savremenaistorija

Akademik Matija Bećković Majke i udovice su ponavljale: “Da znadoh gde mu je grob, kao da bi se vratio živ” ALBANSKA I BOSANSKA GOLGOTA Akademik Matija Bećković, na pomenu stradalnicima iz Velikog zbjega, od Zidanog mosta do Kočevskog roga, pored ostalog, rekao je: “Od svog naroda do smrti se nisu odvajali sveštenici Crnogorsko-primorske mitropolije, sa mitropolitom na čelu, sveštenomučenikom Joanikijem, čiji praznik slavimo u sutrašnji dan. Golgoti preko Albanije pridružila se golgota preko Bosne, Hrvatske i Slovenije, koja je okončana jednim od najvećih zločina Drugog svetskog rata i novije istorije.”

Dok na pitanje: “Kaine, gdje ti je brat?”, ne čujemo odgovor: “Eno ga u Sloveniji”, nećemo imati budućnosti ONI SU NA ISTINI A MI NA LAŽI - Sve dok se istina ne otkrije, govorićemo za naše pretke, koji su ovdje postradali, da su oni na istini, a mi na laži, kazao je, između ostalog, na junskom parastosu u kamničkoj dolini, episkop budimljansko-nikšićki, gospodin Joanikije. - Ako bog da, sva će se imena popisati i naći u našim knjigama, a ostalo će se lako dodati. Ali sve dok se muke ne popišu, do tada smo mi na laži. Neka Bog blagoslovi sve one koji su se oko ovog svetog djela potrudili i neka ukrijepi ruke njihove.

Srpski dobrovoljački korpus isporučen je od strane Britanaca Titovim partizanima Naredba o vraćanju u Jugoslaviju se odnosila na Hrvate i ostale, sa izuzetkom četnika. Svi koji su bili protiv komunista proglašeni su fašistima BEKSTVO Neizvjesnost, ponajgora od svih muka, stigla je sa saznanjem da bi tek trebalo da putuju tamo gdje nema komunista, gdje se živi uglavnom srećno, kako su vjerovali. Pojedinci, ne mogavši da izdrže to prokleto dobovanje u glavi koje se sastojalo od svega nekoliko riječi: - Hoće li nas, zbilja, vratiti u Jugoslaviju? - počeli su da bježe. Ogromna većina je, pak, čekala na transport prema saveznicima.

Mitija Ribičič, jedan od vinovnika zločina u Sloveniji Kroz Sloveniju smo putovali danima, zapisao je u svom svedočanstvu Radojica Vujačić ČETNICI I DOMOBRANI Borivoje M. Karapandžić u svojoj knjizi “Jugoslovensko krvavo proljeće 1945” kaže da se glavnina četnika Crne Gore, Boke i Sandžaka povukla sa hrvatskim domobranskim snagama koje su “pod borbom” stigle u Pliberk (Blajburg) i zauzele celu Pliberšku dolinu. Tu je, navodi ovaj autor, bilo oko 200.000 Hrvata, ali i četnička glavnina koju su predvodili zamjenik poginulog vojvode Pavla Đurišića, major Vaso Vukčević, član Nacionalnog komiteta Risto Jojić i dr Nikola Jorgović, advokat sa Cetinja.

Simo Dubajić, jedan od neumornih partizanskih egzekutora u Sloveniji; Umor, glad, strah i neizvesnost lomili su ljude, obeshrabrivali ih, otupljivali čula. Zajedno su se povlačili poraženi Nemci, ustaše, domobrani, ljotićevci, četnici OBRAČUN Jedan krvavi, dakako ne i prvi, crnogorsko-crnogorski obračun završen je u Hrvatskoj. Oni, koji su nastavili put ka Sloveniji, nisu tada ni slutili da će uslijediti novi, najteži i najkrvaviji za samo koju nedjelju, tog promjenljivog proljeća posljednje godine Drugog svjetskog rata.

potpukovnik Zaharije Ostojić, ubijen zajedno sa Pavlom Đurišićem i grupom oficira u Jasenovcu 1945 Đurišića, Dragišu Vasića, Zaharija Ostojića i Petra Baćevića ustaše su zverski umorile. Sekula Drljević je četnike predao zloglasnom ustaškom popu Filipoviću ČOVEK IZ PROŠLOG VEKA Đurišić je bio pravi Crnogorac iz prošlog vijeka, zapisao je Herman Nojbaher o Pavlu Đurišiću. - Politika ga nije interesovala, a do političara nije mnogo držao. Njegovo zanimanje, njegov poziv bio je: uvijek, i dan i noć da bude junak Crne Gore. On je vodio krvavi gerilski rat protiv partizana. Ali i kod mnogih partizana je, takođe, postojala ista želja i to uprkos njihovoj komunističkoj ideologiji. U toj crnogorskoj herojskoj tradiciji, dok je bjesnio okrutni građanski rat, uništeni su mnogi životi.