SAOPŠTENJE ZA JAVNOST – Nj.V. Kralj Petar II vraća...
SAOPŠTENJE ZA JAVNOST
Nj.V. Kralj Petar II vraća se kući posle 72 godine
Beograd, 18. januar 2013. – Nj.K.V. Prestolonaslednik Aleksandar izjavio je danas da su on i njegova porodica veoma ponosni što se njegov otac Kralj Petar II od Jugoslavije konačno vraća kući. Prestolonaslednik je istakao da je ovo veoma dirljiv događaj, od velikog istorijskog značaja za narod Srbije. Kralj Petar će se konačno pridružiti svojim precima u Kraljevskom mauzoleju na Oplencu. Do tog trenutka, Njegovo Veličanstvo počivaće u miru u kapeli pri Kraljevskom Dvoru na Dedinju u Beogradu.
Njegovo Kraljevsko Visočanstvo želi da se najtoplije zahvali Nj.E. g-dinu Tomislavu Nikoliću, predsedniku Srbije, Vladi Srbije i Odboru za prenos posmrtnih ostataka članova Kraljevske porodice na njihovoj nesebičnoj pomoći i savetima. Konačan datum sahrane na Oplencu biće određen kasnije ove godine, u dogovoru sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom, Nj.E. g-dinom Tomislavom Nikolićem, predsednikom Srbije, Vladom Republike Srbije i drugim Kraljevskim kućama.
„Život i sećanje“ Radovana M. Bogojevića
Promocija knjige, koja nije dala odgovore na mnoga pitanja.
U Rudom je 22. aprila 2017.godine predstavljena knjiga “Život I sećanje“ Radovana Bogojevića, podoficira bivše JNA, Vojske Jugoslavije I Vojske RS, rođenog 1955. u selu Medinci opština Podravska Slatina. Bogojevićevi gosti na promociji bili su penzionisani general VRS Vinko Pandurević, dr Savo Lazić, stomatolog i novinar Miodrag Popov. Na dobro posećenoj promociji, promoteri knjige (a i sam autor) najmanje su govorili o knjizi autorovih sećanja, posvetivši veče ličnosti autora, koji je pet ratnih meseci bio član komande Lake pješadijske brigade Rudo. S obzirom da prisutni u sali CKPD "Prosvjeta" u Rudom nisu imali priliku da se ranije upoznaju sa sadržinom knjige to su se i pitanja na kraju promocije uglavnom odnosila na tragične ratne događaje, koji su zadesili pripadnike lake pješadijske brigade Rudo i samu opštinu Rudo u periodu 15. avgust 1992 - 21. januar 1993. godine kada je autor knjige bio član komande brigade.
Sama promocija ostavila je utisak da će I posle ove knjige ostati mnogo neodgovora I još više nedorečenosti o događajima kojima se autor bavio ili ih, iz nekih samo njemu znanih razloga, nije ni pomenuo.
Pomalo iritirajuće bilo je njegovo objašnjenje da su u filmu Srđana Dragojevića „Lepa sela lepo gore“ u kome je on učestvovao kao saradnik, čak 70% prikazanih događaja u tunelu „Brodar“ 9.9.1992 – 18/19.9.1992. verno prenete slike dešavanja, što svakako ne odgovara istini, koja kaže da je jedan tragičan događaj zloupotrebljen u komercijalne svrhe, koje je film i u finansijskom pogledu doživeo. Ono što začuđuje je ćutanje preživelih i porodica nastradalih u tunelu, čija je priča sasvim drugačija od filma, pa I onih 70% istine izrečene od strane autora.
Izdavač ove knjige je Kulturna zajednica Krajine iz Beograda, a njeno štampanje pomogli su, između ostalih, opština Rudo i kompanija „Dunav osiguranje“ iz Beograda.
Рогатица у Великом рату – Прво ослобађање 17. септембар 1914.
Повод за овај текст је обиљежавање дана ослобођења Рогатице у Првом свејтском рату, као дана ове Општине.
Наиме, обиљежавајући 27. септембар (1914) као датум ослобођења Рогатице од Аустро-угарске окупационе власти општина Рогатица је недвосмислено показала да је слобода као највећи човјеков идеал дубоко у корјену народа Рогатичког краја. Ослобођење Рогатице у Великом рату фактички је прво ослобођење народа овог краја од 450 годишњег ропства под Османлијско-турском и Аустро-угарском влашћу.
Оно што овом приликом желимо да истакнемо је сам датум ослобођења Рогатице у Првом свјетском рату. Расположива документациона необјављена и објављена грађа (као што је вишетомно издање Главног ђенералштаба Српске војске „Велики рат Србије за ослобођење и уједињење...“ „Операције Црногорске војске у Првом свјетском рату“) мемоарске и дневничке биљешке ђенерала Драгутина Милутиновића или капетана Мила Кењића, недвосмислено показују да је Рогатица ослобођена 17. септембра 1914. године, значи 10 дана раније.
Ubistvo kralja Aleksandra Karadjordjevića u Mareseju
Pre 78 godina u Marseju, u Francuskoj, ubijen je srpski kralj Aleksandar Prvi Karađorđević.
Kralj Aleksandar Prvi Karađorđević ubijen je prilikom državne posjete Francuskoj, u koju je otputovao da bi učvrstio odbrambeni savez protiv nacističke Njemačke.
Zajedno sa njim 9. oktobra 1934. godine ubijen je i francuski ministar inostranih poslova Luj Bartu, dok je atentator, Vladimir Georgijev Kerin, zvani Vlado Černozemski, pogođen sa više metaka u tijelo, isječen udarcima sablje i linčovan od gnijevne mase.
Prava verzija tragične sudbine kralja Aleksandra, koji je bio stub jedinstvene države južnih Slovena i novog evropskog poretka na jugoistoku Evrope, ostala je nerazjašnjena.
Popularni članci
Да није било оног крвавог Божића на Мојковцу, не би било...
Црна Гора се током целе своје историје истицала непокорношћу, храброшћу и слободарским духом. Због „чојства и јунаштва“ којима су се одликовали њени горштаци, Црна Гора је називана „српском Спартом“. Вођени филозофијом косовског етоса, Црногорци су се често свесно жртвовали за више циљеве, за спас и слободу свога рода. Један од најистакнутијих примера жртвовања за једнокрвну браћу представља Мојковачка битка, вођена на Бадњи дан и Божић 1916. године, у околини Мојковца. У њој је Санџачка војска Краљевине Црне Горе успешно зауставила аустро-угарску офанзиву, чиме је омогућено повлачење Српске војске преко североисточних делова Црне Горе ка Јадранском мору, а самим тим и њена каснија евакуација на Крф. Мало је познато да се у тој, по много чему судбоносној бици, јунаштвом и одважношћу нарочито истакла једина жена која је учествовала у бици. То је била Василија Вукотић, ћерка јединица сердара Јанка Вукотића.
Komentari