Mladomir Ćurčić, „Parastos u Klisuri – Zločinci sa potpisom žrtve“

0

KORICE

Deo  ploče ispisane imenima stradalih dobračana od Prvog srpskog ustanka do kraja Prvog svetskog rata  nije predmet ove knjige, već onaj drugi, koji se odnosi na stradanje dobračana tokom Drugog svetskog rata. Na ovom spisku iznad koga stoji natpis „Pali za otadžbinu“ su imena 53 osobe, među kojima ima pripadnika Vojske Kraljevine Jugoslavije, civila, partizana, pripadnika JVuO, Srpske državne straže i tzv. NOV, odnosno Jugoslovenske armije.

Ovaj spisak, koji autor podrobno  analizira  ne bi bio nesvakidašnji na ovim našim prostorima i našoj stvarnosti u kojoj je u  glavama prosečnog čoveka sve pomešano upravo pod parolom „Pali za otadžbinu“, da se na spisku osvještanom u porti manastira Klisura, ne nalaze i oni koji su direktno ili indirektno učestvovali u najvećoj pohari ovog manastira od turskih vremena i koji su tokom tog  rata ubili 22 mještana ovog sela.

scan0001

Na ovom spisku je i ime „narodnog heroja“ dobračanina Milosava Mića Matovića, koji po rečima autora „nije ruinirao hramove, crkve i manastire ni u Rusiji, ni u Grčkoj ili Južnoj Americi, pa da mi ne znamo ni detalje niti razloge njegovih postupaka. Nije to  radio čak ni u drugim delovima Kraljevine Jugoslavije… Mićo je to uradio u svom selu. Uradio je to da bi dokazao i sebi i drugima, da manastir Klisura nije deo njegove duhovnosti. Učinio je to pred svedocima, svojim drugovima kako bi im pokazao koliko je duboka njegova nova vera. Uradio je sve suprotno od, kako smo videli većine lica koja se nalaze na spomen-ploči.“

Događaj od 9.decembra 1941. godine, kada su partizani oskrnavili manastir Klisuru, kada su ga opljačkali, kada su silovali pa ubili iskušenicu Đenadiju Đorđević je početak priče Mladomira Ćurčića, o srpskoj goglgoti, koja na žalost traje i danas, a čiji epilog je postavljanje spomen ploče i njeno sveštanje u porti manastira Klisura 29. juna 2014. Ovaj čin je dokaz koliko smo daleko od vremena kada će zločinci poput Viktora Zevnika, Dragog i Radiše Mihailovića, kao direktnih izvršilaca  zločina, poput naredbodavaca kakav je bio Mićo Matović, bar i formalno odgovarati pred sudom istorije.

Priča o stradanju manastira Klisura ni ovim događajem se ne završava, jer se ona nastavlja u posleratnom teroru komunističke vlasti, oduzimanjem ogromnog zemljišnog  manastirskog kompleksa o čemu Mladomir Ćurčić piše  do detalja navodeći i imena onih, koje je država nagradila oduzetom zemljom. Njegov istraživački pristup je za svaku pohvalu i može poslužiti kao primer mladim istraživačima, koji će, nadamo se, nepristrasno, daleko od vremena događaja ispisivati stranice srpske istorije, prikazujući pobedu internacionalnog komunizma kao najveći srpski poraz u istoriji – veći i od kosovske katastrofe.

AUTOR

Mladomir Ćurčić je hrabar i beskompromisan istraživač, koji je ovom knjigom  na uvid javnosti ponudio po jedan detalj iz proslosti i sadasnjosti, koji na zaalost na najbolji nacin daju sliku  naše  stvarnosti.

 

 

redakcija               www.savremenaistorija.com