Najnovije

22. маја убијен је Војислав Д. Михаиловић (1924-1945)

Послије одлуке да са главнином снага припадника ЈВуО крене из подручја сјеверне Босне према Србији, генерал Михаиловић је одлучио да се најсигурнијим тереном пробије...

Rat koji je prestao i rat koji traje – 9. maj – Kapitulacija Njemačke i nastavak borbi na teritoriji Kraljevine Jugoslavije

Fotografija sa naslovne strane je svojevrsna repriza prvog postavljanja zastave na Rajhstag. Prvobitno postavljanje zastave i vojnika koji je to fotografisao nije zabilježeno. Originalna...

Hronologija događaja u aprilu 1941. godine

Neposredno poslije događaja 25. marta 1941. godine, kada je Kraljevina Jugoslavija istupila iz Trojnog pakta, Njemačka je odlučila da izvrši oružani napad na Kraljevinu...

Годишњица смрти попа Радојице Перишића (1909-1945)

На данашњи дан, 04.априла 1945.год. у борби против усташа у селу Сеферовци (Лијевче поље, општина Градишка) погинуо је војвода поп РАДОЈИЦА ПЕРИШИЋ Рођен је у...

Pisma na jastučnici – U susret najavljenoj izložbo „U ime naroda“

0
Razgovor sa istoričarem dr Srđanom Cvetkovićem, autorom izložbe, simbličnog naziva "U ime naroda", čija priprema je u toku; Fudbalera Savu Popovića Gembeša iz Obrenovca komunističke vlasti dva puta izvodile na streljanje „Dragi moji roditelji, nemojte da se sekirate, jer hvala Gospodu Bogu ostaju vam još dva sina. Ja sam osuđen na smrt. Nemojte da plačete, budite hrabri. Možda će me Skupština pomilovati. Ništa nisam ukrao, nikog nisam ubio. Niti potkazao. Savest mi je mirna, čast mi je čista i neka idem kao takav.” Ovim rečima se, uoči streljanja 1. aprila 1946, od svojih najbližih oprostio Sava Popović Gembeš, tada osamnaestogodišnji učenik Trgovačke škole i fudbaler kluba „Bogoljub” iz Obrenovca, koga su nove vlasti uhapsile odmah po oslobođenju. – Tokom rata, Popović je bio pripadnik ilegalnog đačkog odreda Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO), ali nije imao oružje niti je učestvovao u borbama. On se samo hvalio pred devojkama šajkačom i kokardom, ali ga je oktobra 1944. uhapsila obrenovačka Ozna, na ciglani gde je raščišćavao ruševine – objašnjava za „Politiku” dr Srđan Cvetković, doskorašnji sekretar Državne komisije za tajne grobnice. Cvetković, autor izložbe „U ime naroda”, koja se priprema u Istorijskom muzeju Srbije i uz pomoć Ministarstva kulture, dodaje da je Popovićev slučaj samo mali deo postavke o stradalima u Srbiji posle oslobođenja.

Miro Miketić, Kroz pakao i natrag 1-3, Beoštampa, Beograd, 2010; Recenzija:...

4
Od završetka Drugog svetskog rata u Jugoslaviji prošlo je punih 65 godina i o njegovom toku i žrtvama napisane su stotine monografija, sinteza, memoara. Međutim, na ovom polju u svim republikama bivše države ostalo je još mnogo toga neispitanog, neistraženog i nedorečenog. Nauka još uvek nije došla do odgovora na osnovno pitanje: koliko je Srba stradalo u periodu od 1941. do 1945. Popuštanje jednopartijskih stega, te činjenica da su se u komunističkoj Jugoslaviji istorijom i istoriografijom bavili mahom ljudi koji su ideološki bojili svoje radove, navodila je mlađe generacije istoričara da tek sredinom 90-ih godina 20. veka sa poluvekovnom vremenskom distancom na događaje, koja je delimično ublažila strasti, ali i odnela sudeonike, daju odmereniju i realniju ocenu minulog doba. Naučna literatura nastala koncem 20. veka donosila je preispitivanje dogmi o ratu i revoluciji, niz novih saznanja, novu percepciju događaja i učesnika. Pa ipak, podele iz Drugog svetskog rata, pre svega one na četnike i partizane bile su dugoročne, opstavši među ljudima i do današnjih dana.

Да није било оног крвавог Божића на Мојковцу, не би било...

0
Црна Гора се током целе своје историје истицала непокорношћу, храброшћу и слободарским духом. Због „чојства и јунаштва“ којима су се одликовали њени горштаци, Црна Гора је називана „српском Спартом“. Вођени филозофијом косовског етоса, Црногорци су се често свесно жртвовали за више циљеве, за спас и слободу свога рода. Један од најистакнутијих примера жртвовања за једнокрвну браћу представља Мојковачка битка, вођена на Бадњи дан и Божић 1916. године, у околини Мојковца. У њој је Санџачка војска Краљевине Црне Горе успешно зауставила аустро-угарску офанзиву, чиме је омогућено повлачење Српске војске преко североисточних делова Црне Горе ка Јадранском мору, а самим тим и њена каснија евакуација на Крф. Мало је познато да се у тој, по много чему судбоносној бици, јунаштвом и одважношћу нарочито истакла једина жена која је учествовала у бици. То је била Василија Вукотић, ћерка јединица сердара Јанка Вукотића.

Kapitulacija Nemačke

0
Fotografija (sa naslovne strane) je svojevrsna repriza prvog postavljanja zastave na Rajstag. Prvobitno postavljanje zastave i vojnika koji je to fotografisao nije zabilježeno. Originalna...

Popularni članci

Grob nema strana (24)

0
Akademik Matija Bećković Majke i udovice su ponavljale: “Da znadoh gde mu je grob, kao da bi se vratio živ” ALBANSKA I BOSANSKA GOLGOTA Akademik Matija Bećković, na pomenu stradalnicima iz Velikog zbjega, od Zidanog mosta do Kočevskog roga, pored ostalog, rekao je: “Od svog naroda do smrti se nisu odvajali sveštenici Crnogorsko-primorske mitropolije, sa mitropolitom na čelu, sveštenomučenikom Joanikijem, čiji praznik slavimo u sutrašnji dan. Golgoti preko Albanije pridružila se golgota preko Bosne, Hrvatske i Slovenije, koja je okončana jednim od najvećih zločina Drugog svetskog rata i novije istorije.”

Komentari