Najnovije

Trinaestog marta 1946. zarobljen je armijski general Dragoljub Draža Mihailović

Na danasnji dan 13. marta 1946. godine, pre sedamdest i tri godinu zarobljen je armijski general Dragoljub Draža Mihailović, načelnik štaba Vrhovne komande i ministar vojni Vlade...

Dokumentarni film „General Draža Mihailović“ u produkciji “Pogleda”, scenariste i režisera Miloslava Samardžića – PRIČAM TI PRIČU…

Dokumentarni film „General Draža Mihailović“ u produkciji kragujevačkih „Pogleda“ scenariste i režisera Miloslava Samardžića, poslužio je scenaristi i režiseru da u priču o generalu...

Посљедњи витез солунске епопеје (нови број часописа Глас Гуслара – Канада)

0
Из новог броја часописа Глас Гуслара доносимо прилог посвећен Ђорђу Михајловићу чувару српског војничког гробља на Зејтинлику. Лист гусларског друштва "Филип Вишњић" - Глас...

Draža nije zarobljen u akciji pod šifrom „Bogdanka javlja Pobedi“ kako...

0
Predrag Ostojić Redakcija: Pisali ste o zarobljavanju generala Mihailovića a vaša knjiga je doživela 4 izdanja. Da li Vam je poznato da je šifra operacije zarobljavanja Mihailovića bila “Bogdanka javlja Pobedi” kako to navodi publicista Pero Simić u svojoj tek objavljenoj knjizi “Draža Mihailović – Na krstu sudbine” Predrag Ostojić: U svojoj novoj knjizi „Draža Mihailović – Na krstu sudbine“ publicista Pero Simić, opisujući završnu operaciju zarobljavanja generala Mihailovića u Trećem delu knjige u odeljku pod naslovom „Šifra za hvatanje generala Mihailovića: Bogdanka javlja Pobedi“, napravio je kardinalnu grešku, koja se njemu kao iskusnom i „proverenom“ publicisti ne bi smela dogoditi. Naime, on je od imena osoba, koje su sticajem okolnosti našle u vrtlogu završne operacije zarobljavanja generala Mihailovića, koje se pominju i u nekoliko depeša Aleksandra Rankovića , a koje su bile veza između „Mihailovićevih ljudi“ na terenu i njihovog punkta u Beogradu, sastavio šifru „Bogdanka javlja Pobedi“

VišI sud u Valjevu rehabilitovao potpukovnika JVuO Nikolu Kalabića

0
Kako je rehabilitovan komandant Gorske garde, koji od strane komunističkih sudova nikada nije presudjen kao ratni zločinac i izdajnik Imaju li sudovi pravo da paušalno ispisuju stranice naše tragične prošlosti? Apsurdnom odlukom VišI sud u Valjevu rehabilitovao je potpukovnika JVuO Nikolu Kalabića, iako je prethodno utvrdjeno da ne postoji pisana presuda kojom je on od strane posleratnih suda proglašen za ratnog zločinca i državnog neprijatelja. O tome da ne postoji nijedan pisani trag o presudi kojom je posle Drugog svetskog rata osuđen i za narodnog neprijatelja proglašen komandant Gorske garde Jugoslovenske vojske u otadžbini, potvrdio je u svom iskazu tokom postupka rehabilitacije istoričar Bojan Dimitrijević, što ipak nije bilo dovoljno Višem sudu u Valjevu da prekine postupak i rehabilituje osobu kojoj zvanično sud nikada nije ni presudio. Izgleda, da je u ovom postupku od svega bilo najvažnije poništenje rešenja Sreskog suda u Mionici , od 11. septembra 1946. godine, kojim je Kalabiću konfiskovana imovina , jer će na taj način, po rečima njegove unuke, porodica vratiti 1,3 ha zemljišta na Divčibaram, koje je pre Drugog svetskog rata bilo u njenom vlasništvu. Interesantno je da je Nikola Kalabić, prema priči svedoka iz “druge ruke”, Mijaila Danilovića iz Gornjeg Milanovca, proglašen mrtvim (19. januara 1946) od strane Osnovong suda u Valjevu, januara 2011. iako mnoštvo svedoka, memoarske I publicističke literature, pa I dokumentacija koju su u svojim monografijama I studijama, još 2009. godine izneli istoričari Bojan Dimitrijević, Kosta Nikolić i Predrag Ostojić govore da je komandant Gorske garde dao značajan doprinos u operaciji pripadnika OZNA prilikom zarobljavanja generala Mihailovića. U jednoj izjavi datoj “Večernjim Novostima” u vezi Nikole Kalabića, direktor muzeja na Ravnoj Gori, Vladan Radosavljević izjavio je da je Nikola Kalabić, bio prvi zaštićen svedok Titove službe državne bezbednosti. Iz ove izjave proističe da se odlukama valjevskih sudova “služba” I te kako odužila ovoj kontraverznoj istorijskoj ličnosti. Ovom presudom, iako još uvek nepravosnažnom, ozbiljno je obesmišljena institucija rehabilitacije, koju je poništenejm sudske presude od 15. jula 1946. godine s pravom zaslužio general Mihailović, ministar vojni I načelnik štaba JVuO za vreme Drugog svetskog rata. Po rečima istoričara Predraga Markovića, ostaje da sačekamo I vidimo da li će ova nepravosnažna presuda Višeg suda u Valjevu samo olakšati "pretvaranje" Alojzija Stepinca u sveca, ali i slavljenje mrtvih ustaša u Blajburgu. www.savremenaistorija.com

Dan kada je završen Veliki (Prvi) svetski rat

0
Jedanaestog dana, jedanaestog meseca, u jedanaest časova 1918. godine zvanično su prestala ratna dejstva u Prvom svetskom ratu. Primirje su u Kompjenju u Francuskoj, u specijalnom vagonu maršala Ferdinanda Foša, 11. novembra 1918. godine potpisale Nemačka i zemlje Antante negde između 5.12 i 5.20 sati izjutra, ali istorijski izvori navode da je on zvanično stupio na snagu od jedanaest sati istog dana. Nemačka se tog 11. novembra predala i tada je dogovoreno da prestanu oružani sukobi. Smatra se da je kanadski vojnik Džordž Lorens Prajs poslednja žrtva Prvog svetskog rata. On je poginuo od ruke nemačkog snajperiste u 10.58 časova 11. novembra 1918. godine. Posle potpisivanja primirja, nastavljeni su pregovori o uslovima mira. Oni su dogovoreni Versajskim mirom, potpisanim 28. juna 1919. godine. Tim događajem i zvanično je okončan Prvi svetski rat. Inače, vagon u kojem je potpisano primirje Adolf Hitler odabrao je 1940. godine, kao mesto gde je Francuska potpisala svoju kapitulaciju. Istorijski vagon uništen je u savezničkom bombardovanju Berlina. Broj žrtava u prvom svetskom ratu (vojnih i civilnih) bio je preko 37 miliona - preko 15 miliona mrtvih i 22 miliona ranjenih. U broj mrtvih ulazi skoro 9 miliona vojnih žrtava i oko 6,6 miliona ranjenih. Sile Antante su izgubile više od 5 miliona vojnika a Centralne sile više od 3 miliona. Srbija je imala oko 1.100.000 stradalih od čega oko 450.000 vojnika i oko 650.000 civila. Materijalna šteta je bila ogromna. Ukupan broj žrtava je i danas predmet brojnih rasprava.

Popularni članci

Хитлерово терористичко бомбардовање Београда 6. априла 1941. године Одлучан удар...

0
Када се 27. марта 1941. године уверио да војни пуч у Београду није “нека шала”, Хитлер је истога дана позвао чланове Врховне команде (Геринг, Кајтел, Јодл, Рибентроп) и рекао им да је “Југославија неизвестан чинилац” у предстојећим акцијама (операције Марита и Барбароса) и “неће се предузимати дипломатски кораци, нити ће се постављати ултиматуми”, док могућа уверавања југословенске владе, “којој се ионако убудуће не може веровати, примаће се к знању” и нагласио да је “политички нарочито важно да се удар изврши немилосрдном окрутношћу, сва југословенска површинска постројења, и Београд, морају бити уништени непрекидним дневним и ноћним ваздушним нападима” да би се на тај начин “Турској задало довољно страха” и одустала од Черчиловог придобијања за “балкански фронт”.

Komentari