Savremena Istorija

Serija „Ravna gora“ nije dokumentarno-feljtonistička niti ima ambicija da polemiše sa istorijskim faktima, istakao je Radoš Bajić na pretpremijernom prikazivanju prve epizode. Reditelj je uveren da će serija u središte pažnje vratiti osećanje nacionalne pripadnosti, nacionalnog ponosa zato što smo savremenici naroda koji ima snažnu istoriju. Epizoda „Napad“ na Prvom programu RTS-a 10. novembra. Prva epizoda dramske trilogije Ravna gora Radoša Bajića sinoć je pretpremijerno prikazana u bioskopu „Sinepleks“ u Kragujevcu, u prisustvu reditelja i glumaca koji učestvuju u prvoj epizodi. Emitovanje serije počinje 10. novembra na Prvom programu Radio-televizije Srbije, koja je zajedno sa kućom „Kontrast“ produkcijski iznela projekat

Prošli smo Zagreb, tu jazbinu koljača Pavelića i izroda Drljevića. U tom gradu su donošene odluke „kako će nas biti i mučiti, prebijati noge i ruke i vaditi oči čarne“, kako kaže narodna pjesma. Ostavljajući grad iza nas, osjetili smo neku lakoću, topli znoj se spustio niz naša tijela i kao da je očistio strah i sve naše muke, naše patnje. Pošto je nestao strah iz moje duše, vratili su se umor i glad. I jedno i drugo su nepodnošljivi. Ne vidim sebe, ali vidim Miketu, Milorada, Milijanu, Miraša, vidim majku, mamu, moje djedove, izgledaju kao aveti. Roba što imaju na sebi se raspala, obuća poderana, ranci prazni. Puške mlataraju kao kakve cepanice. Kosti samo što ne izniču kroz kožu. Žalost i tuga, nešto što nijesam vidio u mom životu. Znači i ja tako izgledam, možda i gore. Odmora nema, naređenje i dalje važi: „Samo naprijed da se što prije izađe sa hrvatske teritorije“. Uz pomoć mojih djedova išao sam prilično dobro. Koraci su radili svoj posao, a umorne noge hvatale bijedni takt mučenika. Žurba nam nije dozvoljavala da primijetimo da li je vedro ili oblačno, da li gore sa nebesa Sunce grije ili Mjesec žmirka. Ne osjećamo proleće iako je maj, prohladni vjetar i neka podmukla hladnoća zadire duboko u naša srca.

U poznatom stilu, pomalo zatečen, najavom skorog objavljivanja memoara dr Stevana Moljevića „Ravna Gora u svetlu i magli“ u izdanju Instituta za savremenu istoriju, publicista Miloslav Samardžić, na stranicama portala „Pogledi“, između ostalog piše: „Pošto se očekuje skori izlazak „Moljevićevih“ memoara, u izdanju Instituta za savremenu istoriju, a reč je u stvari o falsifikatu Udbe, prenosim deo iz knjige„Pravi i lažni Kalabić – sa nalazom sudskog veštaka“. Knjiga je koncipirana u formi 13 teza, kontrateza i zaključaka u vezi navodne Kalabićeve izdaje. Jedan od 13 „dokaza“ su upravo izmišljeni memoari dr Stevana Moljevića.“ (http://www.pogledi.rs/moljevicevi-memoari/ Ovo je vrlo prepoznatljiv stil ( već viđeno) publiciste Miloslava Samardžića, koji unapred u nedostatku dokaza, želi osuditi ili prikazati javnosti da su sva istorijska, memoarska ili publicistička izdanja, dokumenti, koji govore o Kalabićevom učešću u zarobljavanju generala Mihailovića udbaške ili slično etiketirane, podmetačine. Ne čudi, jer je jedan od glavnih likova na portalu Pogleda upravo major Kalabić.

Pod naslovom "Prećutana istorija o pristupanju Trojnom paktu" dnevni list "Politika" prenosi interesantne detalje sa promocije knjige "Istina o 27. martu", autora Miodraga Jankovića, istoričara i Veljka Lalića, novinara "Večernjih novosti", koja je juče predstavljena u Međunarodnom pres centru u Beogradu. Predstavljanju ove knjige prisustvovala je i princeza Jelisaveta Karadjordjević, kćerka Kneza Pavla Karadjordjevića, koji je 27. marta kao član tročlanog namesništva opozvan od strane pučista, koji su obarajući Vladu Dragiše Cvetkovića i Namesništvo "postavili" maloljetnog Kralja Petra na presto Kraljevine Jugoslavije