VišI sud u Valjevu rehabilitovao potpukovnika JVuO Nikolu Kalabića
Kako je rehabilitovan komandant Gorske garde, koji od strane komunističkih sudova nikada nije presudjen kao ratni zločinac i izdajnik
Imaju li sudovi pravo da paušalno ispisuju stranice naše tragične prošlosti?
Apsurdnom odlukom VišI sud u Valjevu rehabilitovao je potpukovnika JVuO Nikolu Kalabića, iako je prethodno utvrdjeno da ne postoji pisana presuda kojom je on od strane posleratnih suda proglašen za ratnog zločinca i državnog neprijatelja.
O tome da ne postoji nijedan pisani trag o presudi kojom je posle Drugog svetskog rata osuđen i za narodnog neprijatelja proglašen komandant Gorske garde Jugoslovenske vojske u otadžbini, potvrdio je u svom iskazu tokom postupka rehabilitacije istoričar Bojan Dimitrijević, što ipak nije bilo dovoljno Višem sudu u Valjevu da prekine postupak i rehabilituje osobu kojoj zvanično sud nikada nije ni presudio.
Izgleda, da je u ovom postupku od svega bilo najvažnije poništenje rešenja Sreskog suda u Mionici , od 11. septembra 1946. godine, kojim je Kalabiću konfiskovana imovina , jer će na taj način, po rečima njegove unuke, porodica vratiti 1,3 ha zemljišta na Divčibaram, koje je pre Drugog svetskog rata bilo u njenom vlasništvu.
Interesantno je da je Nikola Kalabić, prema priči svedoka iz “druge ruke”, Mijaila Danilovića iz Gornjeg Milanovca, proglašen mrtvim (19. januara 1946) od strane Osnovong suda u Valjevu, januara 2011. iako mnoštvo svedoka, memoarske I publicističke literature, pa I dokumentacija koju su u svojim monografijama I studijama, još 2009. godine izneli istoričari Bojan Dimitrijević, Kosta Nikolić i Predrag Ostojić govore da je komandant Gorske garde dao značajan doprinos u operaciji pripadnika OZNA prilikom zarobljavanja generala Mihailovića.
U jednoj izjavi datoj “Večernjim Novostima” u vezi Nikole Kalabića, direktor muzeja na Ravnoj Gori, Vladan Radosavljević izjavio je da je Nikola Kalabić, bio prvi zaštićen svedok Titove službe državne bezbednosti. Iz ove izjave proističe da se odlukama valjevskih sudova “služba” I te kako odužila ovoj kontraverznoj istorijskoj ličnosti.
Ovom presudom, iako još uvek nepravosnažnom, ozbiljno je obesmišljena institucija rehabilitacije, koju je poništenejm sudske presude od 15. jula 1946. godine s pravom zaslužio general Mihailović, ministar vojni I načelnik štaba JVuO za vreme Drugog svetskog rata.
Po rečima istoričara Predraga Markovića, ostaje da sačekamo I vidimo da li će ova nepravosnažna presuda Višeg suda u Valjevu samo olakšati "pretvaranje" Alojzija Stepinca u sveca, ali i slavljenje mrtvih ustaša u Blajburgu.
www.savremenaistorija.com
DRAŽA SMRT DUŽA OD ŽIVOTA (7) – Odmazda ili kuršum!
Pero Simić | 26. jun 2012
UCENJENI GENERAL DOK je Tito pukovnika Mihailovića sve više optuživao za kolaboraciju sa Nemcima, nemačke vlasti su decembra 1941. raspisale prvu poternicu u okupiranoj Jugoslaviji. Glava četničkog vođe ucenjena je na 200.000 dinara. Nemci su tada streljali Mihailovićeve majore Aleksandra Mišića i Ivana Fregla, kralj Petar Drugi Karađorđević unapredio je pukovnika Mihailovića u čin brigadnog generala, a Tito je u depešama poslatim u Moskvu Mihailovića ocrnio dva puta, Hitlera i Pavelića – nijednom.
Срђан Цветковић, у име народа: Да се не заборави револуционарни терор
У ИМЕ НАРОДА! је прва мултимедијална изложба о дугогодишњим табу темама: ликвидацији, суђењима народним непријатељима, Голом отоку и другим логорима, принудном откупу и колекетивизацији...
O изложби и темама које она обрађује, за Фронтал говори аутор изложбе др Срђан Цветковић, историчар Института за савремену историју из Београда, аутор обимне књиге "Између српа и чекића" о методима политичке репресије у Србији од 1944. до 1985. године и бивши секретар Државне комисије за тајне гробнице убијених послије 12.септембра 1944.
- Идеја о изложби је настајала годинама, кроз мој рад на докторату као и кроз Комисију за тајне гробнице. Ја и моји сарадници суочавали са огромном количином материјала о репресији за коју смо сматрали да мора бити приказана широј јавности и на тај начин дати допринос суочавању са тоталитарним насљеђем и допринијети духовном оздрављењу нације - каже Цветковић.
Na današnji dan: U Marselju ubijen kralj Aleksandar I Karađorđević
Na današnji dan 1934. godine Ubijen je kralj Aleksandar I Karađorđević - Kralj Ujedinitelj. Od 1921. do 1929. vladar Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, od 1929. do 1934. Jugoslavije.
Atentat u Marselju, u kojem je ubijen i šef francuske diplomatije Luj Bartu, organizovali su hrvatski teroristi - ustaše, uz podršku Musolinijeve Italije. Dalja pozadina nije nikada rasvetljena, postoji nekoliko oprečnih teza. Pasoš pronađen kod ubice izdat na ime Petra Kelemana, bio je čehoslovački.
Aleksandar se školovao u Švajcarskoj, Rusiji i na francuskoj vojnoj akademiji Sen-Sir. Postao je prestolonaslednik 1909. umesto starijeg brata Đorđa, a od 1914. kao regent vladao je Srbijom u ime bolesnog oca kralja Petra I. Bio je na čelu Vrhovne komande srpske vojske u pobedonosnim ratovima od 1912. do 1918. u kojima je ispoljio izuzetnu hrabrost. Postao je kralj Srba, Hrvata i Slovenaca 6. novembra 1921. nakon smrti kralja Petra I.
http://www.nspm.rs/hronika/na-danasnji-dan-u-marselju-ubijen-kralj-aleksandar-i-karadjordjevic.html
Iz memoara Petra II Karadjordjevica...
Popularni članci
Zloupotreba zaplenjene dokumentacije
Blanko naredbe Vrhovne komande JVuO korištene su za dokazivanje priča o naredbama sa najvišeg nivoa u vezi zločina nad civilnim stanovništvom i odobravanja saradnje sa okupatorom.
Ovo je samo jedan od tih dokumenata, koji svedoči da su mnogi (zaplenjeni) dokumenti mogli biti predmet zloupotrebe "kreatora istine", a potom u "naučne svrhe" upotrebljeni i od posleratnih pisaca istorije.
Na primeru ovog blanko dokumenta, koji je tokom rata zaplenjen od strane partizana moguće je dokazati mnoge falsifikate, koje je posleratna komunistička istorijografija koristila, želeći da dokaže svoje tvrdnje o "zločinačkom pokretu generala Mihailovića."
Komentari