savremenaistorija

Savo Gregović Četnici su ubijeni dva puta: prvi put od partizana, drugi put zabranom da imaju grob Otkopavanje istine u Srbiji je, dakle, započeto. Sve žrtve dobiće pravo na grobno mjesto. Uskoro bi trebalo da se ostvari tješnja saradnja sa slovenačkim vlastima radi otkrivanja i obilježavanja grobnica u toj zemlji, u kojima su stradali stanovnici Srbije. Vojnici i civili. I to, nakon što je svijet obaviješten da je Drugi svjetski rat završen. A da će biti i te kako poteškoća u tom obimnom i složenom poslu, ne samo kada je u pitanju Srbija, potvrdio je istoričar dr Bojan B. Dimitrijević:

Slovenija, kao i Srbija, vedeće su posleratne grobnice Titove Jugoslavije. Tajne grobnice su arheološki biljezi vremena zla i provalije naše budućnosti Dragoslav Mihailovic i Sinisa Kovacevic POSLE TITA ZLOČIN: Slaviša Guberinić, član Upravnog udruženja “Otkrićemo istinu”, podsjeća da je “Crna Gora predala aplikaciju za članstvo u EU, zar ne? Kada se Crna Gora suoči sa svojom komunističkom prošlošću, koja je nesumnjivo dio naše prošlosti, floskulu i poslije Tita Tito zamijeniće druga i poslije Tita - zločin. I da dodam kako je to jednom neko pametan rekao: Kako to da se po Brozu ne zove njegovo rodno selo, a zvao se glavni grad Crne Gore?”

Velika većina ljudi koje su Britanci vratili iz Austrije bili su obični seljaci. Milovan Đilas: Među ubijenima bilo i onih koje bi i najstroži i najnepravedniji sud poštedeo Milovan Đilas među prvima progovorio o masakrima u Sloveniji MORALNI PORAZ U slovenačkim šumama partizani su odmah poslije Drugog svjetskog rata ubijali vojnike njima neprijateljskih formacija: srpskih, crnogorskih, slovenačkih, hrvatskih, ali i civile. Od stratišta i masovnih neobilježenih grobnica po slovenačkim šumama i jarugama u Crnoj Gori najviše se čulo za Zidani Most, u Hrvatskoj za Blajburg, Srbiji i Sloveniji za Kočevski rog. A svi zajedno su metafore velikog stradanja, civilnih i nevinih jugoslovenskih građana, što predstavlja moralni poraz politike najužeg rukovodstva Narodnooslobodilačkog pokreta, koji nikad nije bio priznat i objelodanjen.

Organizovane i sistematske likvidacije zarobljenika kontrolisale su Ozna i Knoj. Obećanje da će biti suđenja protivnicima dao je Tito, ali ga je brzo pogazio Slovenci su setali iznad stratista DISIDENT SVEDOČI: A manje se zna da se među prvima na temu slovenačkog krvavog proleća 1945. godine oglasio upravo Crnogorac. Kontroverzni Milovan Đilas. Istaknuti revolucionar, koji je veoma rano sredinom pedesetih godina peošlog vjeka imao “razvod” sa Josipom Brozom i koji je tako rano postao prvi i najpoznatiji disident druge Jugoslavije.

Priznao zločin - Simo Dubajić Kosturi su sakriveni betonskim pregradama i zaliveni krečom. Nevinost nedužnih niko i dalje ne ističe, niti se utvrđuje krivica stradalnika PRST BOŽIJI- Bio sam komandant egzekucije na Kočevskom rogu - piše u svojoj autobiografiji Simo Dubajić. - Vodio sam s pokojnim Genom Bogdanovićem taj goneći odred Četvrte jugoslovenske armije. Kao ni tada, ni sada, nemam dileme - to su bile ustaše i trebalo ih je sve pobiti. Žao mi je samo što ih nije bilo više. Ubijeđen sam da me je prst Božiji vodio ka njima. Ne osjećam kajanje. Ja se kajem samo za neke zločine prema nedužnim ljudima, ali zbog tih ustaša... Bože sačuvaj. Dobili su što su zaslužili.

"Masovna ubistva nenaoružanih zarobljenika govore da je u pitanju ratni zločin. Likvidacije nisu urađene bez naloga Tita i njegovih najbližih saradnika" - Savo Gregović TRAGANjE ZA ISTINOM: Dr Mitja Ferenc, tragajući za istinom o tragičnim događajima 1945. godine u Sloveniji, ističe da je odmah poslije dogovora partizanskih komandanata s Englezima, počelo isporučivanje odstupnika koji su se predali britanskim vojnicima na području Austrije. Po njegovim istraživanjima već 19. maja počinje vraćanje Hrvata u Jugoslaviju, odnosno Sloveniju koje je teklo u dva pravca. To je trajalo do 24. maja kada su počeli da isporučuju Srbe i Crnogorce. Prinudni povratak je trajao do 27. maja. Od 27. do 31. maja vraćani su Slovenci.