NaslovnaKnjige

Category: Knjige

Related categories

Његово Преосвештенство Епископ будимљанско-никшићки и администратор милешевски Г. Јоаникије учествовао је у промоцији књиге "Црногорска Санџачка војска на Горњодринском фронту (1914-1915)“, аутора Предрага В.Остојића, која је у петак 22. априла 2016, представљена у Дому културе "Пиво Караматијевић“ у Прибоју. Владика је запазио да је вриједност промовисане књиге у томе што је у њој аутор, са великом пажњом и прецизношћу,истакао све заслуге дијела црногорске војске која је заједно са српском војском ратовала у Првом свјетском рату на овом подручју од Пљеваља до надомак Сарајева, а послије у повлачењу у до Карађорђевих шанчева на Јавору. Њихов отпор, истакао је Преосвећени Епископ, завршио се на Мојковцу и Беранама, гдје је црногорска војска у оним данимакада се српска војска била повукла према Грчкој, пружила свој последњи и одсудни, јуначки отпор, који је ушао у легендуи гдје се нарочито прославио славни командант Санџачке војске сердар Јанко Вукотић.
Промоција књиге биће одржана у Прибоју, 22 априла 2016. године у Дому културе Прибој, са почетком у 19,00 сати. О књизи ће говорити Владика Јоаникије...
Nova knjiga istoričara Predraga Ostojića "Crnogorska Sandžačka vojska na Gornjodrinskom frontu (1914-1915)" otkriva nove činjenice o događajima koji su se desili pre više od 100 godina i koji su obeležili, ne samo vreme ratno, vreme stradanja, već i vreme kada se, čašću i obrazom, kada su delom ispisivane najslavnije stranice naše istorije. Recezenti ove knjige prof.dr Mira Radojević i docent dr Aleksandar Životić ocenili su ovu knjigu veoma visokom ocenom i preporučili je kako stručnoj tako i široj čitalačoj publici, svima onima, koji nisu imali priliku da bolje upoznaju vreme i događaje koji su tema ove knjige. Knjiga govori o ulozi crnogorske Sandžačke vojske serdara Janka Vukotića u ratnim operacijama na Gornjodrinskom frontu u jednoj ofanzivnoj i dve defanzivne faze, kada je dovoljno dugo branjen pravac prodora austrougarskih snaga od Drine prema Priboju, Prijepolju i Sjenici i njihov pokušaj presecanja odstupnice i uništenja srpske vojske u odstupanju. Interesantno je da se autor, kako su to primetili i recezenti, nije upuštao u zakulisne radnje, koje su više puta tokom ratnih operacija pretile da poremete odnose "među braćom", već je njegov predmet interesovanja bio isključivo front, ratnik i ratnici, koji su nadčovečanskim naporom branili svaki pedalj, svaku stopu svoje otadžbine i slobode. Punih petnaest meseci crnogorska Sandžačka vojska odolevala je višestruko brojnijem i tehnički opremljenijem protivniku i kako su primetili savremenici "odužila se srpstvu vo vijeki vjekov amin" Bez sumnje, ova knjiga naći će svoje mesto u ravetljavanju događaja u vremenu, koje je bilo prosto zaboravljeno, odnosno zabranjeno, jer kako drugačije protumačiti da bitka na Vihri kod Rudog i stradanje 110 regruta crnogorske Sandžačke vojske u jednom danu 2. decembra 1914. nije zalužilo spomen obeležje, a stradanje 7 partizana i desetak italijanskih vojnika u Drugom svetskom ratu na gotovo istom mestu bude obeleženo i slavljeno kao prva velika bitka Prve proleterske brigade. Nesumnjivo, autor je ovom knjigom podigao jedan svojevrstan spomenik stradalim ratnicima i na taj način njihova imena upisao u knjigu nezaborava. redakcija www.savremenaistorija.com
Udruženje „Dragačevo – Jovan Bojović“ iz Dragačeva u saradnji sa izdavačem „Grafoplast plus“ iz Užica nedavno je objavilo knjigu Mladomira Ćurčića „Parastos u Klisuri – Zločinci sa potpisom žrtve“. U naslovu knjige pomenut je događaj iz novije istorije starog srednjovjekovnog manastira Svetih Arhangela Mihaila i Gavrila iz atara sela Dobrače, poznatog i kao manastir Klisura, koji će izazavati veliku pažnju ne samo poznavaoca prošlosti ovog kraja, ne samo onih „neobaveštenih" već i onih koji su tu prošlost kreirali i uklopili u ideološke okvire posleratne istorije. Manastir Klisura, smešten u klisuri reke Moravice,na sredokraći između Arilja i Ivanjice, sagrađen krajem XII i početkom XIII vijeka u doba Nemanjića, imao je burnu prošlost. Palili su ga i Turci i Austrougari, devastirali i bugarski okupatori, ali je manastir odolevajući svim nedaćama iz prošlosti opstao do danas u svoj svojoj lepoti, kao luča, svetleći put novim naraštajima. Polazeći od jednog događaja koji se desio 29. juna 2014. godine u porti ovog manastira kada je u prisustvu episkopa Šumadijskog Jovana (Mladenovića), tada administratora Žičke eparhije osvećena dvodelna spomen ploča sa imenima stradalih meštana sela Dobrača u ratovima od Karađorđevog vremena do završetka Drugog svetskog rata, Mladomir Ćurčić je pokrenuo lavinu, koja je više od sedamdeset godina tinjala u srcima retkih, ali istinoljubivih ljudi ovoga kraja.

Ostali tekstovi

Komentari