Najnovije

22. маја убијен је Војислав Д. Михаиловић (1924-1945)

Послије одлуке да са главнином снага припадника ЈВуО крене из подручја сјеверне Босне према Србији, генерал Михаиловић је одлучио да се најсигурнијим тереном пробије...

Rat koji je prestao i rat koji traje – 9. maj – Kapitulacija Njemačke i nastavak borbi na teritoriji Kraljevine Jugoslavije

Fotografija sa naslovne strane je svojevrsna repriza prvog postavljanja zastave na Rajhstag. Prvobitno postavljanje zastave i vojnika koji je to fotografisao nije zabilježeno. Originalna...

Hronologija događaja u aprilu 1941. godine

Neposredno poslije događaja 25. marta 1941. godine, kada je Kraljevina Jugoslavija istupila iz Trojnog pakta, Njemačka je odlučila da izvrši oružani napad na Kraljevinu...

Годишњица смрти попа Радојице Перишића (1909-1945)

На данашњи дан, 04.априла 1945.год. у борби против усташа у селу Сеферовци (Лијевче поље, општина Градишка) погинуо је војвода поп РАДОЈИЦА ПЕРИШИЋ Рођен је у...

Šezdeset osam godina od zarobljavanja generala Mihailovića 13. 3. 1946. –...

0
Ravnogorski pokret Višegrad Vas poziva na pomen parastos 13.03.2014 godine u Draževinu kod Višegrada. Na tom lokalitetu uhvaćen je đeneral Dragoljub Draža Mihailović. Prilikom mučkog hvatanja đenerala Mihailovića od strane ozne, ubijeni su njegovi pratioci: Majstorović Nikola, Kovač Blagoje i komandant Višegradske brigade JVuO, major Vasiljević Dragiša. Program: 08 časova – Okupljanje na Trgu Palih boraca u Višegradu 09 časova – Polaganje vijenaca na spomenik poginulih boraca Otadžbinskog rata u Višegradu; Draževina: 11 časova - Pomen parastos poginulim pripadnicima JvuO na mjestu zarobljavanja generala Mihailovića 12 časova - Pomen i istorijski čas kod spomenika đeneralu Mihailoviću 13 časova - Trpeza ljubavi

Miro Miketić, Kroz pakao i natrag, Knjiga III, Deo sedamnaesti –...

0
Umor je osvojio moju bijedu, noć je prolazila po svojoj volji. Bio sam i dalje u toplom Miloradovom neosjetnom zagrljaju. Toplina me je vraćala u san. Osjećao sam se vrlo dobro. Umor polako klizi iz svakog mog mišića. Miloradove prste sam često osjećao kako mile kroz moju kratku kosu. Čuo sam njegove tihe i umjerene uzdahe i kako toplim dahom miluje moj vrat. To me uspavljuje i ponovo me vraća tamo daleko, bespućima naše golgote. Tako je promicala moja noć. Tu i tamo sam čuo i druge kako uživaju u odmoru. Neko je hrkao, neko je zvao u pomoć. Neko plakao. Neko ljubio svoga koga nema pored sebe. Samo je mogla hladna i duga noć da sazna sve šta se radi u našoj kolibi. Noć na vrhu Čakora. Hladna, podmukla, neprijateljska noć, noć prijatelj nove vlasti, prožima i tiho se provlači kroz pukotine drvenih zidova, stiže do nas i sa nama se poigrava, smije nam se, ruga nam se kao pobjednik. Probudih se, ne čujem vojničke glasove. Ko zna gdje su. Nas su zamandalili u ovoj kolibi, a oni možda u onoj velikoj kućerini uživaju, piju, smišljaju kako će nas „biti i mučiti“. A kud će više biti kazni i maltretiranja nego što smo do sada prošli.

Svedoci: Fireru bili isti Draža i Tito

0
Svedoci u procesu rehabilitacije generala Dragoljuba Mihailovića osporavaju presudu o saradnji sa okupatorima. Bojan Dimitrijević i Kosta Nikolić dokazuju da su i 1943. Nemci insistirali na uništavanju četnika PARALELNO sa procesom za vraćanje časti i ugleda komandantu Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljubu Draži Mihailoviću, koji se vodi u Višem sudu u Beogradu, u Prvom osnovnom sudu u prestonici teče postupak za utvrđivanje njegove smrti. Kako se očekuje, ovaj sud bi uskoro trebalo da mu postavi staraoca, koji će u tom procesu zastupati njegove interese.

Na današnji dan 1956. umro je vladika Nikolaj Velimirović

0
Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Žički (svetovno Nikola Velimirović, rođen je u selu Lelić kod Valjeva, Kneževina Srbija, 23. decembar 1880. po Julijanskom, odnosno 4. januar 1881. po Gregorijanskom kalendaru. Umro je 18. marta 1956. u ruskom manastiru svetog Tihona u Saut Kananu u Pensilvaniji (SAD), a sahranjen je na srpskom narodnom groblju pored manastira svetog Save u Libertvilu. Mošti su mu prenesene u zavičaj 1991.. je novokanonizovani svetitelj. Bio je episkop ohridski i žički, istaknuti teolog i filozof

Popularni članci

Hrabro srce Škotlađanke kucalo je za Srbiju

0
Kada su je koleginice pitale kako može da izdrži da radi u nemogućim uslovima, doktorka Elizabet Mekbin Ros kratko je odgovorila: „Pa, neko mora.” – Umrla je 14. februara 1915. u Kragujevcu, lečeći srpske vojnike od pegavog tifusa Elizabet Mekbin Ros je rođena 1876, u mestu Tejn, u brdovitim predelima Škotske. Odrasla je u imućnoj porodici. Njen otac je bio direktor londonskog odseka Komercijalne banke Škotske. Medicinu je diplomirala u Glazgovu 1901, a nedugo posle toga, u okviru kolonijalne medicinske službe, odlazi u Persiju, današnji Iran. O nevoljama i bolestima ljudi u toj zemlji napisala je knjigu, a u domovinu se vraća 1914. Umesto planirane specijalizacije iz oblasti tropskih bolesti, čuvši za nevolje srpskog naroda, ona se priključuje britanskoj lekarskoj misiji koja putuje za našu zemlju. Za razliku od puritanske Britanije, Srbija joj je izgledala slobodno. Elzi Inglis, borac za ženska prava, ovako piše o dočeku i statusu koje su britanske doktorke imale u Srbiji: „I u Britanaji su ove žene bile lišene političkih, socijalnih i ekonomskih prava. U Srbiji su se prema njima odnosili sa velikim poštovanjem i, što je još važnije, imale su jednak status. Srbi su im dali slobodu. Dozvolili su im, prvi put u životu, da rade u oblastima rezervisanim za muškarce, da žive i putuju samostalno. One su radile u bolnicama, čak i kao vozači vojnih saniteta, pokazujući zapanjujuću hrabrost, kao što je to slučaj sa dr Elizabet Ros.” Sećanje na prošlost je nada u budućnost Povodom 98 godina od smrti Elizabete Mekbin Ros, za diplomate Velike Britanije, Kanade i Australije organizovan je prijem u Skupštini grada Kragujevca. Gradonačelnik Veroljub Stevanović je rekao da je „nemerljiva žrtva britanskih humanitarki utkana u dobre odnose država i naroda”, a ambasador Kanade Roman Vaščuk poručio je da je „sećanje na prošlost nada u budućnost”.

Komentari