Najnovije

77 godina od 27. marta 1941.

Danas je 77 godina od vojnog prevrata koji je izvršen 27. marta 1941. godine, kojim je poništeno potpisivanje protokola o pristupanju Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu - Nemačka, Italija i Japan, i određena dalja sudbina zemlje koja se svrstala u protivnike nacističke Nemačke. Puč izvršen u jedan sat po ponoći, a njegova direktna posledica biće uvođenje Jugoslavije u najkrvaviji i najtragičniji sukob u istoriji njenih naroda. U Beogradu i drugim srpskim gradovima a ponegde i širom Jugoslavije (Dalmacija), izbile su masovne ulične demonstracije u znak podrške građana vojnom puču. Planeri i izvođači puča bili su pripadnici neformalne grupe uglavnom vazduhoplovnih oficira i pojedinaca iz redova jedinica garde. Centralna ličnost puča bio je vazduhoplovni general Dušan Simović, potonji predsednik vlade, ali je nepodeljeno mišljenje da je iza njega stajao general Bora Mirković, a istaknutu ulogu imao i major Živan Knežević. Bez sumnje presudan podsticaj državnom udaru, u tako prelomnom trenutku, ima uticaj inostranstva, Londona pre svega, a najverovatnije i Moskve. General Mirković nije ni krio kontakte i susrete sa Maplbekom, ili Kempeblom. Generacije u Jugoslaviji odrasle su na učenju da je "herojski čin" naroda 27. marta 1941. godine urađen pod vođstvom KPJ i Josipom Brozom Titom, što apsolutno nije tačno, jer je učešće komunista u događajima 27. marta bilo pojedinačno i zanemarljivo. Sa druge strane učešće britanske tajne službe bio je nesumnjivo veliki na određene ključne ličnosti puča i patriotske organizacije u Beogradu, koje su dale masovnu podršku, novoj Vladi i kralju Petru II Karađorđeviću, koji je preuzeo kraljevska ovlaštenja. Namesništvo, čija je prva ličnost bio knez Pavle Karađorđević uklonjeno je, a knez namesnik uz određenu pratnju poslat je u progonstvo. Srpske opozicione stranke i patriotske grupe, kao i Srpska crkva oduševljeno su primili vest o državnom udaru. Veliki masovni bunt 27. marta upamćen je po parolama "Bolje rat nego pakt“ i "Bolje grob nego rob“. A britanski lider Vinston Čerčil izjavio je da je „Jugoslavija pronašla svoju dušu“.

ИСТОРИЈСКИ ЧАС И ПОМЕН ПОВОДОМ СЕДАМДЕСЕТ ДВИЈЕ ГОДИНЕ ОД ЗАРОБЉАВАЊЕА ГЕНЕРАЛА МИХАИЛОВИЋА

Вишеград – Дражевина 12-13. март 2018. Овогодишње обиљежавање седамдесет двије године од заробљавања генерала Драгољуба Драже Михаиловића и погибије његових пратиоца Благоја Ковача, Николе Мајсторовића и мајора Драгише Васиљевића, ратног команданта Вишеградске бригаде ЈВуО отпочело је историјским часом у препуној сали у Дому културе у Вишеграду. Историјски час на тему судбине српског народа у XX вијеку са освртом на генерала Михаиловића одржао је историчар Предраг Остојић, кога је представио предсједник Равногорског покрета Вишеград, господин Миро Јеремић. Прије почетка свог излагања Остојић је замолио присутне да молитвеном минутом одају помен недавно преминулом почасном предсједнику Покрета српских четника Равне Горе и дугогодишњем уреднику листа Србија господину Давиду Дамјановићу, као и свим равногорцима, члановима и припадницима организација које баштине равногорску идеју, преминулим у периоду од марта прошле године до данас 12. март 2018.

REŽIRA SE VERZIJA ZAROBLJAVANJA GENERALA MIHAILOVIĆA

Ovih dana putem facebook mreže šire se navodno novootkriveni detalji o zarobljavanju generala Mihailovića. Vest o nekakvom dokumentu američke tajne službe, o kojoj su već pisali švajcarski i neki američki mediji, pronašla je slovenačka „Nova 24 TV“ (?) i nije ništa drugo do malo prepakovana verzija zarobljavanja generala Mihailovića avio desantom, koju je 16. avgusta 1946. objavio lokalni švajcarski list Žurnal D` Iverdon, na osnovu navodnog pisma navodnog svedoka događaja majora Miloša Markovića. Savremenaistorija je o toj verziji objavila više članaka, koji su pokazali svu nelogičnost i manjkavost verzije koju već duže vreme pokušava da ozvaniči publicista i novinar Miloslav Samardžić. Jedan od tih članaka pod naslovom “Zarobljavanje generala Mihailovića – mašta radi svašta” objavili smo 4. septembra 2017. ( http://savremenaistorija.com/ ), drugi nešto ranije 29. januara 2017. pod naslovom “Miloš Marković nije mogao biti autor pisma” ( http://savremenaistorija.com/?paged=3 ) upravo u cilju objašnjenja apsurdnosti ove verzije. Iz tog razloga preneli smo i tekst istoričara dr Bojana Dimitrijevića “Nikola Kalabić između Čiče i Krcuna”, objavljen 28. juna 2017. ( http://savremenaistorija.com/ ) želeći da reagujemo na kvazi teorije o ovom događaju. I uspeli smo da dokažemo da major Marković nije mogao biti svedok događaja pa ni autor pomenutog pisma (što sada bez trunke samokritike prihvata i Samardžić ), da ukažemo na niz nelogičnosti u toj vesti koju je na Zapad najverovatnije proturila Uprava za državnu bezbednost: “UDB je više vodila računa da pismo bude objavljeno, kako bi dospjelo u javnost, nego što je vodila računa o njegovom sadržaju, u kome je opisan ovaj nevjerovatan događaja. Autoru ili autorima bilo je izgleda jedino važno da se u pismu ne pominje ime njihovog saradnika, uz čiju pomoć se i domogla Mihailovića.” http://savremenaistorija.com/?paged=3 ) E zato je trebao "pronađeni dokument" koji su navodno “istražujući slučaj (?) pronašli novinari slovenačke “Nove 24 TV”?, a ekspresno preneli online “Pogledi”, ubacujući u priču nekakav Mihailovićev tim lekara i po svoj prilici umesto majora Markovića, kapetana Vuka Kalaitovića. Zaista nema kraja ili ga ima na nekoj livadi, koju je tokom prošle jeseni revnosno tražio autor najavljenog filma o avio desantu na Mihailovića marta 1946. u okolini Rudog… www.savremenaistorija.com

Dražine naočare

“Ko o čemu baba o uštipcima”, kaže stara narodna izreka, kojom se u slučaju navodno pronadjenih naočara generala Mihailovića u jami Cerova na Zlatiboru najbolje mogu objasniti senzacionalistički napisanani i objavljeni članci u više dnevnih novina u poslednjih desetak dana, a koji traju I danas. Vest o navodno pronađenim naočarima generala Mihailovića u jami Cerova na Zlatiboru objavile su prvo “Večernje Novosti” 7. novembra 2017. u svom online izdanju, a ubrzo su je preneli I ostali mediji. I kako to obično biva u takvim senzacionalističkim tekstovima, nađu se I nekakvi svedoci, koji apriori potvrđuju novinarske spekulacije u smislu: pričaju, pričali su, sećeju se… Zamislite samo dokle idu novinarske spekulacije kada novinar ekskluzivno u svom tekstu pod naslovom “Naočare đenerala Draže pronađene u jami Cerova?” da bi izbrisao upitnik iz naslova, u tekstu navodi kako su speleolozi pronašli ovaj (delovi naočara)“prepoznatljiv predmet.” koji konačno može da otkrije misteriju Mihailovićeve likvidacije. Kao da niko nije nosio takve naočare već ekskluzivno samo general Mihailović. (I Džon Lenon, posle njega) Zamislite da su se Krcun I Minić (sa živim ili već mrtvim Dražom u džipu) vozili po selu I raspitivali za jamu gde bi ga bacili, odnosno prethodno likvidirali I sve sa naočarima gurnuli u bezdan. Ne čudi što se u brojnim člancima, vezanim za ovu temu javlja I predsednik opštine Čajetina Milan Stamatović, jer čovek vidi šansu da tu priču plasira u nekoj od turističkih ponuda Zlatibora, ali čudi što bi jamu u kojoj je očigledno bačeno više desetina pripadnika JVuO priveo toj nameni. Jamu koja svedoči o zločinu “oslobodilaca” treba u svakom slučaju obeležiti. Imenovati zločince I nazvati ih pravim imenom, a stradalnike pokušati identifikovati I popisati, kao još jedan od dokaza o zločinima komunističke vlasti. Nikako se ( bez prethodne temeljne istrage) u tu priču ne bi smeo staviti general Mihailović, jer je očigledno da je neko s namerom ili ne pokušao da po ko zna koji put poturi kukavičije jaje, kada je u pitanju njegova sudbina. U vezi pomunutih senzacionalističkih vesti oglasili su se I istoričlari Bojan Dimitrijević, Srđan Cvetković, Predrag Ostojić, izražavajući otvorene sumnje u navode I spekulacije novinara. “Te naočare mogu da budu bilo čije.Mihailović se nije nalazio na tom lokalitetu, a čitava vest je u domenu fantastike. Važno je ustanoviti ko su ljudi koji su u tu jamu bačeni”, reči su istoričara Bojana Dimitrijevića. “Nije samo Mihailović imao takve naočare. Ove iz jame, siguran sam, da nisu pripadale njemu, jer je I sama priča o njegovoj likvidaciji na tom lokalitetu besmislena…” prokomentarisao je navode iz teksta istoričar Predrag Ostojić. U svojoj izjavi istoričar Srđan Cvetković bio je malo opširnijii rekavši da se sve lične stvari Dragoslava Draže Mihailovića, pa i naočare koje je imao prilikom hapšenja, nalaze u BIA. “Njih smo čak i izlagali 2014. godine u okviru izložbe "U ime naroda" priređenoj u Istorijskom muzeju Srbije. Osim generalovih naočara, tu su i njegova lula, sat, mapa, penkalo, kompas, pištolj... Te naočare koje su pronađene u jami imali su mnogi ljudi toga doba i ne treba da budu povod za bilo kakvu insinuaciju bez drugih dokaza. Teoretski je moguće da je general Draža Mihailović streljan bilo gde u Srbiji, pa i kod jame Cerova u Mušvetama na Zlatiboru, ali smatram da je to malo verovatno jer zašto bi ga, pored toliko strelišta u posleratnom Beogradu i okolini, odvodili tako daleko, gotovo u kraj u kom je 13. marta 1946. godine uhapšen pita se I sam Cvetković. Dobro je kada ovakvi I slični senzacionalistički tekstovi imaju nameru, da bez neke pozadine, zabave i privuku pažnju čitalaca, ali je opasno kada se oni s namerom proturaju kao vesti koje imaju za cilj da dezinformišu ili zatrpaju istinu. wwwsavremenaistorija.com

Промоција књиге

0
Промоција књиге биће одржана у Прибоју, 22 априла 2016. године у Дому културе Прибој, са почетком у 19,00 сати. О књизи ће говорити Владика Јоаникије...

Nova knjiga Predraga V. Ostojića – „Crnogorska Sandžačka vojska na Gornjodrinskom...

0
Nova knjiga Predraga V. Ostojića – svedočanstvo o vojnicima iz bajke 27. априла 2016., 21:25 O.Milovanović Posle prvog predstavljanja u Priboju, knjiga istoričara Predraga V. Ostojića „Crnogorska Sandžačka vojska na Gornjodrinskom frontu (1914-1915)“ , u izdanju izdavačke kuće ARMON, imala je nedavno i svoju beogradsku promociju u svečanoj sali Uprave za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu. Reč je o dirljivoj priči, potkrepljenoj novim istoriografskim detaljima, koja rasvetljava događaje u vezi sa zajedničkim ratovanjem crnogorsko Sandžačke i srpske Užičke vojske, zaokruženim Mojkovačkom bitkom. Ovu priču, kako ističe Predrag V. Ostojić, napisao je vođen „jednom dozom osećaja prema hrabrim vojnicima, koji su od neprijatelja nazvani junacima iz bajke“. A najvažniji osećaj izrodio se iz želje da se nijedan od njih ne zaboravi, makar se i njihovi grobovi nedge izgubili, posebno oni sa nižim oficirskim činovima, koji su ostali nepoznati istoriografiji, dodao je Predrag V. Ostojić.

NAUČNO O NENAUČNOM – Status Vojske Kraljevine Jugoslavije u Drugom svetskom...

0
generalštabni pukovnik Živomir R. Podovac Jugoslovenska vojska Kraljevine Jugoslavije u Drugom svetskom (velikom) ratu, NIJE Vojska Ravnogorskog, niti „četničkog pokreta“, kako se ne naučno piše. Evo zašto. Vojske i paravojske na tlu Kraljevine Jugoslavije u Drugom velikom ratu U istoriji ratova, vojska nekog ideološkog pokreta je uvek u statusu - paravojske (nelegalne). One nisu imale utemeljenje u ustavnom i zakonodavnom pravu domicilne (svoje) države. Dakle, pored političkog delovanja, pokreti, bilo da su reakcionarni ili revolucionarni, nastojali su da osnuju i svoje oružane (vojne) formacije. Cilj osnivanja je da i nasilna sredstva upotrebe u ostvarivanju svojih ideoloških ciljeva. Ti ciljevi su, u stvari, ciljevi ideologije pokreta. Ideologija je strategija nastupanja pokreta. U istoriji, najčešći, cilj nastupanja je rušenje državne vlasti, društveno-političkog sistema, radi dovođenja neke interesne (ideološke) grupe na vlast, sa ili bez promene političko-društvenog sistema. Državna vlast svake države je ustanovljena ustavom ili dekretom - suverena. Suveren u demokratskim državama je - narod. U rojalističkim to je nasledni suveren - car, kralj, knez.. Savremeni sistem je poznat kao parlamentarna monarhija. U uredjenim državama položaj Vojske je određen Ustavom, kao najvišim pravnim aktom svake demokratske države. Iz njega, potom, proističu svi ostali zakonski akti o svim sastavnim činiocima u strukturi državnog sistema. Tako i o Vojsci. Zato su sve druge oružane formacije (snage), na teritoriji suverene države, dokle seže njena međunarodno priznata (suverena) i integralna teritorija - nezakonske i nelegalne. Nemaju - legitimnost. Ne samo u domicilnom (domaćem) nego i u međunarodnom pravnom poretku (sistemu). Samo Vojska postavljena na osnovama Ustava i Zakona o Vojsci, ima - državni legitimitet. Ona je jedino - legalna.

Na današnji dan počeo je Drugi svetski rat

0
Napadom Nemačke na Poljsku pre 75 godina 1. septembra 1939, započeo je Drugi svetski rat. Bitka za Poljsku ( plan "Vajs" ) U toku noći između 31. avgusta i 1. septembra grupa Nemaca obučenih u poljske uniforme je napala nemačku radio stanicu Glajvic. Nemačka vlada je lažno optužila Poljake da su ovo uradili njihovi vojnici, pa je ovu provokaciju iskoristila kao povid za napad na Poljsku. Nemci su svojim planom "Weiss" ( "Vajs" - beli ) predvideli koncentričnu ofanzivu glavnim snagama iz Istočne Pruske i Šlezije da bi prvo okružili i uništili glavne poljske snage zapadno od Visle. U drugoj etapi je predvidjeno da se velika klešta spoje istočno od Buga i da se tu unušte preostale poljske snage. Za izvođenje ovog napada, Nemačka je pripremila oko 2 miliona vojnika ( svrstanih u oko 60 divizija ), preko 2.000 aviona, oko 2.500 tenkova i 25 ratnih brodova.

Popularni članci

Vojni puč u Beogradu 27. marta 1941. – IZMEĐU NEBESKOG I...

0
Autor teksta: generalštabni pukovnik Novica Stevanović, pogled iz drugog ugla na jedan toliko zloupotrebljavan istorijski događaj! Jedna vojska – dva cilja! Tako se mogao sagledati vojni puč u Beogradu 27. marta 1941. godine kojim je glavnokomandujući vojnim snagama (više od 30.000 vojnika) vazduhoplovni general Borivoje Mirković s mlađim oficirskim kadrom ostvario svoju davno zamišljenu nameru o “kažnjavanju svih unutrašnjih neprijatelja, koji su vukli zemlju u blato” i povratak srpskoj oficirskoj časti, slavi i tradiciji, a patrijarh Gavrilo ocenio: “Privoleli smo se carstvu nebeskom, carstvu Božijem istine i pravde, narodne sloge i slobode...”

Kobni zaokret Engleza (22)

Srpsko pitanje u Drugom svetskom ratu

Komentari