Najnovije

Ruski pečati na srcu grada

Posle Oktobarske revolucije izbeglice ostavile neizbrisiv trag u našoj prestonici. Kroz Kraljevinu SHS prošlo više od 80.000 ljudi, od čega 11.000 bilo u Beogradu Beograd danas ne bi ovako izgledao da kroz njega nije prošla reka Rusa koji su pobegli iz domovine posle 1917. godine i Oktobarske revolucije. Kada današnji stanovnik prestonice podigne pogled ka fasadama najvažnijih i lepih zdanja, često će ugledati dela ruskih arhitekata: zgrade Ministarstva inostranih poslova, Vlade Srbije, Patrijaršiju... Kada uđe u Narodno pozorište, treba da zna da su balet doneli Rusi, koji su u velikoj meri usavršili operu i dramu. Na Tašmajdanu će videti Crkvu Svete Trojice, hram koji su ruske izbeglice podigle 1924. godine. I tu nas očekuje interesantna priča: pravoslavni hram, po pravilu, podiže se na moštima mučenika, koje se ugrađuju u časnu trpezu oltara, najsvetijeg mesta hrama. Ruski Hram Svete Trojice u ovom slučaju je izuzetak. On je podignut na grumenu ruske zemlje koju su ruske izbeglice ponele kao najveću svetinju...

Седам деценија од злочина комуниста у Стубици

аутор чланка је генералштабни пуковник Новица Стевановић Када је септембра 1944. године силом ратних прилика Васпитни завод у Смедеревској Паланци морао завршити с радом и његови питомци отићи кућама (Бранислав А. Жорж, Завод у Смедеревској Паланци, Београд, 2006), онда је скојевка Вера Ценић, у чије преваспитавање се сумњало, опраштајући се, говорила управику Миловану Поповићу: “Господине, морам да вам кажем једну истину, која ме мучи. Ја знам да нам се ближи слобода, за којом смо ми, Скојевци, тако чезнули. Али, ја се бојим те слободе која долази. Боравак у Заводу је улио сумњу у моју веру да комунизам доноси благостање. Ја одлазим у живот сумњајући у оно зашто сам јуче била спремна да се жртвујем и живот изгубим. Вама лично и Вашој Госпођи, као и осталим васпитачима, морам да одам признање да сте нам као противници били искрени пријатељи и заштитници”. Комунистички (Титов) режим, чим се устоличио у Београду, међу првима је стрељао начелника министарства просвете тадашње Недићеве владе, Душана Милојковића, под чију је директну надлежност спадао Завод у Смедеревској Паланци. Као један од најважнијих разлога што су комунисти потом стрељали и познатог монаха Јована Рапајића био је његово учешће у васпитном раду те установе.

Sedam decenija „Halijarda“: Rizikovali živote da spasu američke pilote

Da nije bilo hrabrih ljudi iz Pranjana i okoline koji su rizikovali živote skrivajući savezničke pilote, mog oca bi ubili Nemci i ja danas ne bih pričala sa vama. Ovo su reči Barbare Hetsted, ćerke američkog pilota Čarlsa Dejvisa, koji je avgusta 1944. godine evakuisan u operaciji "Halijard", najvećoj akciji spasavanja savezničkih vojnika iza neprijateljskih linija u Drugom svetskom ratu. Ona je iz SAD stigla u podsuvoborsko selo Pranjane, gde je na nekadašnjem improvizovanom aerodromu Galovića polje obeležena 70. godišnjica misije. - Iz svake očeve reči o ovom događaju izvirala je ogromna zahvalnost koju je osećao prema narodu ovog dela Srbije, jer su ti ljudi sebe dovodili u ekstremnu opasnost skrivajući i štiteći američke pilote koji su oboreni iznad Jugoslavije. Kod svojih hrabrih domaćina, koji su njega i saborce hranili, pojili i oblačili, boravio je 66 dana. Pričao je da su seljani često gladovali kako bi piloti imali šta da jedu. Do smrti mu je bilo žao što nikada za tu plemenitost i požrtvovanost nije mogao da im se oduži - priča Barbara Hetsted.

Hrabri srpski vojnici slomili dva carstva! Šta je Arčibald Rajs pisao u izveštajima sa fronta, koji su objavljeni u švajcarskoj štampi pre 100 godina....

“Do 3. oktobra Beograd je bombardovan 36 dana i isto toliko noći. Uprkos tome, brojni stanovnici nisu hteli da napuste grad. A treba imati hrabosti pa ostati u ovom gradu jer su posledice razaranja ogromne: oštećeno je 700 kuća, od kojih 60 državih. Univerzitet je gotovo potpuno uništen, Državna fabrika duvana potpuno je izgorela, zgrada „Državne lutrije“ i Stari dvor ozbiljno su oštećeni, a najviše je stradala gradska tvrđava. Neprijatelj je bacao sve vrste projektila na nesrećni grad. Zašto su Austrijanci tako žestoko bombardovali Beograd...” Dr Arčibald Rajs je ovaj izveštaj napisao u Valjevu na samom početku Prvog svetskog 5. oktobra 1914, a objavljen je 26. oktobra iste godine u švajcarskim novinama „Lozanska gazeta“ pod naslovom „Pismo iz Srbije - poseta Beogradu pod opsadom“. Ovo je bio samo jedan u nizu izveštaja koje je ovaj Švajcarac pisao sa fronta tokom četiri ratne godine. Povod za njegov boravak u ratom zahvaćenoj Srbiji bio je poziv srpskih vlasti da Rajs kao najčuveniji kriminilog toga doba ispita zločine nad našim narodom

Др Срђан Цветковић, У ИМЕ НАРОДА! – Репресија у Србији 1944-1953.

0
Предавање др Срђана Цветковића, научног сарадника Института за савремену историју и промоција његове најновије књиге „Између српа и чекића 3 – Облици отпора комунистичком режиму у Србиjи 1944-1991. Најава изложбе и премијерно представљање промотивног филма изложбе У ИМЕ НАРОДА! - Репресија у Србији 1944-1953. која ће бити постављена у марту 2014. године у Историјском музеју Србије. То је прва мултимедијална изложба о дугогодишњим табу темама у Србији: ликвидацији, суђењима народним непријатељима, Голом отоку и другим логорима, принудном откупу и колективизацији. Трејлер о изложби можете погледати https://mail.google.com/mail/u/0/images/cleardot.gif Улаз слободан. Изложба – У ИМЕ НАРОДА - Репресија у Србији 1944-1953. https://www.facebook.com/pages/U-im

DRAŽA – SMRT DUŽA OD ŽIVOTA (1) – Generala niko neće...

0
FELJTON je napravljen na osnovu najnovije biografije Draže Mihailovića, koja se u petak 22 .juna pojavila na kioscima u Beogradu, a od subote 23. juna i širom Srbije. Knjiga DRAŽA - SMRT DUŽA OD ŽIVOTA, autora Pere Simića, još u pripremi ocenjena je kao dosad najobjektivnija biografija generala Dragoljuba - Draže Mihailovića. Čitaoci će uz knjigu besplatno dobiti i CD sa odbranom generala Mihailovića, izgovorenom 1946, pred sudom koji ga je osudio na smrt.

MUSLIMANI, A ČETNICI: Borili se s Dražom za kralja, nikad s...

0
U vojsci Draže Mihailovića bio je veliki broj muslimana, koji su uvek radije prilazili Čiči nego Titu, jer je komunizam za njih uvek bio bezbožništvo. Telegraf vam donosi priču o nekima od njih Malo ljudi u Srbiji zna da se u Četničkom pokretu u toku Drugog svetskog rata protiv fašizma, a zajedno sDragoljubom Dražom Mihailovićem, borio veliki broj muslimana, a neki od njih su bili i slavni predstavnici Ravne gore. Slike Draže s narodom, ali i ratne fotografije četničkog vojvode Telegraf je objavljivao u prethodnom periodu, ali na konkurs pisca Miloslava Samardžića da se nađe slika Josipa Broza Tita s narodom pre rata još niko nije odgovorio. Slika nema, pa nema. - Čak je naznačeno da to ne mora biti slika sa srpskim civilima. Neka bude, na primer, s muslimanima. Ako su muslimani zaista podržavali komuniste, da li je Broz makar jednom posetio neko muslimansko selo, naselje, kuću… Gde je slika? – pita se Samardžić.

Šestog aprila 1941. bez objave rata napadnuta Jugoslavija, a Beograd varvarski...

0
Vise od 400 aviona pojavilo se nad Beogradom Vojni puč u Beogradu 27. marta u kome su Englezi odigrali presudnu ulogu bili su povod da vođa Rajha Adolf Hitler hitno sazove članove Vrhovnu komandu oružanih snaga, OKV - Oberkommando der Wehrmacht, OKW (Kajtel, Jodl, Gering…) da bi im u ulozi glavnokomandujućeg saopštio da je “Jugoslavija neizvestan činilac” u predstojećim akcijama (operacije Marita i Barbarosa) i da se “neće preduzimati diplomatski koraci, niti joj se postavljati ultimatumi”, dok moguća uveravanja jugoslovenske vlade, “kojoj se ionako ubuduće ne može verovati, će se primati k znanju.” Tom prilikom on je naglasio da je “politički naročito važno da se udar na Jugoslaviju izvrši nemilosrdnom okrutnošću, a da sva jugoslovenska površinska postrojenja, i Beograd, moraju biti uništeni neprekidnim dnevnim i noćnim vazdušnim napadima” da bi se na taj način “Turskoj zadalo dovoljno straha” kako bi odustala od Čerčilovog pridobijanja za “balkanski front”.

Popularni članci

Kad Ravnogorski proističe iz Četničkog pokreta

0
Posle Lazarevog poziva za odlučujući boj na Vidovdan 1389. godine za koji se srpski vladar “nije odlučio po tome koja mu sila preti, već koju svetinju brani”, i potonje okupacije srednjevekovne Srbije, u narodu je spontani bunt za slobodu prerastao u Hajdučki pokret koji se završio Karađorđevim ustankom početkom XIX veka i “utvrđenjem autonomnih prava i unutrašnje samouprave” preciziranim osmom tačkom Bukureškog mira 1812. godine između Rusije i Turske. Tako je Hajdučki pokret krunisan Karađođevim granicama i oslobođenim delom nacionalne teritorije na kojoj se postepeno vraćala državnost i stvarala doktrina za konačno oslobođenje Otadžbine. Da bi se dovršilo potpuno oslobođenje od viševekovne turske okupacije, Hajdučki pokret iznedrivši Dositejevu krilaticu kao ministra prosvete u Karađorđevoj vladi “leži i ležaće u ropstvu onaj narod koji ne zna šta je nacionalni ponos” morao je dobiti novi kvalitet, pa je tako nastao Četnički pokret i doktrina Četnička akcija (osnovne snage napadaju s fronta, a posebne snage čete ubačene preko granice s leđa i iz pozadine) i trajaće od Berlinskog kongresa 1878. godine do potpunog oslobođenja teritorije u balkanskim ratovima i završetkom Prvog svetskog rata 1918. godine.

Tragika bratskog rascepa (13)

Srbija se umiriti može. ...

Komentari