade su povučeni iz Crne Gore krajem 1941, a čelna pozicija je povjerena Ivanu Milutinoviću
Sukobi među ljudima retko gde su tako doživljeni kao kod nas, u našem narodu
LOV NA ČETNIKE
U “ograničenoj zetskoj kotlini”, prema sjećanju Uroša Zonjića, položaj nacionalnih odreda bio je sve teži i nesigurniji.
- Neizvjesnost nas je pritiskala, gotovo da smo i mi bili spremni da se vratimo kućama, prisjeća se tih dana neposredno pred veliki pokret koji će uslijediti Vlado Niklanović. - A onda je kod nas sav izbezumljen banuo Dano Pekov Ivanović pričajući o grozomornom masakru u Starom Baru. Priča o zločinu se brzo proširila, pa su i ostali koji su namjeravali da pođu svojim domovima, odlučili da krenu dalje ka Bosni. I iz drugih krajeva Crne Gore su stizale informacije o “lovu na četnike”, pa je povratak svojima bio isključen.
U tom sveopštem narodnom azilu, koji je tih dana ima oko 12.000 ljudi, kako piše Uroš Zonjić, našla se i gotovo cijela starija inteligencija Crne Gore, Boke i djelova Sandžaka. Među njima bili su i skoro svi sveštenici Crnogorsko-primorske mitropolije sa sijedim mitropolitom Joanikijem (Lipovcem) na čelu.
Zgrada barske gimnazije, nemi svedok krvoprolica
Po kojima su to kriterijumima partizani u Baru likvidirali osamdeset ljudi. Risto Knežević je uzviknuo: “Ja za mene grob kopati neću”, a onda se dao u bijeg
KAKO SU OTKRIVENE JAME
Stevo Boreta je pošao na mjesto zločina nekoliko mjeseci nakon što je demobilisan. Bilo je to rizično, ali, ispostaviće se mnogo kasnije i - korisno.
- Pošao sam u Stari Bar, jer mi nije bilo poznato da postoji naređenje koje isključuje tako nešto. Kraj turskih zidina, ispred ulaza, stajao je naoružani stražar. Pitao me kuda sam namjerio i šta tražim po zidinama. Kazao sam mu da nikada nisam bio u starom gradu, da želim da malo razgledam pošto sam se već našao tu. Povjerovao mi je... Vidio sam utonuća u zemlji gdje su se ocrtavale dvije jame. Veća je bila sasvim prepoznatljiva. Dobro sam sve to osmotrio i zapamtio. To je pomoglo da precizno pokažem jame kada smo poslije 47 godina vršili ekshumaciju - ispričao je Stevo Boreta.
Komentari