REHABILITACIJA GENERALA MIHAILOVIĆA(tema emisije „Amplituda“ na Alternativnoj televiziji Banja Luka
O temi rehabilitacije generala Mihailovića, reagovanjima iz Regiona, bilo je reči u emisiji "Amplituda"4.aprila 2012. na Banjalučkoj Alternativnoj televiziji,
Svima onima koji je iz bilo kojih razloga nisu mogli pratiti ovu emisiju ostavljamo link putem koga mogu pogledati ovu jednosatnu emisiju O rehabilitaciji generala Mihailovića.
Voditelj emisije gospodin Vedran Škoro imao je veoma zanimljive goste:
dr Slavena Leticu, sveučilišnog profesora i bivšeg savetnika predsednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, dr Senaida Lavića, predsednika Bošnjačkog preporoda iz Sarajeva, i istoričare iz Beograda dr Bojana Dimitrijevića i prof. Predraga Ostojića.
http://www.atvbl.com/program/index.php/2012/04/04/amplituda-4-april-2012/
Čičina priča (ili) Stradanje srpsko – Knjiga za svaki srpski dom
Izdavačka kuća Srpska reč iz Beograda objavila je sedmo izdanje istorijskog romana Čičina priča (ili) Stradanje srpsko, istoričara Predraga Ostojića. Za ovaj roman autor je 2008. godine dobio prestižnu nagradu "Dragiša Kašiković", koja se dodeljuje za izuzetne domete u umetničkoj i naučnoj oblasti, kao i širenju granica slobode stvaralaštva. Nagrada je ustanovljena 1994. godine, a dodeljuje je Izdavačka kuća "Srpska reč" i Asocijacija za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta u znak sećanja na tragično nastradalog novinara i publicistu, urednika čikaške "Slobode" Dragišu Kašikovića, koji je brutalno ubijen u redakciji pomenutog lista 19. juna 1977.
Iako je od prvog izdanja ove knjige 2006. godine do danas prošlo 11 godina njen sadržaj i poruke i sada, možda čak i više nego pre, opominju generacije koje dolaze... Ne bez razloga priređivač ovog sedmog izdanja, književnik Aleksandar Čotrić
u svom osvrtu na knjigu preporučuje "Čičinu priču" - "Za svaki srpski dom... i obaveznu lektiru u školama"
"Ovu priču sam počeo pisati početkom aprila 2004. godine na osnovu kazivanja mog sagovornika, koji je insistirao da ga nigdje po imenu ne pomenem. Bio je to jedini uslov da bi mi ispričao svoju i našu „Čičinu priču“, koja kroz njegovo živo kazivanje , govori o stradanju jedne srpske porodice u minulom vijeku.
Rođen 1923. godine u predjelu između Čajniča i Pljevalja na tromeđi tri Titove Republike, danas države: Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, moj sagovornik, ratnik, robijaš i stradalnik onako iz duše ispričao je svima nama, jednu, za ove prostore, običnu životnu priču.
Ona je obična, jer je srpski rod kroz svoju istoriju bio pun ovakvih ili sličnih priča.
Moram priznati da njegovo kazivanje nisam ni želio ni htio da dorađujem ili ispravljam. Ja sam ga zabilježio onako kako ga je on ispričao, s tim što sam izvjesne događaje povezao i stavio u vremenski okvir, kako bi čitaoci pred sobom imali cjelokupnu sliku vremna i događaja u njemu."
Eventualne greške u njegovom kazivanju nisam ispravljao! Priča je ostala za one koji dolaze," reči su Predraga Ostojića, autora ove izuzetne knjige, koji se posebno zahvalio portalu "Internet novine serbske" (http://www.srpskadijaspora.info/), koji je od prvog do evo i sedmog izdanja, "Čičinu priču" predstavio srpskoj dijaspori širom sveta.
www,savremenaistorija.com
Živojin Mišić: Kako je srpski đeneral ušao u istoriju
Mnogo skromnije nego što bi trebalo, u Srbiji je obeležen 3. decembar, dan kada je 1914. godine otpočela kontraofanziva srpske vojske u sklopu čuvene Kolubarske bitke. Ona se u svim vojnim školama u svetu izučava kao jedinstven primer genijalne vojne strategije đenerala Živojina Mišića, komandanta Prve armije Vojske Kraljevine Srbije.
U danima kada je svet očekivao potpuni slom Prve armije srpske vojske koja se suprotstavila daleko nadmoćnijoj austrougarskoj soldateski pod komandom Oskara Poćoreka, Prva armija je nakon samo tri-četiri dana odmora i reorganizacije krenula u neočekivanu kontraofanzivu i do nogu potukla armiju crno-žute monarhije.
Odluku da 28. novembra 1914. godine privremeno povuče delove Prve armije sa linije fronta na Suvoboru, gde je trpela velike gubitke, ali i odluku da već 3. decembra krene u kontranapad, đeneral Živojin Mišić doneo je u zgradi Okružnog načelstva u Gornjem Milanovcu, odakle je komandovao ratnim operacijama na ovom delu fronta.
OPERACIJA “MIHAILOVIĆ“ – Undrulja – Dobrunska Rijeka – 13 mart 1946.
I OVE GODINE 13. MARTA U UNDRULJI (SADA DRAŽEVINI) BIĆE ODRŽAN POMEN PARASTOS U ZNAK SEĆANJA NA STRADALE PRIPADNIKE JVUO I GENERALA MIHAILOVIĆA, KOJI JE UBIJEN POSLE MONTIRANOG PROCESA U BEOGRADU 17
JULA 1946.
Ovih dana pre 68 godina izvedena je operacija “hvatanja” generala Dragoljuba Draže Mihailovića. Akcija je okončana u svitanje 13. marta 1946. godine, u rejonu Dobrunske Rijeke, na lokaciji Undrulja, kada su pripadnici specijalne grupe OZN-e, uspeli lišiti slobode komandanta JVuO, generala Mihailovića.
Ovom događaju prethodila je višemesečna potraga za komandantom JVuO, prilikom koje, nova komunistička vlast, nije poštedela stradanja nedužno civilno stanovništvo višegradskog I ruđanskog kraja.
Popularni članci
„STARI HOTEL“ RUDO – OTETO PROKLETO Osvrt na jednu...
Novu porodičnu kuću u Rudom trgovac Krsto Mićović izgradio je 1925. godine na parceli kč 1/514 Z.K. ul. 746 Rudo površine 270 m2. Kuća je bila sa lijeve strane puta na samom ulazu u varoš. Imala je sprat i prizemlje sa verandom sa koje se pružao predivan pogled na dolinu rijeke Lim. U prizemlju kuće otvorio je kafanu, koja će zbog svog položaja, dobre usluge i atmosfere, postati omiljeno mjesto okupljanja Ruđana.
Gazda Krsto, kako su ga uglavnom svi Ruđani zvali, imao je svoju špediciju, firmu, koja se bavila trgovačko-prevozničkim poslovima, a pet kamiona bilo je uglavnom u funkciji prevoza robe sa željezničke stanice Rudo ka Pljevljima i dalje. Poslovne veze učinile su da veoma brzo njegova kafana postane i stecište poslovne klijentele bližeg i daljeg okruženja.
U toj kući Krsto će sa svojom suprugom Nevenom, rođenom Vuković, živjeti srećno sa svoja tri sina i četiri kćeri sve do rata 1941. godine, kada je u Rudo ušla vojska novoproglašene NDH, domobrani i ustaše. U teroru koji je otpočeo po njihovom dolasku stradao je izvjestan broj mještana, među kojima su ugledni domaćin Vasilije Gardović i šumar Perko Tomić.
Gazda Krsto je uhapšen i pretučen od strane podivljalih ustaša čiji je logornik bio mještanin Mehmed Kreho. Od sigurne smrti Krsta su spasili ugledni ruđanski Muslimani, trgovci, koji su se založili kod ustaške vlasti da privremeno, uz veliki otkup, oslobode gazda Krsta.
Komentari